Trener iz poznatog Zadarskog kluba Bandog, Robert Modrić, 2015. godine se odselio u SAD, gdje je rođen,  a razlog je bio financijske prirode.

"Potaklo me duboko razočarenje u Hrvatskom društvu," rekao nam je tada Robert. "Govore nam zadnjih 20 godina da će nam biti bolje, nikako da ja vidim ili doživim boljitak. Zadnje 3 godine su postale katastrofalne do razine da sam jednostavno rekao dosta je bilo! Modriću, nisi više mladić, ali moraš sam potražiti svoju sreću. Ako budem čekao doma i kukao svaki dan to neće ništa promijeniti."

Sada se Modrić vratio u Hrvatsku, a mi smo saznali razloge.

"Prvenstveno, vratio sam se natrag u Hrvatsku jer mi je ženi odbijen zahtjev za turističku vizu da bi me mogla posjetiti u SAD. Razlog, ne posjeduje imovinu, nema posla i nemamo djece. Pa su joj rekli u veleposlanstvu da joj ne mogu dati vizu jer nemaju nikakve garancije da se vraća nazad u RH. Predao sam dokumentaciju za useljeničku vizu, ali treba godinu dana čekati da je dobije. Kako smo bili odvojeni skoro godinu i pol dana bilo je vrijeme da se vratim," rekao je za Profightstore.

Ovaj potez je rezultirao brojnim pozitivnim ishodima.

"Dobra strana boravka u SAD-u je ta što sam uspio riješiti dugove koje su mi se skupili u Hrvatskoj do razine da sam mogao ostati bez stana. Ovo mi se prvenstveno desilo jer sam konstantno ulagao novac u klub, bez da se sredstva vraćaju. Eto život je škola, pa bi se moj doživljaj s klubom moglo zvati "šok tečajem".

"Druga dobra strana boravka u SAD-u je što sam naučio jako puno što ne bih mogao nikako naučiti u nekoj školi ili na tečaju. Kada radiš u dvorani s 12 trenera boksa imaš nešto za naučiti od svakoga. Osobito u boksu gdje sam imao kolege koji su osvajali zlato u američkoj Zlatnoj Rukavici (Golden Gloves), odnosno na njihovom državnom prvenstvu. Jedan mi se prijatelj tamo borio za Svjetsku Titulu po IBF verziji dva puta, Sechew Powell, koji također slovi za jednog od najboljih amaterskih boksača u povijesti New Yorka, s amaterskim skorom od 148-5. Drugi kolega Jason Sargus (najbolji stručnjak za MMA striking kojeg sam vidio) je doživio sličnu situaciju kao i ja. Stvorio je od početka 3 ili 4 borca koji su otišli do UFC-a, ali ipak nije ništa zaradio pa se preselio iz Las Vegas sa suprugom i zaposlio se kao trener u istoj firmi.

Treća osoba od kojeg sam naučio najviše je Colin Morgan, čovjek koji slovi za najboljeg boksačkog trenera u NY i dalje. Živio sam i disao boks zadnjih godinu i pol, da sam ovoliko znao dok sam se natjecao ne znam gdje bi mi bilo kraj haha."

Kako bi usporedio trenere?

"Ne mogu reći da su Ameri bolji treneri od naših, daleko od toga. Uvijek sam se divio našem Marku Žaji koji je tvornica prvaka i stalni izvor vrhunskog kickboksača i boksača. Pa naš Bernard Ban koji iz podruma u Dubravi izbacuje ponajbolje MMA borce u Hrvatskoj i šire... Pa legenda hrvatski boksački trener Leonardo Pijetraj, koji je plasirao više vrhunski boksača nego ijedan američki gym u istim uvjetima. Pa pogledajte Gladijatore iz Dubrovnika, imaju više uspjeha nego deset prosječnih američkih MMA klubova. Da ne spominjem Slavena Planinića iz Mostara i Gorana Reljića... Ali eto Hrvatska je mala država pa nismo zanimljivi haha.

Tu su i Vedran Ikić i Damir Šalina iz Zadra koji imaju jedan od najboljih i najuspješnijih BJJ klubova u ovom dijelu Europe. Tu su i Aleksandr Pupapc, Leo Benetta, Zelg Galešić, Željko Vuković, Marijan Žižanović, svi vrhunski treneri i još na desetke koje nisam spomenuo. Problem je što smo svi razbacani po državi koja broji kao općina Brooklyn. Kod nas nedostaje suradnje, međusobno poštovanje, uvažavanje, povjerenje itd. Ne kod svih, ali kod dobrog dijela naših trenera, pa moglo bi se reći i u društvo općenito. Osobno sam dobar sa svim trenerima u RH, od Bilandžića u Osijeku, Cicvara u Karlovcu, Ivana Filipovića u Rijeci, Miljenka Kutleše u Imotskom. Od 12 trenera u gymu gdje sam radio, mogao bih reći da su barem pet njih stvarno vrh, da se mogu mjeriti s našim boljim trenerima, ali samo što su ti pet su na jednom mjestu, pa kada ih gledaš 8-12 sati dnevno, 6 dana tjedno stvarno bi puno naučio i da si najgluplji čovjek na svitu haha."

Otkrio nam je i daljnje planove.

"Moji planovi za budućnosti nisu baš jednosmjerni. Uvijek sam imao jedan plan bez pričuvnog plana, zato sam bio nastradao i bio prisiljen otići u SAD. Za sada planiram ljetni kickboxing kamp koji počinje danas u prostorijama KBK Croatia/Bandog MMA team. Kamp je zamišljen da traje dva tjedna. Teme koje ćemo obraditi kao aktivan trening će biti razne, npr. danas obrana u boksu i protunapad. U srijedu je tema korištenje klinča u tajlandskom boksu i integriranje klinča u MMA. Sljedeći tjedan imamo temu kondicijska priprema usredotočena na kickboxing / muay thai itd. Kamp je besplatan.

Za sada ću polako raditi s mladima i borcima, dok mi je preostalo još nekoliko opcija dok supruga ne dobije vizu. Mogu otići u London na zimu kada se otvori podružnica mojeg gyma u New Yorku."

Pružila mu se i još jedna opcija.

"Jedan poslovni čovjek kojeg sam trenirao u NY zadnji godinu je bio toliko impresioniran s mojim znanjem da me je pitao 'da li bi imao volje da mi on financira otvaranje kluba u NYC sljedeće godine?'"

Naravno da sam pristao, a mogu se također uvijek vratiti u NYC i raditi u Gothamu.

Ipak bi na kraju najradnije ostao u Hrvatskoj.

"Ovdje je najljepše, pa mogu neki govoriti što hoće. Nisam nikada patio za to da budem bogat čovjek, bogatstvo je u ljubavi, zdravlju i vjeri u Boga. Da mi je do novca ne bih se ni vratio u RH 1991. godine."