UFC 100 - fight card povijesne magnitude predvodili su
Brock Lesnar i
Frank Mir, a veliki revanš završio je TKO trijumfom
WWE zvijezde. Lesnarova obrana naslova podigla je MMA fanove diljem svijeta na noge, a tada je došla misao koja ih je sve ujedinila. Nije bilo hardcore fanatika koji nije htio vidjeti sudar legendarnog
Fjodora Jemjeljanjenka i Brocka Lesnara, a
Dana White bacio se na posao.
UFC-ov predsjednik bio je samouvjeren, svaka njegova izjava u medijima uoči susreta s Rusima odisala je optimizmom. Fjodorov dolazak bio je sigurna stvar, a njegov ugovor s
Afflictionom, izjavio je White, bio je jedina stavka koja bi mogla usporiti proces "Emperorovog" prelaska u prestižnu organizaciju. Puni entuzijazma, fanovi su budnim okom pratili medije čekajući rezultat sastanka.
A onda je došao hladan tuš.
M-1 Global i UFC nisu uspjeli doći na zelenu granu, i krenule su špekulacije o tome koji su pravi razlozi kraha jednog od najiščekivanijih pregovora u MMA povijesti. White još i dan-danas tvrdi kako je
Vadim Finkelstein, ili kako kaže Dana, "Vadummie," glavni krivac za neproduktivni sastanak. Štoviše, UFC predsjednik čvrsto vjeruje kako je time samo narušena i oštećena karijera "Posljednjeg Cara." Udružena promocija koju je M-1 prakticirao sa
Strikeforceom nije dolazila u obzir kada je u pitanju prestižna MMA organizacija vrtoglave vrijednosti, a Rusi nisu mogli prijeći preko toga unatoč navodnoj činjenici da je UFC bio spreman napraviti iznimku kod Fjodora kada su u pitanju Sambo natjecanja.
Dok je Dana bio veoma vokalan na tu temu, M-1 se rijetko čuo i njihove izjave većinom su se sastojale od tvrdnje da ponuda jednostavno nije bila tako dobra kakvom ju je White predstavljao u medijima.
Treba li Fjodorov tim žaliti za UFC-om? Da.
Ultimate Fighting Championship okrilje je pod kojim se nalaze najbolji slobodni borci na svijetu, a organizacija iz godine u godinu stvara sve veći razmak između sebe i ostalih promocijskih kuća. Strikeforce,
Pride i
WEC stopljeni su u MMA silu u kojoj uživamo danas, dok je Fjodor prisiljen boriti se protiv drugorazrednih protivnika.
Novci koje dobivaju super-zvijezde u najvećoj organizaciji na svijetu zasigurno argumentirano i snažno proturječe svima koji smatraju da je nemogućnost udružene promocije bio dovoljno dobar razlog za odmahivanje rukom na ponudu UFC-ovih čelnika. Ne samo to, Fjodor je 2009. godine bio u odličnoj poziciji, a ponuđena borba s Lesnarom bio bi prvi nastup nakon trijumfa nad
A. Arlovskim - drugim riječima, gledali bi spektakularni meč i nesumnjivi blockbuster Fjodor vs. Lesnar, umjesto Fjodor vs.
Brett Rogers.
Svi su krenuli svojim putem, a Jemjeljanjenko je protiv
Werduma poražen prvi puta u gotovo deset godina. Dva uzastopna pada nakon toga, Rus je ubilježio dvije pobjede, te trenutno čeka susret s 37 godišnjim
Pedrom Rizzom (19-9.) To je još jedan meč koji je razočarao one koji se s nostalgijom vole prisjetiti dobrih starih vremena, i razmišljati o tome što je sve moglo biti da je čuveni sastanak završio drugačije. Umjesto Rogersa mogli smo gledati Lesnara, i Fjodorovo (više nego vjerojatno) osvajanje titule.
Sada, na žalost, i da se uspješni pregovori s UFC-om (kojim čudom) realiziraju, oni ne bi imali niti približno onoliko vjetra u leđima kao što bi to bilo prije nekoliko godina. Ne samo da je HW roster opasniji no ikad, već je i Fjodor daleko od svojih najboljih dana. Titula više zasigurno ne bi bila dio debija, a poraz u istome bio bi potencijalno katastrofalan.
"Tko se sada smije?" - Pitao je White čelnike M-1 Globala. Sigurno ne fanovi koji smatraju da je Fjodor promašio adresu nakon Pridea.
I.F.