Profightstore Logo
 
Info i kontakt
Informacije
Tel: 0800 333 553
Vaš E-mail:
Trebam brzu info:
8 + 8 =
Moj profil
Košarica

Dodali ste u košaricu:

Košarica ukupno:
Shop: prolaz Cibona, Savska 28, Zgb  Info: 0800 333 553

Osvajanje K-1 naslova izliječilo bi Mirkovu ranu nastalu podbačajem u UFC-u | Kolumna S. Mufića

12. veljače 2013. 00:00
Osvajanje K-1 naslova izliječilo bi Mirkovu ranu nastalu podbačajem u UFC-u | Kolumna S. Mufića
„Znaš li što je zapravo ovaj zagrebački K-1 finale? To je Svjetsko nogometno prvenstvo bez Argentine, Brazila, Španjolske, Njemačke i Engleske!“ Ovim mi je riječima prije nekoliko dana dobar poznavatelj domaće i međunarodne borilačke scene opisao K-1 World Grand Prix finale koji će se 15. ožujka održati u zagrebačkoj Areni.

I nije bio bez argumenata. U odnosu na ekipu koja se prije pet, deset ili petnaest godina svakog prosinca okupljala u Tokyo Domeu, zagrebačka je osmočlana konkurencija poput osiromašenog urana. Nije bezopasna, ali ni smrtonosna kao nekad. Prvi put na finalnom turniru nema nijednog bivšeg K-1 prvaka, a izuzevši Mirka Filipovića, koji slavnim imenom i reputacijom strši iznad ostalih, nijedan od preostale sedmorice četvrtfinalista nikad prije nije sudjelovao u K-1 završnici.

Dopuštam da su Gerges, Samedov, Žuravljev i Moroşanu borci svjetske klase, Mirko nije upitan, ali kad bih mogao birati sa „švedskog stola“ preostala tri mjesta popunili bi Saki, Ghiţă i Schilt.

Mogao bih tako još satima nabrajati zašto je ovaj zagrebački finalni turnir ispod svih prethodnih tokyjskih, ali sve to ni meni, ni bilo kojem drugom istinskom ljubitelju mješovitih borilačkih vještina iz Hrvatske neće pomutiti zadovoljstvo što K-1 World Grand Prix finale prvi put nakon premijere 1993. godine odlazi iz Japana i dolazi baš u naše dvorište.

Možda je Zagreb u utrci za organizacijom turnira zaista pobijedio New York, kako tvrdi promotor i Mirkov menadžer Orsat Zovko, a možda domaćinstvo nije zanimalo nikog drugog. Meni je osobno svejedno i mogu samo pozdraviti činjenicu da će hrvatski navijači za uživati u sportskom događaju globalne važnosti i bogate 20-godišnje tradicije koji se dosad vezivao isključivo za Tokyo i Yokohamu.

Pritom ne želim ni pomisliti u kakvu se financijsku vratolomiju i neizvjesnost upustio Orsat Zovko. Početkom 21. stoljeća (2000., 2002. i 2003.) već je organizirao tri službena K-1 eventa u zagrebačkom Domu sportova. Bili su to odlični turniri, borilačkim imenima možda čak i jači od ovog K-1 finala. Međutim, ako konkurencija u zagrebačkoj Areni i ne bude vrhunska, organizacija i promocija moraju biti savršeni.

Prošlog ožujka, odmah nakon općenito uzevši uspješnog Final Fighta i Cro Copovog obračuna s novozelandskim veteranom Sefom, Zovko se nazočnim novinarima žalio na odaziv publike, iako je prema izvorima iz menadžmenta Arene Zagreb u dvoranu ušlo više od 10.000 gledatelja s ulaznicama. Očekivao je da će rasprodati Arenu, iako se to od njena otvaranja u prosincu 2008. godine rijetko kad dogodilo, barem kad su sportski događaji u pitanju (ne zaboravimo da se na rukometu, košarci i hokeju potiho ulaznice dijele besplatno samo da televizijske kamere  ne bi prikazivale prazne tribine).

Siguran sam da uz pažljivo balansiranje cjenikom ovog ožujka neće imati takvih problema, te da će dva imena, K-1 finale i Cro Cop, biti dovoljan mamac navijačima.

Uz dužno poštovanje Zovkovim organizatorskim i menadžerskim sposobnostima, Mirko je ipak središnja figura ove priče i bez njegova borilačkog žara i volje da u poznim natjecateljskim godinama osvoji prestižnu titulu, od spektakla koji se sprema u Areni ne bi bilo ništa. Milijun dolara nagrade pobjedniku i to u osrednjoj konkurenciji i to pred domaćom publikom, svakako je primamljiva pomisao čak i dobro situiranom sportašu kakav je Mirko Filipović.

No, mislim da je na ljestvici prioriteta ipak na prvom mjestu Cro Copova želja da se njegovo ime nađe na popisu K-1 prvaka, zajedno s Hoostom, Aertsom, Bonjaskim, Schiltom i  ostalim velikanima ove organizacije. Mirko želi ostaviti iza sebe nešto uzvišenije i trajnije od novca i to je normalan poriv svakog čovjeka. Osvajanje K-1 naslova ne samo da bi zadovoljilo taj poriv, već i umnogome izliječilo ranu nastalu podbačajem u UFC-u.  A već za koju godinu nitko se neće sjećati u kakvoj je konkurenciji okrunjen K-1 šampion u Zagrebu, niti je to u konačnici presudno.

Filipović, dakle, ima jedinstvenu priliku postati drugi hrvatski K-1 pobjednik u povijesti. Prije nešto manje od 20 godina, Branko Cikatić nokautirao je tamnoputog Nizozemca Ernesta Hoosta potkraj prve runde prvog K-1 finala (koji je također bio upitne kvalitete). Ima li za Cro Copa išta slađe nego izjednačiti se sa svojim učiteljem, starim majstorom koji mu je prvo otvorio fantastičan svijet kick-boxinga, a potom učinio sve kako bi mu upropastio karijeru?

Slobodan Mufić

Foto : Dave Mandel / Sherdog.com

Izdvojeno iz ponude

profightstore koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice profightstore slažete se sa korištenjem kolačića.