Mirko Filipović je telefonskim putem gostovao u emisiji Ariela Helwanija  - The MMA Hour - a glavna tema je naravno bila mirovina i suspenzija od strane anti-doping agencije USADA zbog korištenja hormona rasta nakon ozljede ramena.

Prije Mirka na telefonu je bio Georges St-Pierre, koji je u završnoj rečenici naglasio kako ne postoji jedna vrsta "gladi" u MMA-u. Mirko se s tim složio.

"Neki žele zaraditi novac i to je dobar motiv, no nekada ste gladni i ne želite izgubiti svoj ponos, a to je još snažniji motiv. Razumijem što je Georges St-Pierre upravo rekao, slažem se s njime"

Tada je ispričao Arielu što je sve vodilo do njegove konačne odluke da napusti aktivno natjecanje. Mirko je, podsjećamo, trebao nastupiti na nedavno održanoj priredbi u Južnoj Koreji. Kada je došlo vrijeme za testiranje Mirko je obavijestio čelnike da je koristio ilegalnu supstancu hormon rasta kako bi si ublažio ozljedu ramena, i tada je suspendiran na dvije godine zbog kršenja pravila.

"Imao sam ozbiljnu ozljedu ramena, no to nije jedina ozljeda, riskirao sam i puknuće tetive, jednostavno se nisam mogao boriti. Nakon borbe s Gonzagom nisam govorio o tome, no opet sam ozlijedio koljeno. Imao sam četiri operacije na desnoj nozi, što mi radi probleme na treningu. Ja većinom udaram lijevom nogom i morate rotirati desnom. Bilo bi lakše da sam ozlijedio lijevu nogu, ne bi bilo toliko pritiska na nju. Stalno sam stavljao led na koljeno i i imao sam osjećaj da mi je stalno natečeno. Jako puno malih ozljeda... Ozlijedio sam i tetivu na desnoj nozi. Zbog toga nisam mogao prihvatiti borbu oko ljeta jer tada mi je UFC ponudio meč. Rekao sam im da se mogu boriti kasnije u godini.

Velike su to pauze između mečeva. Ja sam nastavljao s treninzima no to je uključivalo vožnju na biciklu a tek sam kasnije krenuo s hrvanjem. Tetiva je bila blizu pucanja. Nisam imao luksuz vremena, da sam rekao da ću uzimati hormon rasta sve bi bilo dobro. Rekli su mi da sam to trebao reći, no na kraju dana pun sam ozljeda. Ne mogu se više tjerati da treniram kao lud. Odradio sam 79 borbi u karijeri, navršio sam 41. godinu, mislim da je dosta. Imao sam i herniju diska prije nekoliko godina. Treniranje me više tako ne veseli. Svatko dođe do svog kraja i mislim da je ovo bila pametna odluka. Imao sam uspješnu karijeru no sve to mora jednoga dana stati. Ovo je najbolja odluka za mene," rekao je Mirko, otkrivši da bi otkazao borbu i da nije bilo testiranja.

"Toliko sam se često borio ozlijeđen. Borio sam se ozlijeđen i protiv Roya Nelsona. Biceps mi je bio slomljen, tetiva također. Ozljeda je bila ozbiljna, bila je to posljednja runda na posljednjem treningu, koja sreća. I liječnik mi je rekao da neću imati dovoljnu kontrolu nad rukom. Rekao sam si da se više nikada neću boriti ako ne budem spreman. 2004. godine sam imao osam borbi, nastupi svaka dva mjeseca je bio savršeni raspored za mene. Ja se volim odmoriti tjedan dana, krenuti s laganim treninzima i ući u pripreme i nakon 6 tjedana nastupiti. No UFC je takav, imaju puno boraca u rosteru.

Kada te posao i treninzi više ne usrećuju, ova odluka je dobra."

Mirko je sretan što je porazio Gonzagu u posljednjem meču, no naglasio je da nije očekivao bajkovit odlazak od sporta jer takvo što gotovo i ne postoji u MMA-u.

"Ovo je takav sport, kraj je u većini slučajeva nasilan. Ili odeš u mirovinu nakon ozljeda, ili nakon više poraza, to je istina o ovome sportu. Ili su ozljede u pitanju, ili izgubiš nekoliko borbi i dobiješ otkaz. To je zakon u MMA-u, tako je to. Mnogi su prisiljeni otići na taj način. Ja sam sretan što mogu otići nakon velike pobjede. Vratio sam se u UFC, revanširao sam s Gonzagom što mi je bilo jako važno, borio sam se u Japanu, pobijedio sam velika imena, što više mogu poželjeti," rekao je, nakon čega je napomenuo da ne žali za ničim.

"Nema smisla žaliti za nečim što se može promijeniti. Volio bih promijeniti svaki poraz u pobjedu, no no to se može. Mladi talenti dolaze, nemoguće je ostati netaknut u ovome sportu. Ponosan sam na sebe i svoju karijeru. Na kraju dana ja sam na neki način sam sebe stvorio. Bilo mi je teško naučiti grappling, naučiti kako preživjeti u parteru, bio sam kickboksač. Pronašao sam energiju, bio sam strpljiv, učio sam od najboljih, trenirao sam s Fabricijom, živio je kod mene dvije godine, bila su to zabavna vremena."

Mirko kaže da će se bolovi umanjiti tek kada uspori.

"Ne mogu ni voziti automobil duže od 10 minuta koliko me bole tetive. Tražio sam pomoć najboljih liječnika u Europi. Svi su mi rekli da će se bol smanjiti kada smanjim intenzitet treninga. Ne smijem raditi high kickove, istežu mi se tetive i to stvara veliku bol."

Još se uvijek miri s time da je u mirovini.

"U šoku sam, još uvijek ne idem spavati prije 3 ujutro. Nije stvar u financijama. To je jednostavno dio mog života, trening ujutro, putovanja, to je bio moj život posljednjih 20 godina. No sve dođe do svog kraja, ja sam čovjek, nisam robot. Još sam u šoku. Ne želim se boriti s bolovima. Ljudi kažu nikad ne reci nikad no nije realno da se vratim za dvije godine, kada mi je 43. Na kraju krajeva morate paziti na svoje zdravlje.

Zbilja ne znam što ću raditi, što misliš zašto ne spavam noću, to je jedan od razloga. Ne znam kako ću ubiti vrijeme. Trening ujutro ok, ali ne znam što raditi ostatak dana."

Mirko je na kraju napomenuo da bi unatoč svemu sve to ponovio, a i otkrio je da mu 13-godišnji sin uz hrvanje trenira i jiu jitsu.

"Snažan je, visok i težak za svoju dob. Talentiran je, ljevak je kao ja. Baca high kickove kao lud, no ne bih volio da bude borac. Htio bih da trenira za svoje zdravlje ali imat će moju podršku u svemu."

Problem mu je predstavljala i činjenica da UFC zbog ugovora s Reebokom više nije dopuštao razna obilježja na uniformi, a tu spada i šahovnica.

"UFC mi nije mogao dopustiti da se borim u svojim hlačicama. Imao sam kockice na gotovo svim svojim hlačicama u kojim sam se borio, no nisu mi mogli dopustiti da stavim nešto svoje, recimo zastavu. No razumijem ih, rekli su mi da ako bi to dopustili meni, morali bi dopustiti i ostalima."

Pogledajte intervju ovdje (na 01:46:00) :