Kriterij odabira bazirao se na lokalnim turnirima i eventima u kojima su sudjelovali naši borci.
 
Mirko Filipović i Zelg Galešić ne spadaju u ovu listu jer su jednostavno izvan konkurencije kao borci pod vrhunskim svjetskim organizacijama. Valja također napomenuti da lista nije slagana po „Top lista“ hijerarhiji jer bi takva kategorizacija bila teška i nezahvalna.

Dakle, predstavljamo vam neke od najboljih i najinteresantnijih borbi hrvatskih boraca

Dugo očekivani sraz dvojice tada najboljih hrvatskih boraca razriješio je mnoge dileme i nedoumice. Marko Igrc do tada je bio neporažen sa 10-0 skorom. Stipe Bekavac nije bio bez poraza, no tada je predstavljao ogroman potencijal. Samim početkom borbe bilo je očigledno da Bekavac kontrolira stojku. Iako je ostvario nekoliko uspješnih bacanja, Igrc nije uspio preuzeti inicijativu na parteru.
Potpuna dominacija Stipe Bekavca potvrđena je sa dva razorna lijeva krošea kojima okončava borbu.

Još dok Goran nije bio UFC borac imao je izvrsnu borbu protiv kvalitetnog srpskog jiu-jitsu majstora Dade Mihajlovića. Uzbudljiva borba donijela je pregršt akcije, a Goran je odnio pobjedu kimurom kojom je navodno potrgao ligamente u ruci Mihajlovića koji nije htio tapkati. Video snimka nažalost nije dostupna, no oni koji su imali prilike meč vidjeti uživo, složiti će se da se radilo o jako uzbudljivoj i dinamičnoj borbi.

S Daliborom se nikad ne zna kako će raditi. Momak napreduje tehnikom iz borbe u borbu, žilaviji je nego što izgleda, a killer instinct ga je već nekoliko puta izvukao iz nemogućih situacija. Kondicijska priprema mu varira, i time definira njegovu učinkovitost. Sa druge strane imamo Ivicu Truščeka, dečka koji jednostavno uživa u fajtu, bez obzira dijelio ili primao batine. U jednoj od najneizvjesnijih borbi na području bivše Juge, Trušček i Anastasov su se tukli do zadnje kapi krvi. Trušček nažalost propušta nekoliko sigurnih zicera za finiš, a Anastasov u stilu Rocky-ja preuzima inicijativu krajem druge runde te poslijednjim atomima snage izvlači pobjedu uz kolektivni orgazam Slovenske publike.

Unatoč Truščekovom porazu, borba je bila čisti užitak za gledati. Količina srčanosti i upornosti kakvu su Anastasov i Trušček pokazali se rijetko može vidjeti kod mnogih „renomiranijih“ domaćih boraca. Eventualni rematch bio bi dovoljan razlog da svaki domaći ljubitelj MMA potegne ponovo do Ljubljane.

Pri samom odmjeravanju boraca, bilo je jasno da je Kišiček znatno krupniji borac, i da je ovo borba između dvije težinske kategorije.
Bakuli to očigledno nije smetalo, pa je bivšeg člana Cro Cop Teama rušio po želji, a na nogama upućivao brutalne udarce nogama i rukama. Deklasirani Kišiček na kraju predaje meč uslijed giljotine. Izvrsna izvedba Dragana Bakule zajamčila mu je brzu prepoznatljivost i respekt na lokalnoj MMA sceni.

Dva udarača, dva borca u usponu. Pri tadašnjem stanju na Hrvatskoj MMA sceni, bilo je teško procijeniti definitivnog pobjednika u ovom okršaju. Kišiček je odavno pokazao da ga nije lako nokautirati, te da može podnijeti ogromne količine udaraca i nastaviti se boriti. No, Stipe Bekavac je ipak  razradio efikasan game-plan te dobrim obaranjem priveo, a zatim i kontrolirao borbu na tlu, da bi ju kasnije riješio svojim poznatim lijevim high-kickom i tako odagnao bilo kakve sumnje u vlastitu kvalitetu. Borba je bila prava poslastica za ljubitelje slobodne borbe, iako nisam gorljivi zagovaratelj borbi između domaćih boraca.