Filip Čiček - sociolog u kavezu : "Bez FFC-a u 2015.? Ne bi smjelo biti problema!"
Surfajući bespućima online džungle neki sam dan ostao nemalo iznenađen. Pontifex Maximus profesionalnog borilačkog sporta u Hrvata, Orsat Zovko, objavio je pomalo ljutito kako FFC u 2015. neće raditi evente u Hrvatskoj. Kao glavni razlog navodi slab interes lokalne nam javnosti i poluprazne dvorane. Nedugo nakon toga otvaram Facebook i čitam najnoviji komentar drugog čovjeka FFC-a Marka Petraka u kojem (vrlo pojednostavljeno preneseno) okrivljava balkanski mentalitet u kojem će „Ivica“ radije izdvojiti 50 kn za kino nego za FFC.
„Oho, polako majstore“ odzvanjalo mi je glavom. Sav daljnji napredak mog unutarnjeg dijaloga sadržan je u ovoj kolumni. Da se razumijemo, s mnogo toga se u tom komentaru u potpunosti slažem i ne radi se o tome da spomenuti autor jest ili nije u pravu. Ovo što pišem naprosto je pogled iz drugog kuta na fenomen „interesa“ za MMA sport.
Interes za određen proizvod (pa tako i njegovu vrijednost) stvara se dobrim marketingom, odnosno PR-om. Puna vrijednost proizvoda nije nikada bila, niti će biti, sadržana u njegovoj intrinzičnoj vrijednosti. Ono što rade sve velike organizacije jest da prodaju priču oko svojih evenata i svojih boraca. To eventu daje određenu težinu koja nakon što prođe kroz razne filtre medija, tržišta i na koncu zdravog razuma, čini njegovu ekstrinzičnu vrijednost.
Čitava tragedija FFC-a u Hrvatskoj je na žalost sadržana u nemogućnosti proizvodnje ekstrinzične vrijednosti svog proizvoda. Osobno, za to ne bih krivio dotičnog Ivicu i njegove životne prioritete. Prije bih bacio pogled na ogledalo i upitao se „što radim krivo?“. Odgovora na to pitanje sigurno ima, no naravno da nema garancije da bi suočavanje s tim problemima napunilo Arenu.
Borci, koji su po mnogima među europskom borilačkom elitom i dalje su anonimusi u očima šire javnosti, pa se prema tome publika uglavnom sastoji od onih koji dolaze bodriti svoje prijatelje ili kvartovske heroje i od nas par stotina koji istinski uživamo u ljepotama slabo reguliranog nasilja.
Bez ikakvog ustručavanja može se kazati kako je, za razliku od PR-a MMA lige, FFC odradio bitno lošiji posao. Priznajem, MMA liga je propala a FFC i dalje živi, pa možda i nije najzahvalnije povlačiti taj argument, ali je jedini koji imam. I još bitnije, vjerujem da stoji. Komentatori na Fight Channelu su mi uglavnom nemogući za slušati (čast iznimkama poput Jelčića) a članci na Fight Siteu u najmanju ruku rudimentarni. I nije to nešto što će u očima publike biti „deal braker“ već govorimo o skupu faktora koji uz nedostatak kreativnosti FFC-u potkopavaju ekstrinzičnu vrijednost njihovog finalnog proizvoda. Stoga ne treba čuditi da se isti teško i prodaje.
Jasno je kao dan da prodavati proizvod negdje gdje moraš odgajati publiku sigurno nije isplativije nego napraviti par stotina kilometara i prodati ga u Beču. I to ne treba osuđivati. Da sam ja Orsat, ja bih napravio isto. Rekli bi neki „evo, rasturite me“. Baš kao što sve što vrijedi odlazi iz Hrvatske, tako bi trebao i FFC. Naprosto zato što im je (očito velike) ambicije lakše ostvariti negdje drugdje. I tu im treba skinuti kapu. Potrebno je puno poduzetničke hrabrosti za otisnuti se negdje u stranu zemlju i tamo pokušati odraditi lobiranje, PR, logistiku i sve ostalo što je potrebno za jedan takav event.
Prema tome, odlazak FFC-a iz Hrvatske nije tako jednostran kako se prikazuje. Niti je potpuno kriv FFC, niti bilo kakav balkanski mentalitet (ako tako nešto uopće postoji). Situacija me podsjeća na onu kad ti se u McDonaldsu prolije piće dok ga nosiš sa šanka do stola. Napravili mi od toga scenu ili ne, nered je svejedno ovdje. Više nije niti važno hoću li kriviti vlastitu nepažnju, loš dizajn tacne ili debelo dijete koje mi odvraća pažnju.
U borilačkom smislu, ovaj konkretan nered se manifestira tako da naši borci više neće biti favorizirani u toj organizaciji. Zbog interesa lokalne javnosti od sada će to biti lokalni momci ili oni bliži tom tržištu, dakle isplativiji.
Isticanje te činjenice postavlja priču kao da je FFC dobrotvor koji nekome pruža mogućnost za nešto, točnije borcima za nastup u prestižnoj organizaciji. FFC je promocija kojoj je uvijek na prvom mjestu profit. Mnogi naši borci i dalje će se dokazivati po raznim državama bivšeg SSSR-a (što nikada i nije bila najsretnija opcija), Srbiji ili Sloveniji. FFC će uvijek, ali uvijek, zaposliti atraktivnog borca jer atraktivni borci donose profit. Tako da i nema neke razlike hoće li se borac dokazati putem Futuresa ili putem neke lokalne promocije u Srbiji, Sloveniji ili Dagestanu.
I ne smatram da se tog nereda trebamo bojati. Prostor koji se ovdje otvara zapravo me ispunjava optimizmom. Lokalne promocije sada imaju otvoren put ka ostvarivanju svojih ciljeva. Više boraca biti će spremno na mečeve, tržište na godinu dana neće biti zauzeto velikim (gotovo nepokorivim) konkurentom i mom sociološkom mentalnom sklopu to zvuči kao recept za nova zanimljiva događanja na našoj MMA sceni. Hoće li to utrti put oživljavanju MMA lige ili pak nekih drugih, srodnih promocija teško je pretpostaviti.
Za sada jedino NFC izgleda kao ozbiljan pretendent na poziciju vodeće MMA promocije u Hrvatskoj. Uz pojavljivanje još barem jednog srodnog poduzetničkog nastojanja imat ćemo vrlo zanimljivu situaciju na ovom još uvijek mladom i neistraženom MMA tržištu.
Smatram da su svi ovi procesi put ka sazrijevanju MMA sporta u Hrvatskoj.
Zaključno mogu reći da me nakon prvotne zabrinutosti ovakav razvoj situacije ispunjava vjerom u neku bolju budućnost hrvatskog MMA. S putem koji je otvorila MMA liga i kojeg je nastavio FFC neće biti teško napuniti manje dvorane, organizirati pokoji televizijski prijenos i zadovoljiti natjecateljske, financijske i ostale apetite MMA svijeta.
Do sljedećeg tjedna,
OSU!
Filip Čiček
„Oho, polako majstore“ odzvanjalo mi je glavom. Sav daljnji napredak mog unutarnjeg dijaloga sadržan je u ovoj kolumni. Da se razumijemo, s mnogo toga se u tom komentaru u potpunosti slažem i ne radi se o tome da spomenuti autor jest ili nije u pravu. Ovo što pišem naprosto je pogled iz drugog kuta na fenomen „interesa“ za MMA sport.
Interes za određen proizvod (pa tako i njegovu vrijednost) stvara se dobrim marketingom, odnosno PR-om. Puna vrijednost proizvoda nije nikada bila, niti će biti, sadržana u njegovoj intrinzičnoj vrijednosti. Ono što rade sve velike organizacije jest da prodaju priču oko svojih evenata i svojih boraca. To eventu daje određenu težinu koja nakon što prođe kroz razne filtre medija, tržišta i na koncu zdravog razuma, čini njegovu ekstrinzičnu vrijednost.
Čitava tragedija FFC-a u Hrvatskoj je na žalost sadržana u nemogućnosti proizvodnje ekstrinzične vrijednosti svog proizvoda. Osobno, za to ne bih krivio dotičnog Ivicu i njegove životne prioritete. Prije bih bacio pogled na ogledalo i upitao se „što radim krivo?“. Odgovora na to pitanje sigurno ima, no naravno da nema garancije da bi suočavanje s tim problemima napunilo Arenu.
Borci, koji su po mnogima među europskom borilačkom elitom i dalje su anonimusi u očima šire javnosti, pa se prema tome publika uglavnom sastoji od onih koji dolaze bodriti svoje prijatelje ili kvartovske heroje i od nas par stotina koji istinski uživamo u ljepotama slabo reguliranog nasilja.
Bez ikakvog ustručavanja može se kazati kako je, za razliku od PR-a MMA lige, FFC odradio bitno lošiji posao. Priznajem, MMA liga je propala a FFC i dalje živi, pa možda i nije najzahvalnije povlačiti taj argument, ali je jedini koji imam. I još bitnije, vjerujem da stoji. Komentatori na Fight Channelu su mi uglavnom nemogući za slušati (čast iznimkama poput Jelčića) a članci na Fight Siteu u najmanju ruku rudimentarni. I nije to nešto što će u očima publike biti „deal braker“ već govorimo o skupu faktora koji uz nedostatak kreativnosti FFC-u potkopavaju ekstrinzičnu vrijednost njihovog finalnog proizvoda. Stoga ne treba čuditi da se isti teško i prodaje.
Jasno je kao dan da prodavati proizvod negdje gdje moraš odgajati publiku sigurno nije isplativije nego napraviti par stotina kilometara i prodati ga u Beču. I to ne treba osuđivati. Da sam ja Orsat, ja bih napravio isto. Rekli bi neki „evo, rasturite me“. Baš kao što sve što vrijedi odlazi iz Hrvatske, tako bi trebao i FFC. Naprosto zato što im je (očito velike) ambicije lakše ostvariti negdje drugdje. I tu im treba skinuti kapu. Potrebno je puno poduzetničke hrabrosti za otisnuti se negdje u stranu zemlju i tamo pokušati odraditi lobiranje, PR, logistiku i sve ostalo što je potrebno za jedan takav event.
Prema tome, odlazak FFC-a iz Hrvatske nije tako jednostran kako se prikazuje. Niti je potpuno kriv FFC, niti bilo kakav balkanski mentalitet (ako tako nešto uopće postoji). Situacija me podsjeća na onu kad ti se u McDonaldsu prolije piće dok ga nosiš sa šanka do stola. Napravili mi od toga scenu ili ne, nered je svejedno ovdje. Više nije niti važno hoću li kriviti vlastitu nepažnju, loš dizajn tacne ili debelo dijete koje mi odvraća pažnju.
U borilačkom smislu, ovaj konkretan nered se manifestira tako da naši borci više neće biti favorizirani u toj organizaciji. Zbog interesa lokalne javnosti od sada će to biti lokalni momci ili oni bliži tom tržištu, dakle isplativiji.
Isticanje te činjenice postavlja priču kao da je FFC dobrotvor koji nekome pruža mogućnost za nešto, točnije borcima za nastup u prestižnoj organizaciji. FFC je promocija kojoj je uvijek na prvom mjestu profit. Mnogi naši borci i dalje će se dokazivati po raznim državama bivšeg SSSR-a (što nikada i nije bila najsretnija opcija), Srbiji ili Sloveniji. FFC će uvijek, ali uvijek, zaposliti atraktivnog borca jer atraktivni borci donose profit. Tako da i nema neke razlike hoće li se borac dokazati putem Futuresa ili putem neke lokalne promocije u Srbiji, Sloveniji ili Dagestanu.
I ne smatram da se tog nereda trebamo bojati. Prostor koji se ovdje otvara zapravo me ispunjava optimizmom. Lokalne promocije sada imaju otvoren put ka ostvarivanju svojih ciljeva. Više boraca biti će spremno na mečeve, tržište na godinu dana neće biti zauzeto velikim (gotovo nepokorivim) konkurentom i mom sociološkom mentalnom sklopu to zvuči kao recept za nova zanimljiva događanja na našoj MMA sceni. Hoće li to utrti put oživljavanju MMA lige ili pak nekih drugih, srodnih promocija teško je pretpostaviti.
Za sada jedino NFC izgleda kao ozbiljan pretendent na poziciju vodeće MMA promocije u Hrvatskoj. Uz pojavljivanje još barem jednog srodnog poduzetničkog nastojanja imat ćemo vrlo zanimljivu situaciju na ovom još uvijek mladom i neistraženom MMA tržištu.
Smatram da su svi ovi procesi put ka sazrijevanju MMA sporta u Hrvatskoj.
Zaključno mogu reći da me nakon prvotne zabrinutosti ovakav razvoj situacije ispunjava vjerom u neku bolju budućnost hrvatskog MMA. S putem koji je otvorila MMA liga i kojeg je nastavio FFC neće biti teško napuniti manje dvorane, organizirati pokoji televizijski prijenos i zadovoljiti natjecateljske, financijske i ostale apetite MMA svijeta.
Do sljedećeg tjedna,
OSU!
Filip Čiček
*Mišljenja i stavovi autora ne odražavaju nužno stavove portala Profightstore
