Nakon što smo preveli prvi dio INTERVJUA australsko-hrvatskog menadžera i odvjetnika Mire Mijatovića (na koji je Cro Cop burno reagirao, negiravši da je s dotičnim ikada poslovao), danas donosimo drugi dio objavljen na poznatom portalu Liverkick.com.

 

Iako je Cro Cop rijetko otvoren prema medijima, intervju Briana J. D'Souze (autor nove knjige MMA Pound For Pound: Suvremeni Gladijatori mješovitih borilačkih vještina) i njegov bivši menadžer, Miro Mijatović, otkrivaju zanimljive pojedinosti za koje fanovi vjerojatno nikada nisu čuli prije. 

 

U drugom dijelu možemo pročitati o Cro Copovoj osobnosti, razloge za prijelaz u MMA te kako su igre moći za kontrolom nad Mirkom dovele do propasti PRIDE-a.
 

INTERVJU:

 

BD: Kakva je bila Mirkova osobnost? Ima li nekih posebnih stvari u njegovoj prehrani?

 

MM: Mirko je vrlo ozbiljan čovjek, kada je riječ o treningu i borbama. Njegova predanost, fokus i ljubav prema treningu su jedinstveni među svim borcima sa kojima sam radio.

 

On ne pije, puši niti "partija". Što se hrane tiče, njegova njegova dijeta je u osnovi meso i krumpir ili tjestenina. On ne jede povrće ili salatu uopće. Njegovo omiljeno mjesto za jesti u Tokiju bio je lanac restorana, "TGIF", gdje je mogao dobiti američku brzu hranu. Uzimao je multi-vitaminske dodatke i to je to. 

 

Njegov prehrambeni režim najbolje se može opisati kao primitivan. Na osobnoj razini, on je najstresnijia osoba oko koje sam ikada bio (kao odvjetnik, bavio sam se sa prilično stresnim ljudima svojevremeno!). Prije borbe, on je bio nepodnošljiv - jednu minutu sretan i šali se, sljedeću minutu se uvrijedi na najmanju stvar i zlostavlja svoju pratnju i sve ostale koji su imali tu nesreću da se nađu kraj njega u tom trenutku. On sigurno nije volio nikoga oko sebe tko nije bio apsolutni DA-čovjek. Što se tiče njegovog "smisla za humor" i "praktičnih šala," njih je mogao dijeliti, no sigurno nije mogao podnijeti. 

 

To je bilo slično njegovom stilu borbe, također.
 

 

BD: Koliko je značilo Mirku biti u K-1 World Grand Prix-u? Da li se uzrujao kada je K-1 mu odbio ulazak u turnir 2002.?

 

MM: To je bio njegov glavni cilj u životu. Mirko nikada nije bio prvak ničega, tako da je cijela njegova svrha u životu bila postati K-1 GP prvak. Kad je na kraju osvojio svoj prvi pojas Pride GP-a 2006., njegova emocionalna reakcija bila je odraz tog cilja.

 

S druge strane, Mirko je profesionalni borac, te je jako brzo prešao preko svog razočaranja, kad smo dogovorili drugu borbu protiv Fujite. Mislim da je to bio prikriveni blagoslov, jer je bio u mogućnosti trenirati tri mjeseca za Fujitu. To mu je dozvolilo da usavrši "sprawl" i strategiju protiv Fujite, umjesto da trenira za K-1.

 

BD: Zašto je Mirko prešao na MMA u 2003?

 

MM: Glavni razlog je bio novac. MMA borbe su bile plaćene puno više od K-1 borbi. K-1 je razvio sustav plaćanja gdje su borci dobivali kikiriki, unatoč činjenici da se K-1 prikazivao na udarnim vremenima na japanskoj nacionalnoj TV. Mirko je postao K-1 zvijezda i stekao popularnost u javnosti. PRIDE je bio siromašan seljački bratić K-1, bez TV pokrivenosti i nije bio poznat izvan svoje baze fanova. Mirko je bio vrlo atraktivan PRIDE-u, jer su znali da sa njegovim dolaskom će lakše postići dogovor za nacionalno emitiranje sa FUJI TV (što su i učinili). Sa time smo mogli pregovarati za izvanredan "deal" za Mirka za njegovu tranziciju.

 

Ono što je manje poznato je također da je Mirko vjerovao da će MMA produljiti njegovu karijeru. Tijekom treninga za Fujitu, uvidio je da je MMA lakši za njegovo tijelo u odnosu na stalne udarce koji su prisutni u kickboxingu. To je učinilo odluku lakšom. Čudno je da nakon vremena provedenog u MMA, on se sada vraća kickboxingu u posljednjem dijelu karijere.

 

Dok se mirko preselio u PRIDE, nije bilo jasno da li će K-1 preživjeti Ishiijevo hapšenje ili da li će K-1 moći raditi turnire 2003. Ali Kunio Kiyohara, producent borbi na Fuji TV, je uspio prirediti K-1 GP 2003, iako je njegov i Fuji TV-ov fokus se već preusmjerio na PRIDE kao njihovu glavnu promociju. Pored toga, unatoč tome što je K-1 ostao na TV-u, Tanikawin matchmaking, inspiriran pro-wrestlingom je već započeo smrtonosni poslovni sunovrat K-1 od ozbiljne borilačke promocije prema freak show-u.

 

BD: Kakvu je plaću Mirko zarađivao u PRIDE-u odnosu na K-1?

 

MM: Ja sam pregovarao isplatu od 150.000 dolara za Mirka da se bori sa komercijalnim fenomenom Bob Sappom, no prije nego što je počeo raditi samnom, Mirko se uglavnom borio u K-1 za 10.000 do 30.000 dolara. Kada je otišao u PRIDE, ja sam u osnovi dodao nulu na njegovu K-1 plaću.
 

 

BD: Nisu li u bili K-1 ljuti što je Mirko napustio njihovu organizaciju? Kakve je posljedice je to izazvalo?

 

MM: Da, bili su šokirani. To se jednostavno nije radilo u Japanu. Promotor je smatran carem a borci su bili "njegovi samuraji" tamo da rade što promotor želi, pognu glave i ponašaju se sa "Bushidom" - dakle otuda sva ta sranja u Japanu, gdje se strani borci uvijek klanjaju nekom šefu među gomilom ljudi, da pokažu svoju vjernost i odanost.

 

No, Ishii je u zatvoru, a Tanikawa bio šonjo. U su K-1 je bili ljuti i objavili su puno članaka, propitkujući Mirkove morale, no to nije bilo ništa nego buka od strane propadajuće organizacije. Stvari su, naravno, bile vrlo drugačije malo manje od godinu dana kasnije, kada sam sam preselio Fedora iz PRIDE-a u moju promociju [Inoki Bom Ba Ye 2003].

 

BD: Da li je Mirko je bio omiljen od strane PRIDE na neke načine?

 

MM: Da, doista! Mirko je sebe vidio kao zvijezdu i zahtijevao je tretman zvijezde. Dok su ostali PRIDE borci odsjedali u normalnim sobama u ruševnom hotelu Shinagawa Prince Hotelu sa tri zvjezdice, Mirko je odsjedao u hotelu sa pet zvjezdica Sakura Tower, koji je bio dio istog kompleksa. Mirko se nije htio miješati s ostalim borcima, tako da on nije se vozio niti u istom autobusu sa njima. Ja sam sređivao privatni prijevoz za njega.

 

PRIDE je favorizirao Mirka u match-makingu. Mogli smo sami birati protivnike, a PRIDE nam je pomagao da se osigura da protivnici nisu znali da se bore protiv Mirka do posljednje minute. Heath Herring i Igor Vovchanchyn su bili izabrani od naše strane kako bi se postavile pobjede na putu do naslova u borbi sa Fedorom Emelianenkom (koji je u međuvremenu isprebijao Nogueiru, uzevši mu pojas PRIDE-a u teškoj kategoriji). Svi smo mislili da će Mirku bolje pasati Fedor nego Nogueira.

 

PRIDE je znao da mora štititi svoju glavnu investiciju i zvijezdu, tako da je Mirko bio protektiran i od strane sudaca u ringu, posebice Yujia Shimade. Shimada je bio blizak s Prideovim vodstvom i znao je kako suditi Mirkove mečeve: brzo podizanje boraca iz partera, mijenjanje položaja kada mu stvari nisu išle na ruku...gledajte borbe pa ćete vidjeti. To su male stvari, ali pomažu u borbi.

 

BD: Što je Mirko dobio za nesudjelovanje na Inokijevom showu 2003. (konkurencija Prideu)?

 

Tada više nisam bio s Mirkom, pa ne znam sa sigurnošću. No znam da je vlasnik Pridea Sakakibara u Zagreb poslao Kena Imaija s aktovkom punom novca, koja je valjda bila toliko teška da je Mirko ozlijedio leđa podižući ju. Zbog te ozljede je otkazao nastup, da bi ubrzo magično ozdravio i nastupio u dvije Prideove borbe u 2004. Tu informaciju su mi prenijeli ljudi iz Japana i Zagreba, a Ken Imai je odsjeo u Mirkovoj kući.

 

Upravo je Ken Imai nagovorio Lučića da produciraju Mirkov akcijski film Ultimate Force, kako bi zadovoljili njegov san da postane akcijska zvijezda poput Van Dammea. Imai ga je podržavao i u političkoj karijeri i ostalom, čemu sam se svemu ja ranije protivio jer sve to predstavlja ometanje od mečeva.

 

BD: Jesu li to bili prvi znakovi problema između vas i Mirka?

 

Ne baš. Uoči borbe s Minotaurom, Mirku je ponuđeno da postane političar. Kada sam ga upitao zašto to želi, odgovorio je da to želi jer političari dobivaju mirovinu. To mi je bilo čudno, da se brine oko toga s obzirom koliki novac ionako zarađuje.

 

Ali DSE (vlasnici Pridea) uoči te borbe su izbacili Mirka iz balansa. On uvijek prije meča sjedi u sobi i karta sa svojom ekipom iz Hrvatske, koja se često mijenjala budući da su Mirkovi odnosi obično kratkog vijeka. Ali uoči ovog meča Mirko je jednostavno nestao i pojavio se tek navečer, vidno rastresen.

 

Otkrili smo da je bio na sastanku sa Sakakibarom i Imaijem. Budući da je to Mirku bila zadnja borba, PRIDE je želio: Ili da Mirko izgubi od Nogueire, ili da krenu s pregovorima koji bi osigurali da Mirko ne nastupa nigdje izvan PRIDE-a.Ja sam u to vrijeme svojedobno razgovarao s K-1 predsjednikom Tanikawom i Mirkom, oko dovođenja Mirka natrag u K-1 Grand Prix 2003. kako bi se borio za titule. 

 

Kada se Mirko našao s Imaijem i Sakakibarom, oni očito nisu bili dovoljno uvjerljivi, stoga su mu morali "pokazati novac". U studenom 2003. Mirko se povukao iz meča na Inokijevom eventu, a 4. siječnja 2004. , dok sam bio zatočen i iznuđivan od strane Prideovih Yakuza vlasnika, novine Sankei Sports objavile su Mirkovo otvoreno pismo u kojem raskida suradnju sa mnom zbog toga što sam potpisao i sa Fedorom. Ken Imai, čovjek kojeg je K-1 otpustio i koji je prešao u PRIDE, postao je Mirkov menadžer.
 

 

BD: Kako se to odrazilo na pad PRIDE-a?

 

MM: Kada je Sakakibara odlučio meni oduzeti Mirka, ja sam odlučio njima preoteti Fedora. Ostalo je povijest.

 

BD: Mišljenja o Mirkovoj UFC karijeri, i trenutnom stanju?

 

MM: Uvijek sam se pitao kako bi prošao u UFC-u, gdje bi izgubio sve protekcije koje je u Prideu imao. To, plus gubitak brzine koji dolazi kada ste u 30-ima, jer to je uvijek bila Mirkova najjača strana: izbjegavanje udaraca zbog svoje brzine, nakon čega je uslijedio kontranapad. Na koncu su se svi ti faktori poklopili i nije me iznenadilo što je u UFC-u propao.

 

Na mnogi način, bar ja tako mislim, Mirko je bio nasretniji u ranim danima kada je živio skromno i kada mu je život bio jednostavniji. Borio se hrabro. Kada je postao stariji i bogatiji, postao je proračunatim plaćenikom i izgubio tu "hrabrost" u svom borbenom stilu.

 

G.B. / T.B.

Izvor: Liverkick.com