55-godišnji Zvonko Tubić „Tuba“, poznati hrvatski sportaš, trener i instruktor, od mladosti koju je proveo u Jasenovcu inspiriran je Bruceom Leejem i Masutatsuom Oyamom. To mu je pokazalo put do borilačkih vještina i Zagreba, gdje je počao trenirati karate po pod vodstvom Milana Prosenice.

Kuda ga je sve vodio put u tom novom životnom poglavlju, odlučili smo detaljnije saznati u intervjuu.

Nakon vojnog roka je trenirao u BK Lokomotiva do 1991. godine, karate u KK Croatia, a tada se prebacio i na treninge juda te je danas vlasnik crnog pojasa u judu i karateu. Takon toga ga je zaintrigirala i jiu jitsa, a 1999. godine on i Josip Anić odlaze u Beer Shevu, Izrael, na otvoreno prvenstvo Izraela gdje ih poziva Dennis Hanover, osnivač Dennis Survivala (Dennis Hisardut discipline).

Odlazite u Izrael na turnir i što se tada događa?

„Mi smo se krenuli spremati za taj turnir dva mjeseca ranije gledajući snimke njihovih borbi i treninga, tada još nismo u potpunosti bili upoznati s pravilima turnira. Kada smo došli u Izrael nisu nam dozvolili da se natječemo bez da se dokažemo i tada smo morali odraditi sto rundi sparinga u četiri dana. Na završetku četvrtog dana prišao nam je Dennis i dozvolio nam da sudjelujemo u turniru (dobili smo dopuštenje da se borimo s majstorima discipline odnosno crnim pojasevima) koji se odvijao sutradan.“

Po kojim pravilima se održavao turnir?

„Borbe su bile podijeljene u kategorije po pojasevima, kilažama i godinama, nosio se kimono, zaštita za zube i potkoljenice, a ruke, odnosno šake, su bile gole. U tijelo su dopušteni svi udarci, a u glavu high kickovi (udarci šakama u glavu nisu bili dozvoljeni), koristile su se i tehnike hrvanja i juda. Pri knock downu brojanje je bilo do 3, a borba se sastojala od jedne trominutne runde i tri produžetka dok se ne bi došlo do pobjednika.“

Kako ste prošli na natjecanju?

„Ja sam u kategoriji do sto kilograma osvojio drugo mjesto, a kolega Anić u kategoriji do 95 kilograma osvaja prvo mjesto i drugo mjesto u apsolutnoj kategoriji. Zadnji dan turnira održavale su se prezentacije tehnika u kojoj smo nastupili zajednički kolega Anić i ja te smo pokazivali jedinstvene filipinske tehnike palicama i osvojili prvo mjesto.“

Gdje ste učili osnove tehnike samoobrane?

„Učio sam ih pod nadzorom Rešada Ramića za vrijeme svoje policijske karijere, ali nakon pet godina treninga shvaćam da su u pravom životu neprimjenjive. Postavljam sam sebi pitanja – Jesu li mentori loši? Radim li nešto krivo? Treba li promijeniti način treninga? Odlučujem promijeniti način treninga i krenuti provoditi i borbe u kojima tijelo mora refleksno primjenjivati naučeno, a ne učiti samo kroz kontrolirane situacije.“

U vrijeme kada ste bili instruktor interventnim policajcima što ste zaključili o mentalitetu ljudi pod pritiskom?

„Opasni ljudi su oni koji su spremni prijeći granicu bez razmišljanja, ali još opasniji oni koji su obučeni da ju prijeđu. Bilo u segmentu pucanja iz vatrenog oružja ili u fizičkom obračunu. U tim trenucima ljudi koji mogu razmišljati bistro, prijeći granicu i stati na vrijeme te živjeti s učinjenim su najbolji vojnici.“

Kada i kako dolazi do osnutka Cro Ryu Ju Jitse?

„ Od 1999. - 2011. godine mi smo bili predstavnici Dennis Survivala u tih dvanaest godina redovito smo odlazili u Izrael na obuke gdje sam zaprimio 8. dan crnog pojasa kao jedini stranac, a Denis i ja razvijamo bratski odnos koji i dan danas počiva na međusobnom poštovanju. 2011. godine se razdvajamo zbog turbulencija u organizaciji (politička i organizacijska neslaganja unutar vrha hijerarhije)..

Iako su me tri puta zvali da ostanem živjeti u Izraelu i nudili mi tjelohraniteljski posao u Izraelu s dnevnicom od 300 dolara, stanom, mobitelom i autom, ali ja nisam došao tamo živjeti i raditi nego sam došao uzeti znanje i prenijeti ga u Hrvatsku. Dennis mi je pokazao da kao učitelj učenicima ne trebam nametati svoj put već im pomoći da nađu vlastiti i tako sam ja krenuo na svoj put osnivanjem Cro Ryu Ju Jitse 2011. godine s kolegom Anićem.“

Pravila preuzimate od Dennisa?

„Donekle. Neke stvari smo mijenjali jer vjerujem da se disciplina mora konstantno unaprjeđivati pa smo odlučili više nagrađivati rušenja i povećali odbrojavanje na 10 sekundi, ali stalno se razmišlja koji je najbolji način za provođenje borbi i treninga. Tehnike prvo iskušavam sam, a kasnije sa svojim učenicima i ako tehnika bude uspješno primjenjiva ne samo od strane mene već i za svakog pojedinog učenika tada ju usvajamo i učimo i početnike.“

Tko se bavi Cro Ryu Ju Jitsom?

„70% posto učenika su rekreativci, a 30% čine policajci, specijalci i natjecatelji.“

Za sve koji imaju san posjedovati crni pojas što je potrebno?

„Za samo pravo polaganja mora se trenirati 8-10 godina i imati između 800 i 1000 treninga te biti punoljetan. Polaganje traje tri dana. Prvi dan se ocjenjuje i ispituje teoretsko i praktično znanje o tehnikama, a to ovisno o polagaču može trajati između 4-7 sati. Drugi dan prolaze ispit snage na Sljemenu gdje moraju nositi girje ili neki oblik utega u rukama i kroz sat vremena doći od vrha do dna, a onda se radi snaga još dva sata. Treći dan osoba koja polaže radi borbu koja traje 25 minuta, a bori se u minutnim rundama bez pauze gdje nakon svake minute ulazi novi protivnik. Ako ga „izazivač“ unutar minute uhvati u zahvat dižu se i ponovno bore dok ne završi minuta, a ako polagač savlada protivnika ulazi novi. Za najviši crni pojas (10. dan) mora se trenirati 50 godina.“

Koliko je crnih pojaseva?

„Pod mojim vodstvom od 2000. godine (broje se pojasevi dodijeljeni i u Dennis Surivivalu) je dodijeljeno 11 pojaseva i kolega Anić je dodijelio još 6. Što znači da ih je ukupno 17.“

Ima li nekih zanimljivih iskustava koja ste doživjeli u inozemstvu na seminarima?

„Jednom prilikom bili smo na sajmu borilačkih vještina u Birminghamu gdje je jedan „majstor“ pokazivao na svojim učenicima tehniku pomoću koje ih je rušio dodirom na određene točke. Tada smo ga mi zamolili da to napravi i na nama. Naravno tehnika nije funkcionirala, ali su nam njegovi učenici (Pakistanci) rekli da tehnika ne funkcionira na nekim nacionalnostima... Na što smo se mi krenuli smijati.“

Trenirate već godinama, što ste zaključili nakon svega što ste prošli u sportu, radu i podučavanju?

„Čovjek može biti vrhunski u jednoj stvari koju radi. U dvije stvari može biti vrhunski ako ima sreće, talenta i vremena, a u tri stvari ne može biti vrhunski jer jednostavno potrebno je uložiti određenu količinu vremena da bi se bilo koja tehnika usavršila, a to se može prenijeti i na život.“