Manifestacijama Cro Copove popularnosti u Japanu svjedočio sam iz neposredne blizine i nema nikakve sumnje da se, barem kad je Japan u pitanju, može usporediti s popularnošću najvećih hollywoodskih glumaca. Isprva sam se pitao zašto se Mirko tijekom japanskih ekspedicija zatvara u sigurnost hotela, a onda shvatio da je histeriju koju bi izazvalo njegovo pojavljivanje na ulicama Tokyja nemoguće kontrolirati. Vriskovi, autogrami, fotografiranje, poljupci, oduševljenje, strka i komešanje... Tako su izgledali Filipovićevi rijetki susreti s navijačima u Japanu. I nimalo mu ne zamjeramo na tim ispadima nepristupačnosti, jer u posljednjih 48 sati prije meča svaki borac traži malo mira.

Sjećam se kako su Prideovi promotori 2006. uoči završnice Grand Prixa doveli borilačku četvorku na jedno od najfrekventnijih raskrižja u Tokyju. Barnett, Wanderlei Silva, Minotaur i Mirko izazvali su takvu pomamu navijača da je ubrzo policija morala priskočiti u pomoć redarima, kako bi spriječila masu fanova da navale na Prideove šampione i kako bi raščistila  prometni kolaps u okolnim ulicama. Naravno, poprište promotivnog eventa više nije bilo moguće napustiti normalnim putem, pa su Mirko i njegovi kolege bježali kroz podzemnu garažu obližnjeg shopping-centra..
.

.
Cijeli text Slobodana Mufića o popularnosti Cro Copa u Japanu pročitajte u KOLUMNI.