Profightstore Logo
 
Info i kontakt
Informacije
Tel: 0800 333 553
Vaš E-mail:
Trebam brzu info:
7 + 2 =
Moj profil
Košarica

Dodali ste u košaricu:

Košarica ukupno:
Shop: prolaz Cibona, Savska 28, Zgb  Info: 0800 333 553

Marin Vlahović: Pokijev poučak

18. svibnja 2012. 00:00
Marin Vlahović: Pokijev poučak
Ako me sjećanje dobro, služi prvi razgovor o borilačkim dometima Igora Pokrajca vodio sam prije nekih deset godina s jednim studentom Fakulteta za fizičku kulturu ili popularnije rečeno DIF-a. Taj snažni mladić koji se u to vrijeme istodobno bavio judom i boksom o Pokiju mi je rekao otprilike: -Ma kakav ultimate fight! To su sve smiješni protivnici. Ja Igora imam u svemu.
- Kako to misliš, u svemu? -  upitah sam ga pomalo zbunjeno.
- Mislim i u boksu i u hrvanju odnosno parteru, i u tom njegovom ultimate fightu i on to veoma dobro zna.

Nekoliko mjeseci kasnije dvojica hrvača pričali su mi da je Klinac Mlinac na hrvačkom prvenstvu Zagreba pobijedio Igora rezultatom 8:0, što je u hrvanju bodovni tuš, ili boksačkim riječnikom tehnički nokaut. Klinac Mlinac je bio nadimak jednog krupnog dečka koji se nekoliko godina neuspješno bavio hrvanjem jer je od rođenja imao jednu nogu kraću od druge a i vidio je slabije na lijevo oko. S tim sam istim Klincem Mlincem, na treninzima, mogao hrvati koristeći samo jednu ruku, no, zapamtio sam ga baš zbog tih izjava.

Igor Pokrajac bio je, dakle,  u raznim borilačkim okvirima za sprdnju. Govorili su o njemu s potcjenjivanjem tvrdeći kako nastupa u MMA borbama isključivo zbog  prijateljstva s Mirkom Filipovićem te da bez svog pokrovitelja, ne vrijedi ništa. Neću vas uvjeravati kako sam bio vizionar i usprkos mišljenju većine predviđao Pokiju svijetlu budućnost jer bi to bila najobičnija laž. Iskreno, nisam mislio da će Igor napraviti ikakvu ozbiljnu karijeru, a tako su mislili i drugi. U Igora Pokrajca malo je ljudi imalo vjere ali to njemu i nije bilo previše bitno, dapače, ogovaranja i omalovažavanja, ta ukleta “sredina” koja te ili prožvaće i ispljune ili pretvori u čovjeka  kao da mu je davala poticaj da nastavi s radom i ne skrene sa sebi zacrtanog puta ma koji to bio.

Naš najveći borac svih vremena, Mirko Cro Cop Filipović je nedvojbeno legenda i ikona borilačkog sporta, idol zbog kojeg generacije klinaca počinju s treninzima. Neki tvrde da je povremeno, kao i mnogi drugi veliki ljudi i sportaši, težak čovjek u čijoj sjeni nije nimalo ugodno. Pokrajac je uz njega proveo gotovo cijelo desetljeće. Trpio je kult njegove ličnosti, hodočastio s njime po Japanu, dobivao teške batine kao nagradu i usputno slušao priče o tome kako nije ništa drugo nego Mirkov priljepak. Cro Cop mu je osigurao premijerni nastup u UFC-u ali je nakon te prve borbe, koju je Igor nesretno izgubio sve ostalo na njemu samome.

Iako se prijašnjih godina svakako dokazao kao dobar i svestran fajter, imajući u vidu nivo boraca UFC-a, borilačka javnost je još jednom bila skeptična prema Pokiju koji se  osamostalio i oslobodio svog mentora te našao ljude čija je uloga bila da mu pomognu. Praktički preko noći postao je konačno samome sebi najvažniji  i više nije bio Mirkov sparing partner već Igor Pokrajac- Poki, za Amere Duke, odnosno vojvoda. U Pokijevoj momčadi ima mjesta za mnoge, on je danas alfa i omega Croatian Top Teama .

Kad  pomislim na ljude koji stoje iza njega prvo se sjetim Gorana Babića Hambija. Boksački trener koji istovremeno skromno i ponosno samog sebe naziva pizza-majstorom (što mu je pretpostavljam redovni posao) također je bio dugo vremena osporavan od strane borilačke zajednice kao trener i bivši boksač koji nikada nije ništa ozbiljno napravio u boksu ali i on je bio u nekom svom filmu, te ga nije bilo briga za priče, već je radio na sebi, učio od svih i na kraju kao i Poki, ostvario ono što je naumio.

Ovaj tekst pišem desetak sati nakon što je Igor Pokrajac ostvario treću pobjedu zaredom u UFC-u, ovoga puta protiv opasnog brazilskog udarača Fabia Maldonada. U Hrvatskoj ima, i bilo je, na desetine većih talenata od Igora Pokrajca ali niti jedan od njih se nije ni pribiližio vrhu borilačkog sporta jer je njihov talenat bio u tjelesnim sposobnostima dok je Pokrajčev bio dugo vremena skriven od sviju, jer se nalazi  u njegovoj glavi i karakteru. Rad, rad i opet samo rad, stalni napredak, jedan čisto spartanski odnos prema treninzima i apsolutna podređenost sportu. Većina nije spremna na takav životni režim, te prije ili kasnije puknu i odu u ranu mirovinu ili jednostavno planski uspore svoju karijeru kako ne bi bacili sav svoj životni ulog na istu partiju karata, ali oni koji se kockaju, i za koje nema alternativnog puta ili drugog zvanja, takvi su danas to što jesu i mogu se nabrojati na prste jedne ruke. To je jedna provjerena formula koja vodi do uspjeha.

Svaki sportaš ima svoju formula uspijeha ali Pokijeva životna priča ima u sebi nešto univerzalno i svevremensko. On daje nadu svima da mogu napraviti čuda, te im govori kako nije bitno što drugi o tebi govore i misle već ono što ti znaš o samome sebi. Vjera u sebe i sampouzdanje te krvavi rad, reklo bi se ništa novo ali uvijek novi izazov za svakog borca pa tako i za Igora Pokrajca koji je tu formulu dokazao bez fige u džepu. Pokijev poučak kao lekcija nekima a možda i mnogima.

Marin Vlahović
profightstore koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice profightstore slažete se sa korištenjem kolačića.