Svjetski prvak u tajlandski boks stigao s leda

07. listopada 2008. 00:00

Do prije tjedan dana ime mladog zagrebačkog borca Viktora Zamana bilo je relativno nepoznato široj hrvatskoj sportskoj javnosti.

Bolji poznavatelji sporta možda su ga pamtili kao talentiranog hokejaša Medvešćaka, no onda se dogodila Koreja i IFMA Svjetsko prvenstvu u Muay Thaiju gdje je mladi Zagrepčanin otišao do kraja i uzeo zlato u disciplini do 71 kilograma za borce B-klase.

Vrunski sportski doseg ovog mladog sportaša, člana Spartan Gyma iz Zagreba, povod je da Viktora (rođen 1988. g., 185cm i 71kg) malo bolje predstavimo našim čitateljima

Jesi li očekivao ovakav uspjeh?

Nisam očekivao takav uspjeh. U reprezentaciji sam tek godinu dana, prvi put sam nastupio za reprezentaciju prošle godine na Tajlandu, radio sam također B-klasu i prošao sam samo prvo kolo. Zato si ove godine nisam želio postavljati nikakve ciljeve osim da budem bolji nego prošle godine.

Molim te možeš li nam pojasniti te pojmove A-klasa i B-klasa? Postoje određene nedoumice u vezi s tim, neki kritičari su odmah u stanju na neki način podcijeniti tvoj rezultat i objekivno veliki uspjeh?

A-klasu čine oni borci koji imaju više od dvadeset borbi, to su borci koji imaju više iskustva, stekli su određeno ime i kvalitetu. Zato je prošle godine na SP u Tajlandu uvedena B-klasa - da bi i mladi borci koji nemaju toliko iskustva mogli pokazati svoje kvalitete. Jedino se tako može izgraditi dobar borac da napreduje, iz borbe u borbu, iz klase u klasu. Moram reći da su svi komentirali kako je B-klasa bila izuzetno zahtjevna i teška.

Kako su tekle pripreme? Koliko dugo si se pripremao za SP?

Pripreme su trajale 7 tjedana. Odradio sam ih u svom klubu, to je Klub tajlandskog boksa Spartan Gym koji se nalazi u Varšavskoj ulici u Zagrebu. Pripeme sam odradio sa svojim trenerom Aleksandrom Pupcem, uz njega tu su bili i kolega iz reprezentacije Marijo Valentić, pa Emil Zoraj i njegov kolega koji je došao iz Beča, zatim Mladen Brestovac, te moji «suborci» iz kluba Tomislav Sučić, Danijel Šimundić i Danijel Balog.

Ti si godinama uspješno trenirao hokej na ledu, bio si i reprezentativac u mlađim kategorijama, pomaže li ti to u tajlandskom boksu?

Pa - da, hokej na ledu sam trenirao od svoje šeste godine, na ledu sam bio svaki dan. Samim time što sam trenirao hokej, što sam odmalena u sportu, jednostavno sam bio pripremljeniji nego drugi.

Kako si se odlučio za tajlandski boks?

Nakon deset godina hokeja slučajno sam se rekreacijski počeo baviti tajlandskim boksom. Kad sam krenuo dobio sam želju uči u ring, i tu svoju želju iskazao sam treneru. Nakon toga sam počeo trenirati intenzivnije i počeo se ozbiljno pripremati. Tajlandski boks je puno teži sport jer ja sam u ringu ipak sam, i borim se za sebe i svoj život, jer meni nitko ne stoji iza leđa ako negdje pogriješim.

Kakva je situacija s tajlandskim boksom u Hrvatskoj?

Svi sportovi u Hrvatskoj koji nisu oni najveći i najbitniji, kao primjerice nogomet, nalaze se u težoj poziciji - pomalo su zanemareni, pogotovo borilački sportovi: Takav je slučaj i s tajlandskim boksom, nemam dovoljno sparing partnera, nemam dovoljno situacijskih mečeva. Samim tim ovaj rezultat s obzirom na moje godine i uvjete - stvarno je izniman.

Planovi za budućnost?

Planovi su veliki - uz bavljenje sportom, studiram i Strojarstvo - dao sam prvu godinu i redovno sam upisao drugu, i cilj mi je nastaviti uspješno studirati. Što se tajlandskog boksa tiče, slijedeće godine prvo dolazi Europsko prvenstvo u Litvi, zatim SP u Australiji, želim odraditi i veći broj mečeva da skupim iskustvo kroz iduće dvije godine. Onda skinuti oklope i probati profi ring. Htio bih zadržati kilažu, jer su mojoj kategoriji (baš kao i u super-teškoj) vrti mnogo novca. Borac postaneš tek s 25-26 godina, a vrhunac se postiže oko 30-e. Tako da ja sa svojih 20 godina mogu samo napredovati.

Za kraj želiš li nekoga posebno istaknuti, pozdraviti?

Želio bih istaknuti svog trenera Aleksandra Pupca, zatim Emila Zoraja i ostale dečke koji su mi pomogli, jako sam im zahvalan, također zahvaljujem i svojoj obitelji na potpori koji mi daju.

Hvala na razgovoru.
Hvala i Vama.