Pravi show u Japanu na dan sjajne priredbe Pride Shockwave 2006 za Jamesa Thompsona tek je započeo nakon spektakla - otkrio je još uvijek aktivni 33-godišnji "Colossus". Prema njegovoj zanimljivoj priči koju je objavio u blogu Colossal Concerns, prije ulaska u hotel Thompson nije niti slutio da će mu ekipa Rusa demonstrirati kako je sve konzumirano otprilike sat vremena ranije bilo tek mlijeko nasprema "ne-božje" tekućine koja će mu uskoro završiti u nespremnoj usnoj šupljini. Faca ekipe bio je nitko drugi no Fedor Emelianenko, koji se izgleda u društvu nosio sa žesticama kao u ringu s protivnicima.

"Ispričat ću vam priču iz 2006. godine, kada smo se Fedor i ja borili u Prideu. Ja sam dobio Yoshidu na Staru godinu, i vraćao sam se u hotel u ranim satima nakon proslave. Bio sam iscrpljen, i bilo mi je dosta za tu noć. Kako sam ušao u predvorje, vidio sam Fedora kako se njiše lijevo-desno. Ispravio se kako sam se približavao, i pogledao je točno u mene. Nakon mojih nekoliko koraka on se nasmijao, prišao mi i zgrabio me, te smo se počeli boriti iz zabave. Zafrkavali smo se, no lagao bih vam kada bih rekao da se nisam molio i nadao da on nije nasilan dok je pijan. Nisam htio da me sambo zahvatom baci na hladan i tvrd hotelski pod. Jednim sam okom pazio na pod kako bi našao mekše mjesto za pad ako stvari krenu krivim putem.

Kada smo završili s borbom, s Fedorom sam sjeo za stol, na sofu u predvorju, i pozdravio sam prisutne Ruse. Engleski je pričao samo njegov menadžer, Vadim Finkelstein. Fedor je uzeo sportsku torbu i stavio ju je na stol. Prema lupanju stakla, znao sam da se u torbi ne nalazi MMA oprema. Par Rusa otišlo je po čaše, a Fedor je počeo vaditi razne flaše čudnih oblika. Začudilo me to što niti jedna flaša nije imala naljepnicu, niti bilo koji drugi znak da je kupljena u trgovini. Podsjetilo me na boce koje možeš naći u ljekarnama. Znao sam koje su flaše bile najjače i favoriti prema aplauzu koje su dobile prilikom vađenja. Fedor je izvadio jednu četvrtastu bocu mutno-plave boje stakla, s uskim i dugim grlom. Tada je grupa na trenutak zašutjela, nakon čega su navrli usklici i povici.

Fedor je podignuo bocu kao da se radi o peharu i smjestio ju u ruke kao da je u pitanju novorođenče, što je izazvalo smijeh u grupi. Nalio je poveću količinu u čašu, i ne znam je li pretjerujem, no čini mi se prema sjećanju kao da je dim izlazio iz tekućine dok ju je lijevao. Fedor je pažljivo proslijedio čašu do mene, i sve su oči bili uprte u mene. Osjećao sam se kao pokusni kunić, i kao da me ostali gledaju samo da vide što će se dogoditi. Pošto znam da Rusi ozbiljno shvaćaju ove rituale, nisam htio pokvariti trenutak tražeći sok od naranče kako bi ga pomiješao s alkoholom. Bio sam nervozan prije konzumacije pića, pa sam ga zamislio kao tajni eliksir koji je Fedora napravio tako velikim borcem. Nagnuo sam glavu i zalio sam grlo.

Imajte na umu da se nije radilo o malim eks čašicama, već o klasičnim čašama, samo polupunim (ne polupraznim). Kako je sadržaj ušao u moje grlo, moj jezik je pokušao naći mjesto za sakrivanje. Grijalo je u ustima, grlu i prsima i jedva sam to podnio, no mi Englezi smo preponosni, i sve da se radilo i o benzinu (a prema mojoj procijeni skoro i je), gurnuo sam to s**nje u ime Engleske! Udario sam čašom u stol, prodrmao glavom i pokretom čaše naglasio da želim još jednu... a to je posljednje što sam htio. Moji novi ruski prijatelji bili su oduševljeni, i tapšali su me po glavi dok sam ja provjeravao imam li još uvijek jezik i zube. Fedor se nasmijao i natočio mi je još jednu čašu čistog zla.

Josh Barnet je tada naišao, on je na spomenutoj priredbi izgubio od Nogueire gustom odlukom sudaca. Fedor ga je pozdravio kao dugo izgubljenog brata, i nalio mu je piće. Laknulo mi je što su oni imali drugu osobu za eksperimentiranje, dok sam ja za to vrijeme pokušao doći k sebi. Pričao sam s dosta ljudi oko 30 minuta, što mi je čudno jer su samo trojica znala engleski, a to uključuje mene. Bio sam svejedno umoran, a morao sam se ustati rano zbog leta kući. Moja soba postala je glavna destinacija. Pozdravio sam se sa svima, i tada je Fedor uperio prstom u punu čašu koju nisam pipnuo pola sata. Popio sam tu ne-božju tekućinu, i očekivao sam preko noći pismo od jetre, u kojem navodi da više ne može trpjeti zlostavljanje. Pokušali su me nagovoriti na još jedno piće, no pozdravio sam se i odgegao do sobe.

Siguran sam da ovo moje iskustvo nije nešto posebno Fedoru, pošto je on bio svoj. Sumnjam i da se sjeća svih detalja, no za mene je to bila velika stvar. Volim ovu priču i zahvalan sam Fedoru što je odvojio vremena za to, i što smo se dobro nasmijali. To nije ono što ga čini velikim šampionom, no sigurno podebljava tu činjenicu."

I.F.