Za manje od tjedan dana, točnije osmog studenog, u Moskovskoj dvorani Lužnjiki eksplodirat će drugi borilački spektakl perspektivne ruske organizacije Legend.

Hrvatski predstavnik Agron Preteni otvorit će akciju kickboxing srazom s Andreiom Stoicom, Paul Daley će testirati svoje ubojite ruke protiv srčanog domaćina, Badr Hari će se potući s Aleksejom Ignjašovim - a Mirko Filipović će zakoračiti u ring kako bi slatkom dozom MMA okršaja zadovoljio ovisnost koja ga obuzima već godinama.

Uoči susreta s Aleksejom Oleinikom popričali smo hrvatskim borilačkim veteranom kako bi saznali kada odlazi na put, i što misli o izazovu koji slijedi. Naravno, to je samo mali dio intervjua, stoga ga pročitajte u cijelosti i uživajte.
 
Kada putuješ?

"Putujem u ponedjeljak. Planirao sam ići u utorak ali nema leta, ponedjeljkom mogu ići direktno u Moskvu. Vraćam se u nedjelju, malo duže ću ostati no opet je direktan let."

Tko sve ide s tobom?

"Kristijan Peša, Mario Mlinarić, Stipe Drviš i Orsat. Na žalost, Mike Benčić neće ići jer mu je odbijena viza."

Što ćeš raditi do petka?

"Imam obaveza, press konferencija i par gostovanja na njihovoj nacionalnoj televiziji. Malo ću i trenirati, vlasnik Legenda ima odličan klub, vrhunski opremljen, ima i kavez i ring. Ujutro ćemo trčanje i razgibavanje."

Aklimatizacija neće biti problem?

"Neće mi trebati nikakva posebna aklimatizacija pošto smo samo 2 sata razlike."

Kako to da si se odlučio ostati na Legendu nakon što je Aleksander otpao?

"Pripremao sam se za Emelianenka, motivirao me taj revanš. No bilo je glupo da odustanem, prošao sam paklene pripreme, a vlasnici Legenda bili su više nego korektni. Na kraju krajeva ja želim odraditi borbu, oni su mi našli novog protivnika i ja ću se boriti."

Što znaš o svom protivniku?

"Ne znam puno o njemu. Gledao sam neke borbe, pretežito je parteraš. Sigurno će pokušati odvesti borbu na tlo. Dat ću sve od sebe da mu to ne dopustim. Iako nisam ja ništa lošiji parteraš od njega bez obzira na to što je često prisiljavao protivnike na predaju. Jedna stvar je što ja preferiram borbu na nogama, no ja sam vrlo, vrlo solidan parteraš. Radio sam s najboljim parterašima svijeta, učio sam od najboljih. Ne bojim se toga."

Bi li ti pripreme bile drugačije da ti je on originalni protivnik?

"Bile bi nešto malo drugačije."

S kime si pripremao parter?

"S nikim. Radio sam parter s Mikeom i ponavljao sam s mojim dečkima. Teško da ću ja sada nešto novo usvojiti. Ja imam neki svoj stil borbe u parteru, imam poteze koje volim raditi. Arm triangle gušenje, trokut, omoplatu volim izvući, arm lock, kimuru.. To je ono što ja volim raditi, ovisno o poziciji u kojoj se nalazim. To mogu primijeniti u borbi, imam dovoljno iskustva i dovoljno sam snažan. Najvažniji zahvat je fizička snaga, to ljudi često zaborave. Ako nam je znanje podjednako a snažniji sam, biti ću u velikoj prednosti."

Fedor će vjerojatno biti u publici. Kada ti dignu pobjedničku ruku, hoćeš li ga prozvati?

"Neću, neću prozivati Fedora."

Prerastao si to?

"Nikada to nije ni bio moj stil. Fedora previše poštujem da bi ga na taj način prozivao. On je objavio svoju mirovinu. Ako ikada bude htio revanš ja ću s guštom to odraditi. Ja Fedora previše poštujem, to je jedan prekrasan čovjek i sportaš, velikan ovoga sporta. Prozivanje čovjeka koji je otišao u mirovinu bilo bi nekako klošarski, pred ljudima ga prozivati i onda on nešto mora odgovoriti. Stavljati ga pred svršeni čin, to je neugodno. Radije ću ga pitati u hodniku, 'Stari, hoćemo odraditi revanš' ali neću ni to. To je stvar organizatora i promotera koji bi taj meč organizirali. Takvo prozivanje bilo bi ispod svakog nivoa.

Znači, da se Fedor vrati u ring i poželi odraditi revanš, ti bi prihvatio.

"Da, kako ne."

Ima li Legend dovoljno dobru kombinaciju novca i boraca da bi jednoga dana zaprijetio UFC-u?

"UFC-u jako dugo nitko neće moći zaprijetiti. Pitanje je hoće li itko ikada moći to napraviti. UFC je predaleko otišao, u organizacijskom smislu, u financijskom smislu, napravio je vrhunski posao, sklopio je ugovore s velikom TV kućom. Imaju ogroman prijem novca. Sve su to napravila braća Fertitta sa svoji kapitalom, uložili su ogromne novce.

Mislim, no nisam siguran, da je oko kupnje Pride FC-a bilo riječ o nekih 70 milijuna dolara.  A što je išlo pod Pride.. Kupili su aktovku s rješenjem trgovačkog suda. Samo da bi ugasili konkurenciju. Tako da je teško njima konkurirati, ljudi znaju svoj posao, vrhunski ga obavljaju.

Može li se Legend proširiti barem po Europi?

UFC se orijentirao na Američko tržište. Amerika je najveće tržište na svijetu, i oni su praktički 95% svojih resursa bacili tamo. Dok Legend, ako se budu razvijali u pravom smjeru, može uzeti rusko tržište, tu su također Japan i Kina. Kina je tržište budućnosti za sve, Kina dolazi. No treba se odraditi 20-30-50 evenata da vidimo gdje smo i šta smo."

Radi li i UFC svoje greške?

"Mislim da je loše za UFC je preveliki broj evenata. Mislim da će to ugušiti interes ljudi, definitivno rade previše evenata. Doći će do zasićenja kod ljudi. To je moje mišljenje. Pride je imao 8 priredbi godišnje, 6 velikih i 2 Bushido Pridea za borce koji se afirmiraju. Ljudi su to iščekivali. Pride je imao neku svoju priču, bio je ring a pravila još brutalnija. U UFC-u to rade na drugačiji način no da su napravili vrhunski posao - jesu.

Čuješ li se što s Whiteom i Fertittom?

"Ne, nismo u nekom kontaktu. Bili smo u poslovnom odnosu, a poslovno se nismo čuli."

Uživaš li u ovome isto kao i prije 15 godina, ili ti ovo danas isključivo predstavlja posao?

"Dapače, baš je obratna situacija. Veći mi je gušt i zadovoljstvo sada nego prije. Prije nisam imao ni kune u džepu, borio sam se praktički da preživim, pogotovo u tim počecima. Sada sam nekako stabilniji, situiran i radim to iz gušta. Opušteniji sam, život mi je sređen, nisam u nekakvom iščekivanju. Ne znam što bi drugo radio, naučio sam ovo raditi a još me uvijek dobro plate. Ima tu dosta stvari. Ne znam što bi radio da nema ovoga. Ne znam koji bi me drugi posao mogao ispuniti. Ovakav način života mi daje nekakvu disciplinu, režim.

Dok god ja mogu odraditi borbu i pripreme na vrhunskom nivou, zašto ne bi to radio? Iako ja znam što sam u nekoliko navrata rekao, no to je bilo u nekom razočarenju, euforiji pozitivnoj ili negativnoj, no kad se čovjeku glava ohladi vidi da mu to fali.

Kada si zadnji put razmišljao o odlasku?

Rekao sam sebi prije K-1 eventa u Zagrebu, 'Bože daj snage da uzmem to pa makar se više nikad ne borio.' I čak sam malo razmišljao o tome no prošlo ljeto sam lud bio, nema akcije i fali mi to, a treniram non-stop. Jednostavno to moram, to je jače od bilo koje droge. Moram trenirati, i to ne jedanput već dva puta dnevno. Čak mi je malo jedan trening dnevno.

Mrzim sav taj stres i gužvu prije borbe, no nema boljeg osjećaja od onoga kada ti podignu ruku nakon borbe. A još ti za sve to dobro plate. Naravno, svako radi za svoju plaću, nitko ne radi ništa gratis. Od poštara do prodavača, svi rade kako bi zaradili za sebe i svoju djecu."

Planiraš li jednoga dana napisati memoare?

"Ne znam, možda jednog dana ali ne znam. Kada bih smio sve napisati bio bi to svjetski bestseller. Kada bih smio sve napisati, no to je neizvedivo.

Ne bi smio? Zamjerio bi se mnogima?

"Da. Mislim, kada bi opisao cijeli svoj život, rekao sve iskreno, sve što mislim i što sam doživio, bilo bi tu i suza i smijeha. Ma ne bih to nikada pisao."

Foto : MMAWeekly.com

Ina Ferenčić