Nakon vrlo uspješnog i s oduševljenjem primljenog debija kolumne stand-up majstora i Croatian Combat Academy trenera Krešimira Merčepa, slijedi nastavak!

Uživajte.

 
Principi borbe protiv različitih protivnika služe kako bi borac znao što treba, a što ne smije raditi u meču. U budućim tekstovima ću opisati različite principe uz koje će sve biti jednostavnije za shvatiti.

Za početak ću navesti nekoliko primjera o kojima će biti govora. Npr. kontre i polukontre te kako ih izvoditi, tehnike za ljevake i dešnjake kontraše, kako stajati u gardu da bi lakše kontrirao, položaj ruku i nogu, kako se kretati, kako uz pomoć prednje ruke navesti protivnika da te napade rukom, ili nogom, da lakše izvedeš kontru, koliko udaraca izvoditi u kontri, prednosti i nedostaci kontraškog stila itd.

Naravno i kako se boriti protiv takvih protivnika (kontraša), kako mu oduzeti mogućnosti, u kojem momentu ga napasti i s kakvim tehnikama.

Na sličan način ću pisati o svim vrstama stilova.

Taktika se može u naprijed odrediti, ali mora biti i A,B,C... varijanta, u slučaju da protivnik ne radi kako ste planirali.
Vratimo se malo na početak. Svaki borac bi trebao prvo savladati osnovne školske tehnike. Time se bave treneri za početnike. Nakon toga pojedine tehnike prilagoditi sebi tj. svom stilu, a tek nakon toga bi se trebalo početi s principima u meču. Ovo zadnje je posao koji volim raditi.

Ako je borac utreniran za sve varijante, onda mu neće biti problem u meču se prebaciti na drugu taktiku. Varijanti zaista ima jako puno, jer je sport takav da daje puno mogućnosti.

Teško ih je imati sve u glavi i instinktivno reagirati u meču. Zato se protivnik proučava da bi se u naprijed vidjelo što on radi. I zato se pred meč drilaju samo određene stvari.

Naravno da može doći do promjena u meču i da Vas protivnik iznenadi s drugačijim pristupom. Zato postoji kut da što prije reagira i borcu da drukčije upute.

Navesti ću primjer Matej Truhan vs. Josif Alsaid. Mislili smo da će Josif htjeti rušiti Truhana i za takav scenarij smo se pripremali. Međutim dogodilo se da je Josif čekao Mateja na kontru.

To me je iznenadilo, jer ako pogledamo Josifov stil, on borbe vodi u parter i tako pobjeđuje, dok je Matej gubio u parteru. Pravih kontraša ima najmanje i ako nisi kontraš u glavi, onda je takav stil najteže za naučiti. Znao sam da se Josif neće moći dugo držati plana i da će koncentracija polako padati. Matej je donekle bio upoznat s principima borbe protiv kontraša, ali nismo to baš stigli predobro uvježbavati. Matej je jedan princip koji smo vježbali dobro iskoristio i nakon dosta lažnih napada, konkretan napad je napravio dok je Josif bio u kretanju.

To je primjer promjene taktike u toku meča, ali se može vidjeti i važnost uvježbanosti određenih principa. Da Matej nije znao određene principe i da je u nekadašnjem stilu pravocrtno jurišao na Josifa, Vjerojatno bi bilo "laku noć Hrvatska"

Naravno, veliki sam štovatelj Josifa i tima iz kojega dolazi. Odličan je borac. Pobijedio je tada mojeg Smolčića i namučio
i to dok je još bio neiskusan borac.

Dakle, taktika sigurno u jednoj mjeri pomaže, ali naravno da garancije za uspjeh nema. Kao što je jedan cijenjeni forumaš napisao, da je ovo sport di jedan udarac mijenja tok borbe.

U svijetu ovog sporta postoje vrhunski treneri čiji borci isto ponekada gube mečeve. Dobar kut je skoro pola pobjede, ali ipak najveći zadatak je na borcu. Nije trener uvijek kriv i neki puta nije razlog ne znanju borca. Napredak i kvaliteta borca najviše ovisi o njegovom intelektualnom maksimumu. Netko ga dostigne nakon godinu dana treninga, a neko nikada.

Kao što taktika nije garancija uspjeha, tako ne postoje 100% sigurne tehnike. Na svaku postoji kontra, ili protu napad. Ali, ako znamo kakav je protivnik, onda se određenim tehnikama može umanjiti rizik izvođenja pojedinih tehnika.

S obzirom na to da je sve relativno, tako se neki puta ne treba striktno držati taktike. Pogotovo, ako je borac iskusan. Siguran sam da se Truščeku u glavi nakon skoro 50 profi mečeva događaju stvari o kojima mi ostali nemamo pojma. Zato takav borac sebi može dozvoliti da nešto radi po svojem instinktu, ili da tada ja njega slušam, a ne on mene. Takvih situacija je bilo. Neki puta su bile plodonosne, a neki puta nisu. Znao je izvesti stvari za koje sam mislio da su slučajne, ili nemoguće, ali uvjerio me je u suprotno.

Često kada ljudi gledaju mečeve, kažu za nekoga da je dobar, a ne znaju zašto. Zato sam na početku napisao, da će nakon nekoliko objašnjenih principa sve biti puno jasnije.

Kod vrhunskih mečeva se taktika mijenja, borci su upoznati sa svim principima i takvi mečevi su za laike dosadni. U tim krugovima laika se više cijene mečevi gdje se dva neiskusna borca zalete bez plana i kalkulacija. Vidno su pod stresom i vidno polje im je suženo. U takvim mečevima su samo dvije opcije, bijeg, ili napad. Na takav način se ne može daleko dogurati. Kondicijski čak ni do druge runde.

Kod vrhunskih boraca je kao u nogometu. Utakmica od 90 minuta završi sa 0:0. Ali pravi znalci su uživali u predstavi.

Kod proučavanja protivnika je bitno imati na umu i mogućnosti svojeg borca. Neke tehnike bi mogle proći, ali ih npr moj borac ne može izvesti. Ako je meč ubrzo, onda se ni ne stigne uvježbavati nova tehnika, jer od početka uvježbavanja pa do primjene je daleki put. Zato sam i napisao da se treba učiti što više tehnika. Tada će Vašem treneru biti olakšan posao. To se radi u periodima priprema, kada određeni meč još nije na vidiku. Prava, trajna kvaliteta borca se podiže jedino učenjem tehnike. Tehnika se ne zaboravlja, može se samo bolje ili lošije uvježbati.

Neke mečeve sam proučavao tjednima, a da nisam mogao naći nešto za što bi se ulovio i od kuda bi počeo. Npr Damkovsky. Vrhunski udarač. Njega sam gledao mjesec dana dok mi nije sinulo.

Tada su natuknice samo krenule. Nemojte žaliti vremena proučavajući svojeg protivnika.

Jako je bitno znati i vlastite mane. Poznate su mi od svakog mojeg borca i uvijek se stavim u poziciju protivničkog trenera. Tako se isto može doći do nekih zaključaka koji mogu pomoći u određivanju taktike.

Kod proučavanja vrhunskog borca su svi detalji bitni. Opet ću navesti Damkovskog. Kada bi ga jednom gledali, rekli bi da je dobar i to je to. Kada bi s razumijevanjem sto puta pogledali, onda bi skužili da, ponekad oponaša svog protivnika, prepoznali bi kako se kreće, ako želi udarati iz kretanja. Kakav raskorak ima kada želi raditi kickove, a kakav kada želi boksati. Di su mu ruke kada želi distancu, a di su kada želi kontru, kako se odmara, na koji način te želi navući, kako namješta udarce i situacije.

Kada skužiš što i kako protivnik radi, onda je manja mogućnost da će te iznenaditi. Jer ono što očekuješ, ne može te iznenaditi.  Uglavnom, postoje borci koji puno znaju i malo stvari rade ne planski. Kada imaš borca na takvom nivou i pripremaš ga za takvog protivnika, onda za trenera nema stajanja. Svaki trening mora biti planski. Da ima glavu i rep

Sve ovo ne pišem da bi nekoga diskreditirao, ili pokazao da samo ja to znam. Zahvalan sam i svim bivšim trenerima mojih boraca.

Pišem, jer mi je zabavno i jer živim ovaj sport.

Postoje i treća i četvrta stepenica. Treću i najzanimljiviju ćemo objaviti, a četvrtu ću zadržati za sebe.

Neke stvari naravno da ne znam, nešto sam i zaboravio, a neke ni ne želim pisati.

Što bi moj omiljeni kuhar Stevo Karapandža rekao "Nekih stvari ima, što ne govore se svima..."