Damir Mirenić jedan je od prvih hrvatskih boraca koji su se upustili u svijet MMA-a. Borac ogromnog potencijala odmjeravao je snage s protivnicima svjetske klase u visokorangiranim MMA promocijama.

Nakon profesionalne borilačke karijere, krenuo je s Krav Magom, izraelskim sistemom samoobrane kojeg koristi velik broj vojski, sigurnosnih službi i sve veći broj civila.

Svoje prve korake, Damir je napravio u klasičnom boksu. Kako kaže, tranzicija u MMA je uspješno prošla zahvaljujući njegovom prijatelju i treneru, BJJ majstoru Dubravku Čoliću, a rezultate njegovog rada smo mogli vidjeti u njegovim nastupima koji su ga proveli diljem svjetskih ringova. Svoj posljednji profesionalni meč odradio je protiv Brazilca Fabricia Nascimenta, te ga u vrlo atraktivnoj borbi porazio putem TKO-a. Kako se upoznao s MMA, gdje ga je sve odvela karijera i gdje je danas, otkrio nam je u razgovoru.

Karijera te provela kroz brojne organizacije i ringove, koja ti je promocija ostala u najboljem sjećanju?

"Pa mogu reći da je slovenska promocija WFC bila zaista na jednom zavidnom nivou kada ju gledamo u odnosu na neke druge velike svjetske promocije."

Na koji si se način upoznao s MMA? Koliko je bila teška tranzicija iz boksa u jedan tako višedimenzionalan oblik borilačkog sporta?

"2005. godine održan je prvi grappling turnir u Hrvatskoj na kojem sam u kategoriji do 93 kg osvojio prvo mjesto, porazivši sva tri protivnika predajom. Pošto sam bazno dolazio iz klasičnog boksa, to je zainteresiralo jednog menadžera koji je tada otvarao MMA tržište u Hrvatskoj te sam tako dobio ponudu za svoju prvu profesionalnu borbu. Tako je sve počelo.

Što se tiče tranzicije, tu je veliku ulogu odigrao prije svega moj prijatelj i tadašnji trener BJJ majstor Dubravko Čolić koji je imao dar za koordinaciju sve te tehnike kako bi bile korisne u samoj slobodnoj borbi."

Imao si brojan tim koji se sastojao od ljudi koji su se bavili raznim vještinama, od Tae Kwon Do-a, Muay Thai-a do BJJ-a i Juda. Treninzi iz koji segmenata MMA su ti bili najdraži, a s kojima si imao problema?

"Uživali smo u prilagodbi boksačkih tehnika u MMA, a to se često pokazivalo ključnim u samom ishodu borbi. U početku mi je najveći problem bila distanca u borbi jer u boksu nisam navikao da protivnik ulazi u mene s namjerom rušenja."

Jedan si od pionira MMA u Hrvatskoj uz Mirka Filipovića. Jedno vrijeme ste zajedno trenirali. Što si naučio kroz treninge s njim?

"Mirko i ja smo stari sportski kolege, još iz boksačkog kluba ''Leonardo'' u zagrebačkoj Dubravi kod trenera Leonarda Pijetraja, u vrijeme kada smo se obojica još probijali prema svjetskoj sceni. Treniranje u Mirkovom timu bilo je vrijedno iskustvo. Imate mnogo toga za naučiti i vidjeti gdje su vaše granice i mogućnosti."


Bilo je tu i pregovora s PRIDE FC-om - čak si u Japan otišao na jedan event. Kako je došlo do same ponude s njihove strane?

"Nakon WFC-a 2 u Kopru i pobjede protiv Carlosa Barucha iz Minotauro teama, skauti PRIDE-a koji su bili tamo zainteresirali su se da me dovedu u Japan. To je bio klasični ugovor u kojem su mi bile ponuđene četiri borbe u godini na eventima PRIDE-a u Tokiju, ali i vrjednija novčana nagrada nakon svake pobjede."

Kakav je dojam ekipa iz PRIDE-a ostavila na tebe i koliko je njihova ponuda bila unosna?

"To je bila jedna zaista velika, iskusna i dobro posložena organizacija, u to doba vodeća u svijetu, svi najbolji borci svijeta su potpisali za njih. Financijska ponuda je bila izuzetno dobra, ali, nažalost, nije ostvarena zbog brze propasti same organizacije."

Nakon što je PRIDE propao, dobio si poziv iz The Ultimate Fightera. Gdje je zapela realizacija tih planova?

"Vrlo brzo nakon Pridea dobio sam poziv iz SAD-a za UFC i The Ultimate Fighter - trebali su nekog borca iz istočne Europe. Kada sam dobio ugovor od svog tadašnjeg menadžera (koji je sadržavao gotovo 100 stranica na engleskom jeziku), rekao sam kako ne mogu potpisati dok barem djelomično ne vidim što potpisujem, no oni nisu mogli čekati te su mi javili da su našli zamjenu. Tada je ostala ponuda za UFC i iskreno, nisam imao dovoljno vjere u samog sebe, nisam vjerovao da sam na tom nivou pa je UFC otpao. Kasnije sam vidio da sam možda i pogriješio, ali što je - tu je."

Kako je došlo do poziva od strane organizacije HFC iz Kanade?

"Oni su tada tražili bivše PRIDE-ove borce, a budući da sam ja imao ugovor s njima, pozvali su i mene, bez obzira na to što nisam stigao odraditi borbu u Japanu."

U Kanadi si sudjelovao u dvije borbe protiv boraca svjetske klase. Bili su to Mousasi i Pyle. Koji je bio teži protivnik od njih dvojice i zašto?

"Mousasi sigurno, vidi se to i danas, svjetska je klasa. Čvrst dečko, odlučnog karaktera, vrlo snažan i mentalno stabilan. Ostali smo nakon borbe u kontaktu i dobrom odnosu."

Nažalost, oba meča su završila porazom. Po tvom mišljenju, u kojim segmentima su bili bolji od tebe i što si naučio iz tih borbi?

"Prije svega, ne tražim nikada opravdanje za svoje poraze, dečki su bili bolji i to je to. Najbitnije je da se ključne stvari uče uglavnom iz poraza. Svaka borba ima neki svoj plan i taktiku prema kojoj bi je moj tim i ja trebali voditi. U oba slučaja to je bilo krivo odrađeno s moje strane i takav je na kraju bio i rezultat. Pouka je izuzetna važnost tima u samoj borbi, podrška i savjeti sa strane.

Ako treneri znaju što rade onda su neprocjenjivi, pogotovo zato što nekad u stanju stresa ne možete sami donijeti pravu odluku. Nažalost, moj tim nije mogao biti u mom kutu, a meni su oni izuzetno važni u svakoj borbi budući da su me u nebrojeno prilika svojim savjetima doveli do pobjede."

Nakon iskustava u Japanu i SAD-u, možeš li napraviti usporedbu između samih priredbi?

"Japansku atmosferu ne možete nigdje doživjeti, to je nešto posebno. Oni koji su bili tamo znaju što mislim. Tamo se osjetio duh i čast samuraja dok je u SAD-u više naglasak na čistoj komercijalizaciji."

Kako to da nakon bogate MMA karijere nisi ušao u trenerske vode?

"Možda bih, da sam ostao u Miamiju na Floridi kada sam dobio poziv od svojeg menadžera da se preselim tamo i treniram u American Top Teamu."


I sada, Krav Maga Global, izraelski sustav samoobrane. Pojasni nam o čemu se tu radi, s kakvim se izazovima u KM suočavaš?

"To je praktična metoda borbe koja obučava kako izbjeći, spriječiti i razriješiti bilo koju vrstu nasilja i napada. Krav Maga obučava samoobranu, borilačke i borbene vještine, kao i vještine zaštite drugih, a sve to na jedinstven i jednostavan način. Laka je za učenje i pamćenje, izvodi se prirodno i instinktivno te se može upotrijebiti u stresnim uvjetima. Neke od važnijih komponenata Krav Mage su jedinstvena pedagogija, metodologija i način obuke koji ju čine izuzetno zanimljivom za učenje."

Zadnji seminar s KMG koji si imao bio je s Draganom Franjkovićem, a fokus seminara bio je na udaračkim tehnikama i tehnikama u parteru. Rekao si da se radi o sinergiji MMA i KM. Na koji način, po tvom mišljenju, MMA nadopunjuje i poboljšava Krav Magu?

"Ako MMA borbi dodate elemente vezane za realnu borbu, odnosno mogućnost udaraca u vitalne točke i korištenje oružja, dobivate sasvim jednu drugu dimenziju koja od Krav Maga učenikâ stvara ratnika spremnog na sve. Stoga ne čudi što se ovaj sistem već duže vrijeme primjenjuje u svim elitnim vojno-policijskim jedinicama, tvrtkama koje se bave fizičkom zaštitom te u civilnoj samoobrani. To znanje pokušavamo prenijeti našim učenicima i sada se, kroz povratne komentare samih polaznika seminara, čini da to radimo vrlo uspješno."

Damir se nakon profesionalne karijere posvetio Krav Magi, ima svoju dvoranu u Velikoj Gorici gdje svoje učenike trenira s velikim uspjehom. Izgleda da je napokon našao svoj mir u instruktorskim vodama te uporno radi na unaprjeđenju Krav Maga sustava.

Želimo mu puno uspjeha u obuci mladih boraca.