Istinska japanska borilačka legenda Kazushi Sakuraba osvojio je fanove svojim luckastim ponašanjem van ringa, i lavovskim izvedbama unutar istih konopa. "Sada te volim - sada te mrzim" tretman kojeg danas dobivaju brojni puno uspješniji borci kao da nije postojao u njegovo vrijeme, jer ovog "lovca na obitelj Gracie" voljeli su bez obzira na ishode njegovih mečeva.

Na sreću svih ljubitelja njegovog lika i djela, veliki (najveći, u njegovom slučaju) intervju koji je objavljen prije nekoliko mjeseci napokon je dobio engleske titlove, a mi vam prilažemo hrvatski prijevod, skupa s videom samog intervjua + highlight uradak koji pokazuje zbog čega je ovaj borac tako omiljen.

Uživajte.

"Krenuo sam s amaterskim hrvanjem a onda sam prešao u profesionalno. Starija braća su izvodila submissione na meni, a ja sam učio.

Wanderlei Silva nije imao hrvačku bazu. Mislim da je individualna stvar može li osoba uspjeti u MMA-u ili ne. Ne mislim da je hrvanje najbolja baza za MMA borca. Puno je i čvrstih BJJ igrača u igri.

U Chute Boxeu je treniralo puno fizički jakih boraca, mogao sam odraditi dobre treninge ondje. Ondje je stil uglavnom udarački, i to smo trenirali. Bilo je ondje puno instruktora. Treninzi su se mijenjali iz dana u dan i svaki je učio svoje omiljene tehnike. Po danu se više radilo na stand-upu, a navečer na BJJ-u. Glavni trener bio mi je Cristiano Marcello, a trenirao sam s ljudima poput Nine Schembija. Oni su me ispitivali o no-gi submissionima, a ja sam ih pitao kako koristiti gi. Razmjenjivali smo tehnike i koristio sam sve što sam mogao.

Ja nikada nisam tražio borbu s određenim protivnikom, promoteri su mi davali više opcija a ja sam obično rekao, "Bilo koje ime je OK." Nisam volio birati bio koga prevelikog ili premalog, ne mogu reći da sam ikada zatražio ili odbio neki meč.

Tolike pobjede nad članovima obitelji Gracie bile su sreća. Da opet uđem u ring s nekim od njih možda bi meč otišao na drugu stranu. Ne bi bilo svaki put isto. Ne mogu reći da ulazim u borbe s nekim planom, pobjeđujem kada natjeram protivnike da igraju moju igru. Nekada ja upadnem u njihovu i izgubim. Da se borimo 100 puta, ne bi dobio svaki put.

Što se tiče dobivanja mase, ne želim pasti s kilažom i zbog toga dižem kako bi održao kilažu. Neki borci iz lake kategorije ne vole dizati jer ne žele biti teži. Ja samo želim održati svoju težinu. U amaterskom hrvanju imao sam 68 kilograma, a u profesionalnom hrvanju su mi rekli da nabacim težinu. Ako nisi velik u profesionalnom hrvanju, to je problem. Naporno sam radio kako bi nabacio masu, i nisam je htio opet izgubiti.



Uvijek sam uživao u sparinzima, od mladih dana, to mi se sviđa. Ponavljanje poteza je, naravno, vrlo važno, no to se mora raditi protiv druge osobe. Važno je i vježbanje uma. Kada odrađujem sparinge, zamišljam da se borim s različitim ljudima. Feintao sam nisko kako bi im spustio glavu. Da bi izgledali manji? Da spuste stav kako bi radio na svojim tehnikama. Može se feintati napad na nogu i onda napasti vrat ili ruku.

Ja osobno ne ulazim u borbu s ciljem u glavi, ja koristim instinkte kako bi ih napao na mjestima na kojima im se u tom trenutnu ne nalazi fokus. Ako možeš doći do svog cilja, učini to, a ako ne, traži drugo mjesto.

Zamislite da držim obje tvoje ruke i jednu stišćem više nego drugu. Tvoj fokus prebacit će se na tu ruku. Nastavim stiskati desnu i iznenada napadnem lijevu. Tu ideju možete iskoristiti na brojne različite načine. Ako feintaš i padnu na to prvi put, to je sreća. Ako ne morate feintati, još bolje. Ja to obično volim raditi dok mi ne uspije. Ovisi o danu, nekada je protivnik u dobrom a nekad u lošem stanju. Isto vrijedi i za mene. Ne znači da će ista tehnika uvijek upaliti. No ponekad... Neka djeca su dovoljno glupa da padnu na isto svaki put.

Savjet za borbu protiv većih protivnika... Kao što sam rekao ranije, uvijek će postojati dio tijela na koji nisu u tom trenutku fokusirani. Ne vjerujem da možeš biti svjestan cijelog tijela. Ako iskoristiš to u svoju prednost, manji borac može dobiti većeg protivnika.

Nikada ne napadaj direktno od naprijed, ako ćeš to učiniti biti ćeš razbijen. Moraš biti neuhvatljiv.

Dobio sam crni pojas od Cristiana Marcella, no ne znam jiu jitsu pravila. Nisam imao gi za trening. Cristiano mi je dao gi, a onda i pojas. Rekao sam da je bijeli dobar a on mi je rekao da uzmem crni. No nikada nisam nastupio u BJJ meču, ne znam ni kako se boduje, neću se natjecati. No trenirao sam s gijem u Chute Boxeu, i začudo, osjećao sam se ugodno u njemu. Lakše sam dolazio do nekih zahvata. Poluge na nozi su bile malo teže s gijem, no iznenadio sam se kako je bilo lako."



Ina Ferenčić