Željko i Adriana Vuković su otac i kćer iz Đakova u Slavoniji. Jednostavni, pristupačni i simpatični, teško biste zaključili da razgovarate s jednim od najvećih potencijala u svijetu ženskog MMA i njenim prvim trenerom, čovjekom koji je omogućio Adriani da se bavi slobodnom borbom na ovoj razini. Zanimalo nas je kako je sve krenulo, što ih motivira, koje su poteškoće i kako je uopće moguće postati sportaš te razine, praktički bez pomoći države ili grada, u tako maloj sredini.

Željko, kako je ustvari sve počelo?

Odmalena su me interesirale borilačke vještine, ali u našoj sredini, nisam imao gdje trenirati. Odlaskom u JNA, u Nišu se prvi put susrećem s borilačkim vještinama, u sklopu specijalističke obuke japanske jiu jitsu, juda, samoobrane, protuterorističkih djelovanja itd. Po povratku, u želji da se nastavim baviti borilačkim vještinama, upisao sam se u Karate klub u Đakovu, koji je onda bio jedina opcija ako ste se htjeli baviti borilačkim sportovima. Nakon nekoliko mjeseci treniranja, ponudili su mi da sudjelujem u prvom regionalnom natjecanju, i od trojice prijavljenih, svi smo prošli dalje na državno natjecanje. Da bih se mogao natjecati, promoviran sam u plavi pojas. U konkurenciji crnih pojaseva, s četiri mjeseca treniranja, osvajam turnir i ulazim u reprezentaciju Jugoslavije.

Nešto kasnije na drugoj strani Europe, Stefan Leko, Željkov bratić, počinje svoju karijeru i postaje prvak svijeta i velika zvijezda. Ratni vihor prekida Željkovu karijeru, i on staje na branik domovine. Klub tajlandskog boksa, koji su osnovali Željko i Adrianin trener tajlandskog boksa Danijel Šimundić, upravo zato nosi ime Stefanovog borilačkog nadimka "Blitz". Inspiriran uspjesima Mirka Filipovića, budi se interes za MMA-om i 2006. godine, Željko se vraća u sport. Osniva prvi BJJ klub u Đakovu, postaje BJJ crni pojas i viceprvak svijeta u grapplingu. Upravo tamo, Adriana će napraviti prve sportske korake.

Adriana, reci mi koja su tvoja prva sjećanja vezana uz borilačke vještine, i kako je sve to počelo?

Prije 12 godina počela sam trenirati BJJ, tada sam imala svega 8 godina. Zaljubila sam se u taj sport i planirala se baviti grapplingom. Višestruka sam prvakinja Europe u BJJ, natjecanja koje se tradicionalno održava u portugalskom Lisabonu. Prvakinja sam Istočne Europe te prvakinja svijeta a taj naslov sam zaradila na natjecanju koje se održavalo u američkom Long Beach-u. Od svih osvojenih titula, još bih istaknula da sam amaterska prvakinja svijeta u MMA-u, višestruka prvakinja Hrvatske u boksu, prvakinja Hrvatske u tajlandskom boksu, prvakinja svijeta u grapplingu.

Kada se otvorio klub tajlandskog boksa u Đakovu, tata me nagovorio da treniram s djevojčicom koja se upisala. U početku sam dolazila više zbog te, jedine druge djevojčice upisane na tajlandski boks, ali sam se ubrzo počela natjecati pod okriljem obiteljskog prijatelja i trenera, Danijela Šimundića. Počinje i sa MMA treninzima, i nakon osvojenog zlata na amaterskom Prvenstvu Hrvatske u MMA-u, shvatila sam da želim biti profesionalna borkinja, i obitelj mi je unatoč teškoćama, pružila punu podršku. Paralelno su se nizali uspjesi u tajlandskom boksu, BJJ-u, grapplingu, kickboksu, boksu.

Počela sam brusiti ručne tehnike u Osijeku, kod boksačkog trenera Damira Lepoše, s kojim sam odmah kliknula. Kod Nikole Švalja i Leonarda Pijetraja u Zagrebu nastavila sam dalje razvijati boksačke vještine. U to vrijeme se natjecao i moj brat Denny, uz kojeg sam ustvari i ja krenula, ali ozljede su nažalost zaustavile njegovu perspektivnu karijeru. Trener njegovih rivala, legendarni Zlatko Klarić postao mi je grappling i hrvački trener. Kada sam imala samo 14 godina, tata, obiteljski prijatelj i ja otišli smo do Zagreba u novootvoreni American top team na seminar kojega je održao glavni trener American top teama u Americi, Conan Silveira. Primjetio me, no zbog problema tehničke prirode, do suradnje nažalost nije došlo.

Razvoj nastavljaš u Tristar gymu, legendarnoj dvorani u Montrealu, koju je osnovao Firas Sahabi, glavni trener George St. Pierra i nebrojenih drugih velikana sporta. Kako se to dogodilo?

Kada sam imala tek navršenih 15 godina, kontaktirao nas je glavni trener Tristar gyma Firas Zahabi i htio suradnju. Prvo ljeto sam došla na svega 2 tjedna. Nakon toga sam počela dolaziti na par mjeseci. Ovoga puta sam ostala 6 mjeseci. Oduševila me pristupačnost trenera i boraca i njihova volja za pomoći. Od svih bih istaknula svog glavnog trenera Firasa Zahabija, čiji je talent i znanje jednak njegovoj volji i predanosti poslu. Iskustva koje sam sakupila tamo, bila su neprocjenjiva za moju daljnju karijeru. Prve godine sam odsjela u domu u sklopu dvorane, a kasnije u stanu kojih sat vremena vožnje od dvorane. Svo vrijeme tamo samo koristila za trening a ostatak sam jedva čekala odmor tako da mi nije preostajalo vremena za bilo što drugo.

Adriana i Željko kako vidite budućnost?

Ako karijera starta kako treba, s par pobjeda, u što vjerujemo i ja i moj tim, mogu daleko dogurati u ovom sportu. Potpisala sam ugovor na tri godine s organizacijom Invicta FC. Prvi planovi za profesionalnu borbu u rujnu ove godine propali su zbog problema s radnom vizom za SAD. Što se tiče mog profesionalnog MMA debija, trenutno smo u pregovorima sa Shannon Knapp, predsjednicom Invicte FC, a debi očekujem uskoro. U ovom sportu se do novaca dolazi teško, i do sada je moja obitelj dosta žrtvovala da budem gdje jesam. Sada ulazim u profesionalne vode, i taj put je težak ali ja sam na njega spremna.

Možeš li nam navesti neki primjer kada ti je trening dobro poslužio u stvarnom životu?

Bilo je dosta situacija, ali zadnja je bila u Montrealu ove godine. Lopov u podzemnoj ukrao mi je mobitel, kad je vidio da ga sustižem, bacio je mobitel i razbio ga. Na kraju, kada sam ga sustigla, ni on nije prošao puno bolje. Puno vrijednije od toga je samopouzdanje da sve probleme koje imaš možeš riješiti predanim radom. Tu lekciju koristim svakodnevno.

Imaš li u vidu neku suparnicu s kojom bi voljela dijeliti oktogon?

Za sve protivnice pripremat ću se kao i do sada. Radit ću na svojim slabostima i pokušati iskoristiti njene. Iza sebe imam tim u koji vjerujem, i do sada me je taj pristup doveo gdje jesam.

Kada razgovarate sa Adrianom teško je povjerovati da razgovarate s dvadesetogodišnjakinjom. Njena zrelost i predanost daleko nadmašuju njene godine. Ne sumnjam da ćemo uskoro njene intervjue čitati na svim velikim portalima, ali nam je Adriana obećala javljati sve novosti vezane uz njenu karijeru. Željko se posvetio golubarstvu, a Denny magistrira. Vjerujem da će nas Adriana i dalje oduševljavati spektakularnim nokautima i gušenjima, kao i zrelošću i predanošću
 
V. U.