Ljudi se međusobno razlikuju u mnogo aspekata, a opet su, s druge strane tako slični. Svatko ima svoj ukus i svatko preferira nešto drugo i na kraju se za to opredjeljuje, a važnu ulogu u tome igraju sportovi, a jedan od takvih su naravno i borilačke vještine. Isto tako, baš kao što je već napomenuto, iako se razmišljanja od pojedinca do pojedinca razlikuju, u nekim stvarim se većina ipak slaže, a kako je proteklih dana u centru zbivanja ponovo bio veliki Fedor Emelianenko, jednostavno smo ponukani prisjetiti se onoga po čemu tog borca ponajbolje pamtimo, bez obzira na to što se već dugo natječe i što je od svog imena stvorio jedno od najzastrašujućih i najrespektabilnijih u povijesti MMA.

Bio je to kolovoz 2005. godine, dakle, prije gotovo četrnaest godina, a tada su neki od nas još uvijek bili bezbrižna djeca, međutim, gotovo svi oni su već od svoje najranije dobi znali tko je i čime se bavi Mirko Filipović, te ga iskreno podržavali sanjajući da će jednoga dana biti snažni i spretni kao on. 

Ranije spomenuti kolovoz dolazi nam sredinom ljeta i poznat je po neizdrživim vrućinama koje sa sobom donosi, ali dvadeset i osmog dana toga mjeseca bilo je posebno vruće, stvari su se dodatno zahuktale jer tada su u japanskoj Saitami u ring ušla dvojica boraca, od kojih je većina strahovala, dvojica boraca koji su, iako su i godinama kasnije pružali izvrsne predstave i pobjeđivali neke od najboljih, te noći pružili, po mnogima, najbolje partije u svojim životima.

Sastao se tada ranije spomenuti Fedor Emelianenko sa našim Mirkom “Cro Copom” Filipovićem, a u samo petnaestak minuta, koliko je trajala ta borba, uspjeli su se upisati u povijest i to ne samo zbog toga što je borba službeno, od strane za to zaduženih organizacija, proglašena najboljom borbom desetljeća, a samim time i ovog stoljeća, nego i zbog toga što su se s tom činjenicom složili i milijuni, inače nesložnih ljudi, iz svih dijelova svijeta. 

Kao pobjednik je iz ringa, jednoglasnom sudačkom odlukom, ipak izašao Rus i to potpuno zasluženo, ali isto bismo to rekli da je prvak PRIDE-ove teške kategorije te noći postao Mirko Filipović, stoga bilo bi pregrubo, a uostalom i nadasve glupo, reći da je on taj koji je izgubio. Obojica su pobjednici i ta je borba donjela nešto više od svih ostalih, upisala se u povijest kao jedna od najboljih, ako ne i najbolja ikada.

Kada se ovdje, u našim krajevima, spomene ime Fedor, prva nam je asocijacija Fedor Emelianenko, a kada se prisjetimo Fedora Emelianenka, automatski nam na pamet pada naš Cro Cop i njihov međusobni okršaj, a takva činjenica najbolje opisuje koliko nam se ta borba urezala u pamćenje.

Bilo kako bilo, ovi su momci, koji su tada bili u naponima svojih snaga, polako ostarili i intezitet kojim su godinama zabavljali publiku se poprilično smanjio, ali daleko od toga da i dalje nisu spremni pružiti fantastičan nastup predvođeni svojim iskustvom, pogotovo ako govorimo o Mirku koji djeluje fizički spremniji nego ikad prije, međutim, jutros je drugi protagonist ovog teksta doživio neslavan poraz. Fedor je u finalu Bellatorovog Grand Prixa izgubio od novog prvaka Ryana Badera, kojem nije dugo trebalo da iznenadi i nokautira legendarnog Rusa, te je borba, tek što je počela, bila završena. 

Zašto i kako? Da li bi Fedor trebao otići? Ima li potrebe i dalje se boriti ako već ne može pružiti svoj maksimum? Je li Baderov nokaut splet nesretnih okolnosti ili je u ovim trenucima uistinu bolji borac od Fedora? – samo su neka od pitanja koja si tokom čitavog današnjeg dana postavljaju fanovi, ali i ostali borci.

Da se nas pita, rekli bismo da odgovori na ta pitanja, zapravo nisu ni bitni i složili bismo se s izjavama Bellatorovog predsjednika Scotta Cokera, koji je rekao da je odluka na Fedoru i da je on taj koji će odlučiti hoće li u mirovinu ili ne. Emelianenko je čovjek koji si je, ako ništa drugo, napornim radom i dominantnim predstavama tijekom svih ovih godina priuštio sam odlučivati o svojoj sudbini, stoga, ako se želi boriti, neka se bori, a s druge strane, ako smatra da takvo što više nema smisla, neka ode u mirovinu jer, realno, malo je onih koji bi mu zbog takvog postupka zamjerili.

Nikome se od nas nikamo ne žuri. Pričekat ćemo neko vrijeme i pomiriti se s Fedorovom odlukom kakva god ona bila, međutim, ne možemo si pomoći i moramo se prisjetiti njegovog okršaja s Mirkom, o kojem smo nešto više već rekli, a maštu nam je dodatno zagolicao i otac Khabiba Nurmagomedova, Abdulmanap Nurmagomedov, koji je za ruske medije izjavio kako bi volio da se Fedor ipak oprosti u svojoj Rusiji i to upravo revanšom protiv Mirka Filipovića. 

“Nastavak Fedorove karijere će ovisiti o njegovom zdravlju, ali osobno smatram kako će uz pomoć svog tima i ljudi kojima je okružen, donjeti najbolju odluku. Iskreno, ja ne bih htio da se umirovi i volio bih da za kraj odradi barem još jednu borbu. Bilo bi jako lijepo kada bi se napokon uspio realizirati njegov revanš protiv Mirka Filipovića, a ta bi se borba trebala održati ovdje, u Fedorovoj zemlji, u Rusiji.” – rekao je Nurmagomedov stariji kada su ga upitali što misli o Fedorovom umirovljenju.

Bolje bi bilo ne duljiti više i ne sanjati teško ostvarive snove, ali nitko nam ne brani da se još jednom, po tko zna koji put, prisjetimo najbolje borbe stoljeća. Uživajte!

F.J.