Fedor INTERVJU: "Supruga mi je bila podrška uoči meča s Cro Copom"
Umirovljena MMA legenda Fedor Emelianenko odradio je veliki intervju za Kuban 24, a prijevod je donio M-1 Global.
Jedan od najboljih mixed martial arts boraca svih vremena prisjetio se djetinjstva, kako je sve započelo i kakav ga je način treninga odvojio od konkurencije.
"U mom djetinjstvu svaki je dječak išao u nekakvi sportski klub. Možda se radilo o tjedan dana ili mjesec dana, ali svi su se moji prijatelji bavili nekakvim sportom. Ja sam uvijek htio biti jači. Ljudi koji su trenirali boks, karate, judo, oni su bili dobro poznati.
Počeo sam se baviti sportom zbog majke i mog prvog trenera, oboje su bili učitelji u gimnaziji. On me pozvao da postanem njegov učenik. Kada je imao slobodnog vremena učio je djecu sambo i judo. Tako je sve počelo.
Ja sam uvijek trenirao najbolje što mogu. Moj trener je bio takozvani "ubojiti trener" a to znači da je nakon teškog treninga kod kojeg ti ponestane snage on tražio još treninga, poput 10 ili 20 sklekova ili nešto slično tome. To je 50-60 više sklekova tjedno, a nakon godine dana možeš biti ispred ostalih. Zbog toga sam pokušavao trenirati više od ostalih. Dolazio sam ranije i ostajao sam duže od ostalih. To je činilo razliku."
Prisjetio se i težeg perioda.
"Bilo je teških trenutaka i zahvalan svojim bliskima, koji su me podržavali. Bilo je problema u obitelji, moja supruga Marina je bila trudna i imala je zdravstvenih problema. Nakon što je Marina otišla svojim putem vratio sam se prvoj supruzi Kseniji, koja je bila uz mene kada sam krenuo s karijerom i postao šampion. Uvijek je bila uz mene i bila mi je podrška kada sam se borio s Cro Copom."
Njemu je, poput mnogim Pride borcima, Japan bio "drugi dom".
"Japan je iskrena zemlja. Totalno je drugačija od Amerike. Oni uvijek poštuju borce, i one koji gube i one koji pobjeđuju. Voljeli su borce zbog kvaliteta koje su bile poznate samo njima. Svaki je borac imao svoje fanove koji su ga podržavali bez obzira na to dobio li ili izgubio. Pride je imao najbolje evente, nitko nije organizirao borbe bolje od Japanaca. No ipak sam uvijek jedva čekao da se vratim doma jer nedostajala mi je obitelj."
Nadimak "Posljednji Car" mu se u početku nije svidio.
"Dali su mi nadimak The Last Emperor a ja sam im pokušao objasniti da je ruski car zapravo bio Nikola II. Nije mi se sviđao nadimak no nisam mogao ništa učiniti po tom pitanju, nadimak se zalijepio za mene."
Fedor je iznenadio rekavši da su mnogi ruski borci odbili njegovu pomoć.
"Vidim da mogu pomoći mnogim borcima. Vidim greške koje su Cain Velasquez i Junior dos Santos nekada radili. Naravno, Velasquez je najbolji no vidim njegove mane. No još uvijek ne razumijem zašto naši borci ne mogu uzeti ono što im mogu dati. Ili jednostavno ne žele. Mnogi naši borci smatraju se iskusnima. Odbili su moju pomoć puno puta, stoga radim s mladima koji tek dolaze, lakše je raditi s njima."
Na kraju je rekao, "Sada pomažem razvijati MMA u našim regijama. Pokušavam raditi sve što mogu. Bez obzira na sve ja sam dio ovog sporta, MMA je u mojoj krvi do kraja."
Ina Ferenčić
Jedan od najboljih mixed martial arts boraca svih vremena prisjetio se djetinjstva, kako je sve započelo i kakav ga je način treninga odvojio od konkurencije.
"U mom djetinjstvu svaki je dječak išao u nekakvi sportski klub. Možda se radilo o tjedan dana ili mjesec dana, ali svi su se moji prijatelji bavili nekakvim sportom. Ja sam uvijek htio biti jači. Ljudi koji su trenirali boks, karate, judo, oni su bili dobro poznati.
Počeo sam se baviti sportom zbog majke i mog prvog trenera, oboje su bili učitelji u gimnaziji. On me pozvao da postanem njegov učenik. Kada je imao slobodnog vremena učio je djecu sambo i judo. Tako je sve počelo.
Ja sam uvijek trenirao najbolje što mogu. Moj trener je bio takozvani "ubojiti trener" a to znači da je nakon teškog treninga kod kojeg ti ponestane snage on tražio još treninga, poput 10 ili 20 sklekova ili nešto slično tome. To je 50-60 više sklekova tjedno, a nakon godine dana možeš biti ispred ostalih. Zbog toga sam pokušavao trenirati više od ostalih. Dolazio sam ranije i ostajao sam duže od ostalih. To je činilo razliku."
Prisjetio se i težeg perioda.
"Bilo je teških trenutaka i zahvalan svojim bliskima, koji su me podržavali. Bilo je problema u obitelji, moja supruga Marina je bila trudna i imala je zdravstvenih problema. Nakon što je Marina otišla svojim putem vratio sam se prvoj supruzi Kseniji, koja je bila uz mene kada sam krenuo s karijerom i postao šampion. Uvijek je bila uz mene i bila mi je podrška kada sam se borio s Cro Copom."
Njemu je, poput mnogim Pride borcima, Japan bio "drugi dom".
Nadimak "Posljednji Car" mu se u početku nije svidio.
"Dali su mi nadimak The Last Emperor a ja sam im pokušao objasniti da je ruski car zapravo bio Nikola II. Nije mi se sviđao nadimak no nisam mogao ništa učiniti po tom pitanju, nadimak se zalijepio za mene."
Fedor je iznenadio rekavši da su mnogi ruski borci odbili njegovu pomoć.
"Vidim da mogu pomoći mnogim borcima. Vidim greške koje su Cain Velasquez i Junior dos Santos nekada radili. Naravno, Velasquez je najbolji no vidim njegove mane. No još uvijek ne razumijem zašto naši borci ne mogu uzeti ono što im mogu dati. Ili jednostavno ne žele. Mnogi naši borci smatraju se iskusnima. Odbili su moju pomoć puno puta, stoga radim s mladima koji tek dolaze, lakše je raditi s njima."
Na kraju je rekao, "Sada pomažem razvijati MMA u našim regijama. Pokušavam raditi sve što mogu. Bez obzira na sve ja sam dio ovog sporta, MMA je u mojoj krvi do kraja."
Ina Ferenčić
