Ove subote bilo je teško biti hard-core fan Mirka Cro-Copa. Siguran sam da ih je do jučer i bilo. To su ona nekolicina koji su nakon nokauta od Gonzage, nakon pedaliranja u rikverc protiv Konga, nakon batinanja od Alistaira te još nekoliko mlitavih borbi vjerovali da Mirko još ima onu iskru i vatru u sebi za POTUĆI SE! 

E pa, subotnja borba je te fanove desetkovala. Svijet voli pobjednike, to je istina, no ne radi se ovdje o pomodarstvu. U pokojnom japanskom PRIDE-u borci koji bi izgubili, dobili bi katkad više respekta publike zbog toga što bi ostavili srce i dušu u ringu. To je ono što se cijeni! Krv, suze i znoj! Ove subote smo vidjeli uglavnom suze…

Old Mirko

Očigledno je. Drugi su prokljuvili njegovu psihu izgleda već odavno i desilo se očekivano. Zar je samo nekoliko udaraca dovoljno da se slomi volja za borbom jednog od (jednom) najjačih boraca na svijetu?

Cro Cop fanovi! Zapitajte se: Koliko puta ste dali Mirku šansu da će eto baš ovu borbu pokazati da je izašao iz svojeg ormara nesigurnosti i da će slijedeceg protivnika beskompromisno razbiti ko p…u, onako baš kao nekad pod stare dane?

Moj odgovor je PREVIŠE. Previše puta sam vođen srcem a ne razumom stvarno ŽELIO vjerovati da će Mirko puknuti i konačno probiti tu emotivno-mentalnu blokadu u glavi, ići glavom kroz zid i natjeravati onog drugog po kavezu dok ga ne dohvati ili sa nogom ili rukom, jer kod starog Mirka je bilo sasvim svejedno čime te pogodi jer ionako padaš u sevdah, pitanje je samo na koju stranu!

Suton Karijere?

Mirko nije jedini borac koji je na zalasku karijere. Ima ih još. Wanderlei Silva i Chuck Lidell obojica su MMA legende koji su dugo vremena bili na samom vrhu svijeta slobodne borbe. 

Tu doduše sličnost prestaje. Chuck je lagano u penziji, a Silva se više ne bori za pobjedu nego za publiku. „I fight for the fans” je očigledno priznanje da više nisi najbolji borac nego zabavljač publike.

No unatoč tome, niti Chucku niti Wanderleiu NIKADA nije ponestalo kuraže, volje i agresivnosti! Ranjeni Silva, i uzdrmani Lidell bi baš tada, kada stvari ne idu kako treba, potegli snagu iz rezervoara volje, i iz sve snage se trudili pobijediti, pa makar poginuli, makar bili nokautirani. Nije važno, važno je da su dali svaki puta sve od sebe jer u očima MMA fanova, respekt se ne gubi porazom nego nečime puno gorim.

 Tko se boji Mirka još?

Sjetimo se Mirka i PRIDE-a. Kada je prije 5-6 godina imao svakog razloga za biti preplašen pred očiglenim manjkom iskustva na parteru, on je branio obaranja kao od šale. Borio se na tlu koliko god je mogao i znao, dok nije postao opasan i na parteru. A najviše od svega, drugima su se tresle gaće u stojci pred njime. Bio je kao lav u ringu, borci su bježali od njegovih napada, a udarci su mu bili fokusirani  i eksplozivni.

To je, dragi moji, bio stari Mirko. Ovoga Mirka se više nitko ne boji. Junior Dos Santos si je upravo izgradio ime na račun Cro Copa. Dečko je odradio posao rutinski, kako treba. Nije uopće pokazao neku savršenu tehniku, niti je pokazao neki šampionski materijal, no ironično, unatoč tome, nalupao je ovog novog Mirka pri potpunoj dominaciji i kontroli borbe.

Old Mirko vs H. Hearing

Eye of the tiger?

Yamato Damashii iliti ratnički duh je onaj ključni faktor koji razdvaja one borce s pogledom tigra od onih bez. Nameće se logično pitanje: Gdje je Mirkov pogled tigra? Ostao je u PRIDE ringu na Grand Prixu 2006. Okačio ga je o klin zajedno s Grand Prix pojasom. I nakon toga ga je zagubio s kupoprodajom PRIDE-a. Sa smrću PRIDE-a, “umro” je stari Mirko i njegova vatrena volja za borbom.

Odbijam povezati ova dva potpuno različita borca u jednu ličnost i jedno tijelo. Stari Mirko bi dan danas prkosio Brocku Lesnaru, razbio bi bilo kakvog Santosa, Konga, a možda čak i uspješno se revanširao Minotauru. Žalosno je vidjeti na šta se nekoć fenomenalni borac koji je hrvatsku zastavu doveo u vrh svjetskog MMA sveo.

Za kraj, možda se i dogodi čudo u nekoj bliskoj budućnosti, i na kraju se ispostavi da sam danas bio u krivu. Rado ću tada pojesti sve ove riječi koje sam napisao i reći "Bio sam u krivu!”.

Do tada,
Rest in Peace, “Stari” Mirko Cro Cop.

Tvoj vječni fan,
Gordan Balenović