Mirko Filipović je najavio da će otkriti sve u vezi suspenzije koju mu je uručila USADA zbog priznanja da
je koristio hormon rasta za zacijeljenje ramena, i sada je to učinio - za RTL.


"Cijela ta priča je bila vrlo nekorektna. Istina, bore se za čistoću sporta, što podržavam, ali mislim da nisu bili korektni. Sada ću vam reći što se zapravo dogodilo, to još nikome nisam ispričao osim nekolicini najbližih prijatelja. Javno to još nisam rekao. Kao prvo, o dopingu nije bilo govora. Bio sam testiran pet ili šest puta. Nikad nisam koristio nikakav doping niti smatram da za to ima potreba. Doping se u borilačkom sportu ne reflektira na isti način kao u nekim drugim sportovima, poput dizanja utega ili trkačkih disciplina jer je ovdje potrebna vještina. Ako nemaš vještinu, ti si "metla".

Dobili smo obavijest od UFC-a da je on pod ingerencijom USADA-e, čak sam morao proći i video tutorial. To se doslovce mora pogledati do kraja - svega sam bio svjestan i sve sam znao. Kako je došlo do ozljede? Ja sam tu pogriješio. Krenuvši u pripreme, radio sam zgibove, sklekove... Ali neke specifične stvari nisam mogao jer sam bio ozlijeđen. Primjerice, nisam mogao raditi hrvanje. To se polako saniralo, UFC mi je ponudio borbu krajem sedmog mjeseca koju sam morao odbiti. Nakon toga sam prihvatio borbu rezerviranu za 11. mjesec pa su pripreme bile intenzivne. Odgađao sam početak završnih priprema da mi se noga što bolje oporavi.

Onda je počelo preintenzivno hrvanje. Dolazio je Joso Matković, hrvač od 150 kilograma i njegov zadatak je bio da me pokuša srušiti. Zavukao sam mu ruku ispod ramena pa bi se on cijelom težinom "okačio" na moju ruku. Primao sam ga, dizao, okretao, a nakon nekoliko tjedana - to je jednostavno puklo. Mišić je bio preiziritiran i pukao je, tetiva je bila ozlijeđena, u ramenu je bilo izljeva krvi. Liječnik je rekao da odmah prestanem s treninzima pa sam ih minimizirao, radio najviše koliko mi je to zdravlje dopuštalo. Zbog toga sam uzeo hormon rasta, što pravila USADA-e dopuštaju. Terapija je trajala 11 dana, doze su bile medicinske. To mi uopće nije pomoglo jer nisam stao s treninzima. Kao za vraga, iz Švicarske su nakon toga došli provjeriti moju krv i doping. Dao sam krv i urin, rekao što koristim. Znao sam da je hormon rasta zabranjen ako ih se pita, a ja ih nisam pitao za dopuštenje jer nije bilo vremena. To je lijek, to veze nema s dopingom - to ne poboljšava izvedbu, ne daje snagu, nego ubrzava iscjeljenje. Tek u većim količinama i u kombinaciji s drugim supstancama može biti dopinško sredstvo. Ja to nisam spominjao jer sam se prvo htio konzulirati s poslodavcem.

Doktor mi je dao nalaz - u pravilima USADA-e stoji - ukoliko nema alternative, dopušteno je liječenje hormonom rasta, uz obavezno konzultaciju s njima. Nisam se konzultirao. Nazvao sam "časnika za vezu" u UFC-u i rekao što se dogodilo. Rekao je da je sve u redu, da, iako sam trebao tražiti dopuštenje, neće biti problema. Poslao sam mu svoj e-mail jer je on to tražio. Tu sam, kao najveći naivac, "popušio foru". Stigao je poziv iz USADA-e i rekli su mi da je moje priznanje korištenja dopinga hvalevrijedan potez. Ništa mi nije bilo jasno. Moj e-mail je proslijeđen USADA-i i oni su to iskoristili kao moje priznanje. Dali su mi dvije godine suspenzije jer sam "bio fer". Oni su to izrabili, trebalo im je jedno veliko ime da bi pokazali da oni drže kontrolu i tu su me iskoristili. Pao mi je mrak na oči sve mi se zgadilo. Rame je bilo bolno, upitna je njegova funkcija i sad još ovo - sve mi je prekipjelo, mama mi je plakala, ljudi su se naslađivali, stavljali ljagu na moju cijelu karijeru.

Na kraju su mi ponudili ukinuti suspenziju ako cinkam nekog borca. Nisam mogao vjerovati da me idu tako poniziti do kraja

Nisam ja ni trenirao, najedeš se nekakvih anabolika, steroida, iako to nema veze s tim. Sjećam se kad je taj gospodin bio, ljudi su bili korektni. Pitao sam ih kad će biti gotovi nalazi, rekao je najkasnije do 1.12. Oni su došli oko 1.11. Slali su u londonski laobratorij. Prošao je 1.12., jadno sam se osjećao, rame me boljelo, ekipa se naslađuje... I da sam kriv, rekao bih ljudi - ispričavam se, nisam uzeo u zloj namjeri... ali uzeo sam lijek koji je na listi zabranjenih. Ja sam znao da je to zabranjeno i da se treba tražiti dopuštenje, al i u pravilu uvijek daju odobrenje ako nema alternative. Nije ni to pomoglo. Mišić je kompletno puknuo. U autu imam magnetsku rezonancu, čovjek je potpisao sve i dao mi da uzmem to. 15.12. ništa, Nova godina ništa, 6. siječnja sam ih nazvao i tražio nalaze. U veljači im je već bilo neugodno. Suspendirali su me, a nalaz je bio potpuno čist, ništa nisu našli. Ne zato što nisam uzeo hormon rasta. Jesam uzeo jer mi je to liječnik rekao. To je bila jedina alternativa da zacijelim svoje rame. Jedan endokrinolog je potvrdio da je to tako i da nema muljanja. Oni su to poslali, ja sam odmah rekao da me skinu i rehabilitiraju. Oni su tu u pravu - jesi uzeo bez pitanja. Ali to nema veze s dopingom.

Tada sam angažirao američkog odvjetnika. Rekao je da imam pravo na žalbu. I oni su tada rekli da je upravo istekao rok za žalbu. Da sam nazvao ranije, to bi bilo to i oni bi ukinuli suspenziju, donio bih liječničku dokumentaciju. Ako bih se uspio oporaviti, to bi bilo na knap. No ja sam odustao, sve mi se zgadilo i rekao sam da više nisam za to. Oni se drže kao pijani plota i nisu mi htjeli ništa reći. Bili su korektni u komunikaciji, ali u mom slučaju - ako je nalaz negativan, nisu mi to smjeli napraviti. Bilo je slučajeva s Frank Mirom. On je odradio borbu pod utjecajem dopinga, ne nekog lijeka. Našli su mu dva anabolička steroida i dobio je istu kaznu kao ja. Ja sam potpuno čist i nemam nikakvih tragova dopinga, a ja ni borbu nisam odradio. Još me cinkaju kao zadnjeg kretena. Ne ljutim se ni na koga, ali po mom sudu je to nekorektno i nesportski. Na kraju su mi ponudili ukinuti suspenziju ako cinkam nekog borca.

Nisam mogao vjerovati da me idu tako poniziti do kraja. Ja imam svoju dvoranu i ne znam tko što koristi niti bih im rekao da znam. Rekao sam im, mogu mi zabraniti da se borim u UFC-u, ali mi dušu neće uzeti. Ako je to razina jedne organizacije koja se bori za čistoću u sportu, da ucjenjuje borca... Nije mi to palo napamet. Niti znam ikoga niti bih ulazio u to. Ima li većeg dna od toga? Da mi je najveći neprijatelj, ne bih to radio."

Kompletni intervju pogledajte i pročitajte OVDJE.