Profightstore Logo
 
Info i kontakt
Informacije
Tel: 0800 333 553
Vaš E-mail:
Trebam brzu info:
2 + 1 =
Moj profil
Košarica

Dodali ste u košaricu:

Košarica ukupno:
Shop: prolaz Cibona, Savska 28, Zgb  Info: 0800 333 553

Mega intervju: Branko Šobot, zaboravljena legenda / 1. dio

02. rujna 2012. 00:00
Mega intervju: Branko Šobot, zaboravljena legenda / 1. dio
Ostati zapamćen kao prvi boksač koji se u novijoj Hrvatskoj povijesti borio za svjetsku titulu, bio je jedan od motiva Branka Šobota da prije 14 godina prihvati meč protiv boksačkog „Golijata“, iskusnog Engleza  Joe Calzaghea.  Kako sam kaže, u tu borbu na korak do svjetskog trona, ušao je vrlo neiskusan, sa svega 16 ili 17 odrađenih profi mečeva i takvu grešku danas sigurno ne bi ponovio.

Kao klasični pripadnik stare garde Branko se danas sa sjetom prisjeća svojih sportskih početaka i uspješne boksačke karijere a i ponekih ljudi koje je susretao oko ringova Europe krajem prošlog stoljeća.  

Branko, gdje si i kada zaradio svoju prvu plaću šakama?

90.-ih sam boksao u beogradskom „Radničkom“. Za to vrijeme imali smo zaista pristojnih  1200 maraka plaće, a dobivali smo i premije za pobjedu.  Tako se dalo trenirati. U moje doba dvorane su bile pune klinaca koji bi boksali. Trebalo ih se tjerati kakva je znala biti gužva. Danas su se  stvari promijenile. Klinci bi boksali, ali samo dok se školuju i dok ih roditelji financiraju i podmiruju njihove potrebe. Kada se počnu brinuti sami za sebe, interes za sportom polako kopni.

S kojim imenima si se tada „sudarao“ tko je bio jak na tadašnjoj boksačkoj sceni?

U moje vrijeme, od mlađih boksača radili su Dejan Cepetić, Maro Drpić, Azirovski, a tada je radio i Željko Golub. Njih svih se sjećam kao odličnih izdanaka generacije. Tada su boksači iz Slavonskog Broda bili najjači na razini cijele države.
 

Foto: Facebook

Kako se razvijala tvoja profi karijera?

Počeci me vežu uz trenera Milana Richtera u Metalcu i uz Lokomotivu kod Ivana Sertića. Tada sam sanjao o profesionalizmu za koji moji tadašnji treneri nisu imali interesa i tako sam završio kod Pijetraja. U profi vode su me gurnuli Željko Golub i moj pokojni prijatelj Zlatko Bagarić. Bagarić mi je puno pomogao. Upoznao sam ga kroz boks, cjenio me kao sportaša i čovjeka. Mnogo puta mi je ponudio pomoć, nikada nisam prihvatio ali sam mu bio zahvalan i na samoj ponudi.  Željku Golubu sam zahvalan do kraja života. Preko njega sam potpisao ugovor s kontroverznim njemačkim menađerom, Ebby Thustom.

Karijera ti je tekla dosta brzo, vrlo brzo si boksao za titule?

Nisam imao niti jedan lagan meč. Svaki meč mi je mogao biti i zadnji. Već u petom nastupu boksao sam 10 rundi za prvaka Njemačke (srednja kategorija). U šestom nastupu obranio sam titulu i osvojio pojas u super srednjoj kategoriji, znači držao sam dva pojasa. Svoj deseti meč odboksao sam za IBF interkontinentalnog  prvaka svijeta protiv Čileanca Salvadora, koji je imao više pobjeda nokautom nego što sam ja imao borbi. Na toj Press konferenciji novinari su otvoreno izražavali sumnju u moj uspjeh, na što sam odgovorio: Došao sam po pojas i bez njega se ne vraćam kući. Tukao sam ga u 10-oj rundi prekidom.  

Kako je došlo do suradnje sa Universum Box Promotion?

Nakon uzimanja IBF titule, krajem 1996. boksao sam opet za prvaka Njemačke protiv štićenika UBP-a Ahmetija.  Ja sam tada bio u plavom kutu, a običaj je da u plavom kutu gube jer je tamo gost. Crveni kut je kut domaćina. Tako sam ga deklasirao da su mi Universum Box Promotion kao prvom Hrvatu ponudili ugovor. Tada je bilo veliko rivalstvo sa Saurland box promotion za koji su boksali Axel Shulz, Željko Mavrović, Henry Maske i kompanija.

Jedan meč ti se posebno urezao u sjećanje i bio svojesvrsna prekretnica u karijeri?

Kaže se „želja i srce jači od pameti“. Krajem 1996. javljaju mi da imam meč za prvaka Europe ali uz svega 3 tjedna priprema i to protiv čvjeka koji je nakon tog meča bio 5 x prvak svijeta, Hacine Sherifi.  Dao sam sve od sebe i taj meč mi je bio prekretnica u psihi. Nikada to nisam nikome rekao, ali mislio sam da ću nakon meča umrijeti. Ne od batina, već od iscrpljenosti.

Dao sam sve od sebe, zadnji atom snage uložio sam u borbi i na kraju sam se jedva  dovukao do svlačionice. Nakon tog nastupa počeo sam kalkulirati i raspoređivati snagu. Nakon tog iskustva više nisam dao apsolutno sve od sebe jer sam se bojao tog osjećaja iscprljenosti. To je bilo strašno. Izgubio sam 2:1, nisam dobio batina u tom meču ali bilo mi je strahovito loše.

 

Šobot vs Calzaghe part1

Kako danas gledaš na priliku koja ti se pružila u vidu borbe za naslov svjetskog prvaka 1998. protiv Joe Calzaghea?

Da sam imao pravog trenera i prave ljude iza sebe, ljude koji su  mislili prvenstveno na mene a onda na sebe, ne bi me nikada pustili u taj meč.

Ali to je bila šansa koja se ne propušta?

Nije točno. Šanse na mojoj strani su bile oko 5%. E sad, da li prihvatiti meč s takvim omjerom ili ne? Zna se tko Joe Calzaghe. U boksu je od svoje 6. godine života, rušio je Chrisa Eubanka kao i većinu svojih protivnika.  To je bio moj 16. ili 17. profi meč. Pravi trener  to ne bi dozvolio, pogotovo ne uz svega tri tjedna priprema.  Iz UBP su mi sugerirali da se meč ne održi. Rekli su mi  da je odluka na meni, ali da mi oni to ne preporučuju. 

Bez obzira na sve, prihvatio sam borbu iz dva razloga. Prvo, jer sam u povijest boksa upisan kao prvi boksač iz Hrvatske koji se borio za titulu prvaka svijeta. Druga stvar, srce mi je bilo jače od pameti. Kao što bi rekli, mlad i lud. Doduše, još uvijek sam lud al baš nisam više mlad.


Kako danas gledaš na tu odluku?

Drago mi je da sam prihvatio meč, ali da se povijest ponovi, nikada ne bih opet pristao na to. San svakog boksača je da mu se jednog dana pruži prilika za naslov svjetskog prvaka. Rijetko kome se takva prilika i ostvari. Meni se pružila i pitanje je bi li se opet ista ukazala. Da sam pametno vođen, u to vrijeme bih branio IBF interkontinent titulu, jer si s njom automatski među prvih 12 u svijetu, dok se višekratnom obranom penješ na prva tri mjesta. Znači, otvara ti se opet šansa za titulu ali je ipak veće iskustvo iza tebe.

Za meč protiv Calzaghea bio si na vrhuncu. Osim fizičkog pritiska, bio je prisutan i pritisak okoline.

Svi oko mene imali su velika očekivanja i svi su navaljivali „ti moraš ovo, ti moraš ono..“ a nitko me nije pitao kako se osjećam, kako taj velik pritisak utječe na mene osobno i na moju psihu. Nisu me pitali da li sam fizički spreman, kako je taktički postavljen meč. Prema meni su sa svih strana upućivani zahtjevi „moraš, budeš...“ i to je bilo najžalosnije od svega. Uz krvavu fizičku spremu moraš se nositi i sa takvim pritiscima okoline.

Bio je sramotan i interes naše televizije za taj meč. Prvi u povjest Hrvatske boksam za prvaka svijeta a HRT prenosi iz studija. Na Press konferenciji u Cardiffu, pitaju me ovako: - Vi ste Hrvat ali ste rođeni i živite u Njemačkoj? Ne, rođen sam i živim u Zagrebu.  Ako je tako, gdje je Hrvatska televizija??  Naši su se još cjenjkali oko prava za prijenos.

 

Šobot vs Calzaghe part 2

Koliko si novaca dobio za Calzaghea?

Oko 120.000 tadašnjih njemačkih maraka. Da sam kojim slučajem osvojio titulu, obrana bi ih koštala duplo. U to vrijeme to je bila jako velika lova. Ali! Na tu cifru oko 70% otpada na porez, menađera i  trenera a ostatak je išlo meni. Znači ostalo mi je oko 36.000 maraka.

U slijedećem nastavku:
- kako je došlo do prekida sa Leonardom Pijetrajem
- kako je ostao slijep na jedno oko
- koji od braće Kličko mu je boksao u predborbama
- za čime žali u karijeri
- i još toga...

Izdvojeno iz ponude

profightstore koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice profightstore slažete se sa korištenjem kolačića.