Jeste li čuli za Stanislava Krofaka? Ako niste budete sada - a vjerujemo i u budućnosti jer radi se o talentu vrijednom pažnje svih nas.

 

Ovaj 29-godišnjak rođen je u Kutini, a u Zagrebu živi već 11. godinu. U MMA je ušao 2013. godine i više puta je nastupao u amaterskim natjecanjima. 2014. godine je osvojio 3. mjesto na Amaterskom prvenstvu Hrvatske, a paralelno je nastupao u grappling mečevima - oko 50 puta do sada. U MMA profi vode je ušao 2015. godine, u debiju je poražen, a onda je uzeo jednogodišnju pauzu.

 

2016. godine je počeo trenirati u ATT-u i nastupio je u cage grappling ligi u kategoriji do 93 kg, koja se sastojala od 9 kola kroz cijelu godinu.  

 

"U mojoj kategoriji nastupila su 24 borca, među kojima je bilo jakih imena s hrvatske BJJ i MMA scene," rekao je Stanislav za Profightstore.  

 

"U ligi sam pobijedio sve protivnike, a tada sam se borio s pobjednikom teške kategorije, neporaženim gorostasom od 160 kg T-Rexom i nakon produžetaka je naša borba završila neriješenim ishodom."

 

Krajem godine se vratio profesionalnim borbama i od tada je nanizao tri pobjede. Zadnju borbu je odradio 25. svibnja u Karlovcu na Noći Gladijatora, gdje mu je protivnik bio Siniša Damjanović. Sve tri zadnje pobjede su ispod dvije minute i na isti način - iz udaraca ulazi u klinč na žicu, ruši i radi ground & pound do prekida.

 

Gdje je krenuo trenirati i što ga je motiviralo na to?

 

"MMA sam počeo trenirati u Extreme Cro Teamu. Od malih nogu su me zanimali borilački sportovi, pratio sam Mirkove borbe, naročito u MMA-u i to me motiviralo da počnem trenirati.

 

S kime sve sada trenira od boraca tko su mu sve treneri?

 

"Treniram s Igorom Pokrajcem, Ivicom Truščekom, Matejom Truhanom, Filipom Pejićem, Matejom Batinićem, Ivanom Gluhakom, Ivanom Erslanom, Filipom Gaćešom i Matijom Blažičevićem. Treneri su mi Dražen Forgač, Krešimir Merčep, Sabo, Stipe Todorović, Kristian Kušić i Saša Drobac.

 

Koja mu je najdraža disciplina?

 

"Najdraža disciplina mi je grappling, hrvanje i BJJ."

 

A potez?

 

Definitivno foot lock, to mi je specijalka koja čeka u rukavu. Do sada u borbama nije bilo potrebe to raditi, ali sam siguran da mnoge mogu iznenaditi. Moja igra je jednostavna, Kontra gard sam i to je već u startu nezgodno mojim protivnicima. Imam dobra rušenja, pogotovo uz žicu. Ako srušim, onda dobro držim poziciju i radim gnp, a ako me sruše imam dobar scramble i teško me se može zadržati u parteru. Svoju igru svakodnevno nadograđujem."

 

Stanislav ima vjeru u sebe.

 

"Smatram da uz svakodnevne treninge napredujem, a u dugoročnom smislu mislim da ne bi trebao izostati uspjeh. Ovo je tek početak. Treniram redovito, imam kontinuitet od dvije godine. U zadnje vrijeme sam ubacio u raspored treninge snage i kondicije kod trenera Kristijana Kušića, a od 9. mjeseca ću dodatno raditi stojku i s Krešimirom Merčepom. "

Otkrio je planove.
 

"Prvi profi meč sam izgubio i to bih htio vratiti, nakon toga ću biti s četiri pobjede. Plan mi je odraditi još barem dvije borbe u NFC-u s protivnicima moje kvalitete i nakon toga bih se htio boriti u FFC-u. Možda to zvuči previše ambiciozno, ali tako sam krenuo i na Cage Grappling ligu i na kraju sve porazio. Za teže mečeve ću spuštati do 77 kg i tu mislim da bih i razvikanijim imenima mogao napraviti probleme."

 

Otkrio je svoj trnovit put.

"Rođen sam u Kutini, a odrastao sam u Velikom Vukovju, gdje sam završio osnovnu i srednju školu. 2005. godine s putnom torbom i 300 kuna dolazim u Zagreb gdje sam se zaposlio kao konobar i živio 10 dana kod rođaka, koji me zbog meni nepoznatih razloga izbacio iz stana. Spavao sam na terasi kafića u kojem sam radio.  

Tadašnja djevojka me tada primila u stan gdje je živjela s bakom i djedom. Taj čovjek me spasio života na cesti. Nakon nekog vremena zaposlio sam se u struci, kao vodoinstalater, i učio zanat. Iz malog sela u velikom gradu... bilo mi je dosta teško. No nisam odustajao jer sam borac i znao sam da mogu ostvariti sve što zacrtam.

Odmor od briga i problema tada sam našao u trčanju. S vremenom sam smišljao nekoliko samostalnih poslova od fast fooda, trgovca automobilima do građevine. Uz sva zbivanja i svakodnevnicu nisam prestao trenirati i učlanio sam se u teretanu,  pa sam krenuo s MMA-om..

Prva firma brzo je završila u bankrotu zbog neiskustva i nerazmišljanja. Bilo je teško ali se nisam predao. Igrom sudbine otvaram drugu firmu gdje sam ovaj put puno iskusniji i zreliji ušao u posao samostalnim radom i preuzeo posao i ljude firme koja je bila pred stečaj. Nikada ne treba odustati."