MMA sparing rukavice Combo
35,50 €
Bitanga: Kada je vrijeme za objesiti rukavice?
98' je po mnogočemu bila posebna. Hrvatska nogometna reprezentacija osvojila je broncu, Bill Clinton uhvaćen je u aferi 'Lewinsky', a Chuck 'The Iceman' Liddell bilježi prvu mma pobjedu.
28-godišnjaku smiješila se uspješna karijera. Brutalnim nokautima dolazi do omjera 12-1 i ubrzo postaje prvi izazivač. Od titule ga dijeli jedino Randy Couture, 40-godišnji veteran i bivši prvak teške kategorije. Borbu je izgubio, ali je poraz osvetio nokautiravši Couturea dvaput u sljedeća dva susreta, pritom osvojivši dugo željenu titulu.
Svim poznavateljima borilačkih sportova jasno je da su Liddell i Couture legende sporta. Obojica su uvršteni u Hall of Fame, imaju impresivan omjer i poštovani su od strane fanova i boraca. Zvuči kao savršena situacija u kojoj bi se borac želio umiroviti, zar ne? Izgleda da ne. Couture je karijeru završio u 48oj godini, pretrpivši legendarni 'crane kick' nokaut Lyota Machide. Gledajući ovaj karate-kid potez bilo je ujedno veličanstveno i zabrinjavajuće. Pri visokoj rezoluciji snimke, može se vidjeti Coutureov zub kako leti iz kaveza. Mislim da je i Machidi bilo žao.
Liddell je (nadajmo se) karijeru završio također u 48oj godini, namjerivši se na Tita Ortiza, borca s kojim se susreo dvaput, i kojeg je dvaput nokautirao. 'Treća sreća' – sigurno je pomislio Ortiz nakon što je u prvoj rundi 'otopio' Icemanea nokautom. Pet godina mlađi Ortiz bio je brži, spremniji, i pokazao je da mu je još mjesto u kavezu. Liddell s druge strane, kao da je svakim korakom postajao svjesniji svojih godina. Nakon borbe, Ortiz je bio zahvalan na prilici da osveti poraze, preporučivši Liddellu da se napokon umirovi. Mediji su borbu prenijeli koristeći dva naslova. Koji je po vama prikladniji? Chuck 'The Iceman' Liddell zaradio četvrt milijuna usprkos porazu ili Chuck Liddell teško nokautiran u 48oj godini?
Nemoguće je pričati o starijim borcima i ne spomenuti Ernesta Hoosta. Nizozemsku K1 ikonu s omjerom 99-21, koji je po mnogima jedan od najvećih kickboxača svih vremena. Hoost se službeno umirovio u 40oj godini nakon poraza od
Sammyja Schilta u polufinalu K1 World Grand Prixa. Nakon borbe dobio je 'standing ovation', svima je bilo jasno da su svjedočili posljednjoj borbi istinske legende. Međutim, izgleda da sve ovo nije bilo dovoljno za umiriti borbenu strast Nizozemca.
Hoost se u 48oj godini odlučio vratiti nakon 8 godina izbivanja iz sporta. Što ga je na to navelo znaju samo on, Bog i možda njegov trener. Usprkos godinama, prvo je svladao Thomasa Stanleya, pa nakon šest mjeseci i velikog Petera Aertsa, u njihovoj šestoj međusobnoj borbi. Čini se da je tu njegova karijera završila. Samo se nadam da nema neki oblik opsesivno-kompulzivnog poremećaja koji mu ne bi dopustio mirovinu s 99 pobjeda.
S tim problemom se neće suočiti Mark Hunt. S 13 pobjeda i isto toliko poraza, savršeni je primjer kako brojke ne pokazuju cijelu priču. Super Samoan je navršio 44, ali njegova udaračka snaga je u naponu mladosti. Iako je izgubio posljednje dvije borbe, Hunt se ne planira zaustaviti. U prosincu ga čeka Justin Willis, 13 godina mlađi Amerikanac koji se nada da će upravo on biti taj koji će ga umiroviti. 'Snaga odlazi posljednja' – često je argument kojim se opravdavaju borbe boraca koji su po svim ostalim kriterijima zreli za mirovinu. I za Hunta nema veće istine. Liddell, Couture, Hoost, Hunt, sve su to imena koji spadaju u gornji nivo težinskih kategorija, u kojima surova snaga najviše dolazi do izražaja. Međutim, snaga odlazi posljednja i za njihove protivnike. Zašto riskirati?
Svaki borac ima nešto posebno, nešto što ga odvaja od običnih ljudi. Neki to zovu glad, neki ludost, neki želja za dokazivanjem. Kako god, svi su složni da to ostaje i nakon što tijelo počne usporavati. Mirko Filipović je jednom prilikom izjavio: "vjerujte da bi se ja volio boriti još 20 godina. Toliko volim taj sport i taj adrenalin. Te krvave pripreme i ta putovanja sa svojom ekipom. Ali svjestan sam da vrijeme gazi sve i svjestan sam da sam rastegao karijeru preko svih uobičajenih granica. Ali koliko god ja to volim, svjestan sam svega, i naše ljudske prolaznosti i svjestan sam da sam došao do one zadnje, ali zadnje faze karijere. Jer prirodu i njene zakone nitko nikada nije prevario pa neću ni ja".
Mirko je napunio 44 godine, i s 11 uzastopnih pobjeda u potrazi je za novim protivnikom.
Fanovi će sigurno gledati ovakve borbe, borbe legendi, dječačkih heroja. Možda su bili premladi kada su ovakvi borci bili na vrhu, a možda se samo žele na pola sata vratiti u djetinjstvo. Nema sumnje da će promotori iskoristiti i unovčiti ovakvu zainteresiranost i emocije. Borci žele nastaviti i nakon što njihova tijela odustaju. To je taj borilački mentalitet, njihova snaga i slabost. Nije važno što misle doktori, fanovi ili njihove obitelji. Oni će rukavice objesiti kada sami shvate da je vrijeme. Za većinu prekasno, za njih prerano.
Mislav Bitanga
28-godišnjaku smiješila se uspješna karijera. Brutalnim nokautima dolazi do omjera 12-1 i ubrzo postaje prvi izazivač. Od titule ga dijeli jedino Randy Couture, 40-godišnji veteran i bivši prvak teške kategorije. Borbu je izgubio, ali je poraz osvetio nokautiravši Couturea dvaput u sljedeća dva susreta, pritom osvojivši dugo željenu titulu.
Svim poznavateljima borilačkih sportova jasno je da su Liddell i Couture legende sporta. Obojica su uvršteni u Hall of Fame, imaju impresivan omjer i poštovani su od strane fanova i boraca. Zvuči kao savršena situacija u kojoj bi se borac želio umiroviti, zar ne? Izgleda da ne. Couture je karijeru završio u 48oj godini, pretrpivši legendarni 'crane kick' nokaut Lyota Machide. Gledajući ovaj karate-kid potez bilo je ujedno veličanstveno i zabrinjavajuće. Pri visokoj rezoluciji snimke, može se vidjeti Coutureov zub kako leti iz kaveza. Mislim da je i Machidi bilo žao.
Liddell je (nadajmo se) karijeru završio također u 48oj godini, namjerivši se na Tita Ortiza, borca s kojim se susreo dvaput, i kojeg je dvaput nokautirao. 'Treća sreća' – sigurno je pomislio Ortiz nakon što je u prvoj rundi 'otopio' Icemanea nokautom. Pet godina mlađi Ortiz bio je brži, spremniji, i pokazao je da mu je još mjesto u kavezu. Liddell s druge strane, kao da je svakim korakom postajao svjesniji svojih godina. Nakon borbe, Ortiz je bio zahvalan na prilici da osveti poraze, preporučivši Liddellu da se napokon umirovi. Mediji su borbu prenijeli koristeći dva naslova. Koji je po vama prikladniji? Chuck 'The Iceman' Liddell zaradio četvrt milijuna usprkos porazu ili Chuck Liddell teško nokautiran u 48oj godini?
Nemoguće je pričati o starijim borcima i ne spomenuti Ernesta Hoosta. Nizozemsku K1 ikonu s omjerom 99-21, koji je po mnogima jedan od najvećih kickboxača svih vremena. Hoost se službeno umirovio u 40oj godini nakon poraza od
Hoost se u 48oj godini odlučio vratiti nakon 8 godina izbivanja iz sporta. Što ga je na to navelo znaju samo on, Bog i možda njegov trener. Usprkos godinama, prvo je svladao Thomasa Stanleya, pa nakon šest mjeseci i velikog Petera Aertsa, u njihovoj šestoj međusobnoj borbi. Čini se da je tu njegova karijera završila. Samo se nadam da nema neki oblik opsesivno-kompulzivnog poremećaja koji mu ne bi dopustio mirovinu s 99 pobjeda.
S tim problemom se neće suočiti Mark Hunt. S 13 pobjeda i isto toliko poraza, savršeni je primjer kako brojke ne pokazuju cijelu priču. Super Samoan je navršio 44, ali njegova udaračka snaga je u naponu mladosti. Iako je izgubio posljednje dvije borbe, Hunt se ne planira zaustaviti. U prosincu ga čeka Justin Willis, 13 godina mlađi Amerikanac koji se nada da će upravo on biti taj koji će ga umiroviti. 'Snaga odlazi posljednja' – često je argument kojim se opravdavaju borbe boraca koji su po svim ostalim kriterijima zreli za mirovinu. I za Hunta nema veće istine. Liddell, Couture, Hoost, Hunt, sve su to imena koji spadaju u gornji nivo težinskih kategorija, u kojima surova snaga najviše dolazi do izražaja. Međutim, snaga odlazi posljednja i za njihove protivnike. Zašto riskirati?
Svaki borac ima nešto posebno, nešto što ga odvaja od običnih ljudi. Neki to zovu glad, neki ludost, neki želja za dokazivanjem. Kako god, svi su složni da to ostaje i nakon što tijelo počne usporavati. Mirko Filipović je jednom prilikom izjavio: "vjerujte da bi se ja volio boriti još 20 godina. Toliko volim taj sport i taj adrenalin. Te krvave pripreme i ta putovanja sa svojom ekipom. Ali svjestan sam da vrijeme gazi sve i svjestan sam da sam rastegao karijeru preko svih uobičajenih granica. Ali koliko god ja to volim, svjestan sam svega, i naše ljudske prolaznosti i svjestan sam da sam došao do one zadnje, ali zadnje faze karijere. Jer prirodu i njene zakone nitko nikada nije prevario pa neću ni ja".
Mirko je napunio 44 godine, i s 11 uzastopnih pobjeda u potrazi je za novim protivnikom.
Fanovi će sigurno gledati ovakve borbe, borbe legendi, dječačkih heroja. Možda su bili premladi kada su ovakvi borci bili na vrhu, a možda se samo žele na pola sata vratiti u djetinjstvo. Nema sumnje da će promotori iskoristiti i unovčiti ovakvu zainteresiranost i emocije. Borci žele nastaviti i nakon što njihova tijela odustaju. To je taj borilački mentalitet, njihova snaga i slabost. Nije važno što misle doktori, fanovi ili njihove obitelji. Oni će rukavice objesiti kada sami shvate da je vrijeme. Za većinu prekasno, za njih prerano.
Mislav Bitanga
