Noćas je u Prideov lijes zabijen i posljednji čavao. Svi poklonici legendarne japanske organizacije znaju točno o čemu pričam. Iako je Kenny Florian korektan borac kojem malo tko želi zlo, noćas smo svi mi Prideovi nostalgičari silno željeli da ga "The fireball kid", dobro natambura.
Vjerovali smo u to svim svojim bićem i nadali se da će se slava Prideovih dana oživjeti na barem nekoliko minuta. Onda bi svim onim realistima mogli u facu istresti: Rekao sam ti da je Pride bio prava stvar, a ne ovaj UFC.

No, dogodilo su upravo suprotno. Nakon teškog prizemljenja Mirka Filipovića, Wanderleija Silve, pa čak i Minotaura, niti Japanac nije imao ništa ugodnije sletanje u UFC-ovoj zračnoj luci. Takanori Gomi je bio taj koji je noćas pobrao batine, a onda kao da niti to nije bilo dovoljno, pa je na kraju morao i tapkati jer ga je Florian ugušio kao pilića. I to sve ne bi bilo toliko tragično da Gomi u kavezu nije izgledao kao borac treće klase. Kenny se doslovce poigravao s njim kao mačka koja u zrak baca već dokrajćenog miša.

Dobro, Japancu ipak treba progledati nešto malo kroz prste na račun prvog nastupa u kavezu. Očito je bilo da kao vrag od tamjana bježi od rubova oktogona, a prava panika ga je uhvatila tek kada ga je Florian srušio na parter. U strahu od laktova je grčevito uhvatio očajnički gard koji je majstor BJJ-a kao što je Kenny bez većih problema prošao i na kraju ga ugušio s leđa.

Vratimo se na početak priče. Na ono bitno. Transferom Gomija u UFC završila je jedna velika MMA era. Svo ono kvalitetno iz Pridea završilo je ili u UFC-u ili u Strikeforceu. Ima naravno iznimaka kao što su pomalo zaboravljeni Sergej Kharitonov ili Aleksander Jemelijanenko, no poanta je jasna. UFC je kvalitetom i atraktivnošću višestruko nadmašio Pride. Nama, Pride nostalgičarima ipak ostaju Youtube videa i sjećanja na dane kada je Cro Cop bio faca. To nam nitko ne može uzeti.

Marko Petrak