Profightstore Logo
 
Info i kontakt
Informacije
Tel: 0800 333 553
Vaš E-mail:
Trebam brzu info:
6 + 8 =
Moj profil
Košarica

Dodali ste u košaricu:

Košarica ukupno:
Shop: prolaz Cibona, Savska 28, Zgb  Info: 0800 333 553

MMA stand-up by K. Merčep - Poznavanje suparnika, upute u šiframa i "varanje" protivničkog kuta

10. travnja 2014. 00:00
MMA stand-up by K. Merčep - Poznavanje suparnika, upute u šiframa i "varanje" protivničkog kuta
Postoje borci s više ili manje borilačkog iskustva. Uz razliku u iskustvu, mogu biti i velike razlike u godinama, a samim time i psihičkoj čvrstoći osobe.

Kako psihički pripremiti različite borce za meč je skroz druga tema, ali jedna stvar je svima i svugdje jednaka, a to je da stvari moraju biti jednostavne da bi funkcionirale. Naučno je dokazano da svaki čovjek može misliti na tri stvari u isto vrijeme, a da je pritom fokusiran.

Iz tog razloga sam mogućnosti protivnika na tvoj napad podijelio na tri cjeline - nazad, rušenje i kontra.

Ako želimo zakomplicirati, onda "nazad" ne znači samo korak nazad. Postoji nekoliko načina na koje se borac može kretati unazad, ili u stranu. Kontre isto možemo podijeliti na kontre i polu-kontre. Rušenja ili ulasci u klinč sam svrstao u jednu cjelinu, jer u jednom i drugom slučaju protivnik traži kontakt.

Kako biste se osjećali da vam trener kaže da na vaš direkt protivnik može napraviti 25 stvari?

U prvoj stepenici sam naveo te tri mogućnosti i siguran sam da ste se svi dobro osjećali. Moj princip je da i te tri mogućnosti svedem na dvije ili jednu. Kako? Kontraša ima jako malo, tu ne mislim na kontra gard, nego na borca koji želi presjeći tvoj napad. Znači, neki puta trebaš misliti samo na dvije stvari. Ili, ako i je kontraš, onda najvjerojatnije nije dobar hrvački.

Znači, opet misliš samo na dvije stvari. Npr. ako nije kontraš, nego je distancer s dobrim hrvanjem i parterom, opet misliš na dvije stvari. Takvoga odvedi prema žici i oduzeo si mu mogućnost da ide prema nazad. Postoje udaračke tehnike s kojima otežavaš protivniku rušenja. U kratko, distancera s dobrim parterom i hrvanjem dovedi do žice i radi tehnike na koje mu je teže rušiti. Nakon toga ti je jedina briga da prvi napadneš.

Kao što ne postoji trening na kojem možeš potrošiti više energije nego sto možeš jednim obrokom unijeti u organizam, tako ne postoji trening zahvaljujući kojem možeš odraditi meč s punim gasom od početka do kraja. Raspodjela energije kroz runde u jakim mečevima je ponekad ključna stvar.

Više puta sam, na žalost , na svojim greškama naučio da mečeve treba raditi polako. Postoje protivnici od kojih si bolji, ali ne toliko da sa sigurnošću možeš reći da ćeš ih završiti u prvoj, ili drugoj rundi. Truščeku se znalo dogoditi da bude u prvoj 50% bolji od protivnika, ali ga nije uspio završiti.

Danak silovitosti je platio u drugoj, ili trećoj rundi. Moja teorija je da, ako i imaš mogućnosti biti npr. 30% bolji u prvoj rundi, budi samo 10%. U drugoj 10%, u trećoj 10% i ti si pobijedio, a nisi se ni zapuhao.

To je puno bolje, nego da si sve od sebe dao u prvoj a riknuo u drugoj i izgubio prekidom u trećoj. Imao sam slučajeva gdje smo taktički namjerno gubili prvu rundu, a dobivali u drugoj. Primjer je tada moj Burušić, protiv Pejića, ili Pereše. Oba su jako eksplozivni borci, kojima u drugoj rundi osjetno pada eksplozivnost, a Burušić je izdržljiv borac, koji bez problema radi dvije runde visokog tempa.

Činjenica je da ih Burušić ionako ne može pobijediti, ili biti bolji u prvoj rundi pa smo im odlučili dati upravo ono što žele. Bili su bolji u prvoj, a izgubili su u drugoj. Kada radiš svjesno tako da gubiš, ali s namjerom da se protivnik umori, psihički je puno lakše, nego kada si zaista lošiji. Jednom sam gadno i zeznuo stvar, jer sam Truščeka preturirao u drugoj rundi, pa je zadnjih minutu treće skroz stao i izgubio tijesno dobiveni meč.

Meč se treba isto tako taktički i otvoriti. Postoje razne udaračke kombinacije i što ih znaš više, to je bolje za tebe. Volim kada borba krene, da moj borac napravi nekoliko puta prednju ruku, ali kao lažni direkt. Lažni direkt je direkt kojim želiš ispitati protivnikovu reakciju i namjeru. On se radi bez prikoraka, jer si tako u boljem balansu, a nije ti ni cilj da udariš protivnika. Tu se na početku meča možda uvidi, ako se nešto treba promijeniti u taktici. Zato kažem borcu da odradi prvu minutu za mene.

Ako misliš da te protivnik želi rušiti, nije loše raditi prednji lažni na tijelo, jer je na takav udarac teže ući u rušenje. Naravno, ako radiš udarce bez prikoraka, da ćeš biti kratak, tj. nećeš dosegnuti do svojeg protivnika. Kako meč ide tako ćeš imati bolji osjećaj za distancu, tj. poštelat ćeš se prema protivniku. Nije loše na početku svaku rundu otvoriti opreznije, pogotovo ako si u prethodnoj rundi bio dosta bolji. To je znak da bi protivnik u idućoj rundi mogao nešto promijeniti. Ove stvari na nižem nivou baš i nemaju utjecaja, jer su borci neiskusni.

Postoje borci koji imaju određene "specijalne" tehnike s kojima su nekoliko puta dobivali mečeve. Ne treba uvijek bježati od takvih stvari, često se i takve stvari mogu iskoristiti u svoju korist. Treba dobro pročitati kada, kako i gdje to obično borac radi i neki puta mu to i dati, da bi upravo to i iskoristili. Ako nešto očekuješ, onda te to neće iznenaditi. Imao sam u ovih osamdesetak mečeva nekoliko takvih mogućnosti. Nije puno, ali nije ni za zanemariti. Ne trebam za sve navoditi primjere, ovi tekstovi su ponajprije da bi borcima proširili vidike.

U nastojanju da sve bude što jednostavnije, tako smo i udarcima dali brojeve. 1 - prednji direkt, 2 - zadnji direkt, 3 - prednji kroše, 4 - zadnji kroše, 5 - prednji aperkat, 6 - zadnji aperkat. G - glava, T - tijelo, F - lažni direkt.

Puno jednostavnije je npr. borcu reći 1,2,1. nego prednji, zadnji, prednji. Neki puta sam dogovorio s borcima nekoliko određenih kombinacije i dao im određene brojeve. Kao npr. kombinacija 1,6,3 sa zvala kombinacija 2. Znači ja iz kuta viknem 2 , a borac radi prednji direkt, zadnji aperkat i prednji kroše. Kada viknem "2" protivnik i njegov kut misle da ide zadnja ruka. Opet s ciljem da se lakše postigne cilj.


Jedna jako bitna stvar, koju na žalost ne uspijevam koristiti na mečevima izvan Hrvatske, jer najčešće idem sam s borcem pa nemam vremena za to, je gledanje protivničkog kuta.

Ako je više ljudi u kutu, onda uvijek odredim jednoga koji će promatrati protivnički kut. To se radi stalno. Za vrijeme trajanja runde i za vrijeme odmora. Treneri znaju glasno govoriti, a ako ih ne razumiješ, možeš ponekada po pokretima zaključiti što želi od svog borca, najčešće se to vidi na odmoru između rundi. Tako možemo vidjeti da li treba nešto eventualno mijenjati u našoj igri.

Neki puta smo dogovarali jedno, a u dogovoru s borcem sam mu vikao potpuno druge stvari. To protivnika navede da razmišlja tj. pazi na skroz druge stvari, koje nam ostavljaju veću mogućnost da sprovedemo našu taktiku, odnosno plan.

Ima još primjera, ali ovo sam napisao da se dobije dojam važnosti kuta. Siguran sam da je Ivica barem 50% mečeva izvan Hrv izgubio jer s nama nije bio i njegov trener za parter. Posljednji meč na WFC-u je dobio Churilova. Bio je u jednoj opasnoj situaciji u parteru, iz koje se izvukao zahvaljujući dobrim trenerovim savjetima iz kuta. Da sam tada bio sam u kutu, Trušćek bi možda i izgubio. U kutu sam bio s Jelčićem i Pokrajcem.

Jako bitna stvar je da se zna da dok je borba na nogama, govori samo jedan trener. Isto je i za parter. Ako svi urlaju u isto vrijeme, a onda još i različite stvari, to nikako ne može biti dobro za borca.

Dok proučavam protivnike, volim da sam u miru i da mi ništa ne ometa koncentraciju. Isti meč gledam dosta puta za redom. Neki puta i nemam inspiracije, tada pustim dan, dva pa probam ponovo. Neke mečeve sam gledao i usporeno, da bi uvidio sve reakcije. Svoje borce isto gledam, nekada sam znao i snimiti sparinge i treninge, pa kasnije proučavati. To je dobra stvar za otkriti mane i odrediti sistem napretka.

I treneri mogu vježbati svoje reakcije i odluke. Možda je malo smiješno, ali ja dosta često dok sam ljut, ili živčan upalim radio i televiziju (napravim buku) i pustim si neki meč. Zamislim si da sam trener od nekog borca. Meč gledam samo jednom i nakon svake runde, u minuti pokušam reći svom borcu što bi trebao raditi. Odlična stvar za vježbu. Buka mora biti što jača.

Uz sve ovo, garancije nema, ali ne zato što taktika nije potrebna, nego zato što i drugi borac ima taktiku, koja, ako vas je pobijedio, je očito bila bolja od vaše. Ima svega na ovome svijetu, pa tako i boraca koji ne žele taktiku, ili misle da im ne treba. To bi mogao usporediti sa skidanjem kila za vagu. Ako imaš 75 kg. i ne da ti se skidati u 70, nego ideš u 77 kg. onda ćeš vjerojatno u meču imati protivnika koji je 12, 13 kila teži od tebe. To ne treba značiti da će te sigurno pobijediti, ali svakako jednu prednost ima. Tko voli, neka izvoli. Kao što rekoh, ne treba biti sve po mom. Neki se trebaju naučiti na svojim greškama.

U meču treba težiti kontroli, tj. da se što više stvari događa onako kako vi to želite. To je moguće jedino uz dobru taktiku i dobro poznavanje principa borbe. Nekada sam i ja spadao u kategoriju trenera koji dovikuju iz kuta, ubij ga, razbi ga, digni se, slomi ga itd. Sada se to nekako dovelo u normalu. Priznati ćete da je ovo što sam do sada napisao ipak na malo višem nivou.

Zahtjevan je ovo sport, da bi se uspjelo, potrebno je da su i borac i trener poprilično pametni. Lako je naći jakog i hrabrog, ali je problem naći jakog, hrabrog i pametnog. Što bi moj dragi prijatelj i bivši boksač Jagatić rekao " Ne možeš od dreka isplesti bič".

Ranije objave :

KOLUMNA 1
MMA stand-up by K. Merčep - Osnova za određivanje taktike, prva stepenica

KOLUMNA 2
MMA stand-up by K. Merčep - Tehnika se ne zaboravlja, može se samo bolje ili lošije uvježbati

Foto : Piotr Pedziszewski / Sherdog.com

Izdvojeno iz ponude