Hrvatski borac Ivan "Braveheart" Gluhak (30 god., 9 - 6) će se na sljedećem FFC-u po šesnaesti put boriti u MMA borilištu, ali ovo Ivanu neće biti najteža borba u životu, najtežu je već prošao u djetinjstvu kada se borio sa Perthesovom bolesti.
 

Što je točno bilo posrijedi, otkrio nam je Ivan:
 

- Sa tri i pol godine sam se razbolio od Perthesove bolesti, to je bolest za čiji nastanak se ne zna uzrok i nema lijeka. Jedino čime se pokušava spasiti noga je da se ne smije hodati i putem operacije koja je u nekim slučajevima uspješna, a u nekim nije. To je bolest koja zaustavlja cirkulaciju i dovodi do propadanja zglobova poput koljena ili kuka i može dovesti do potpune amputacije ili invalidnosti.
 

Prvi put sam bio operiran za svoj peti rođendan, jer je bolest uznapredovala. Tada mi je operiran moj desni kuk i ugrađena pločica. Imao sam sreće da me je operirao dr. Miroslav Hašpil danas profesor koji je operirao mnoge poznate sportaše poput janice Kostelić.
 

Mjesec dana sam proveo na ortopediji na šalati, a poslije toga tri mjeseca u Varaždinskim Toplicama. Narednih godinu dana nisam smio hodati, nego se koristiti invalidskim kolicima, štakama i protezom za hodanje.

Nakon godinu dana sam ponovno operiran, tada su mi izvadili pločicu iz kuka. Ponovno sam bio tri mjeseca u Varaždinskim Toplicama, a nakon toga je uslijedilo opet pola godine nehodanja te pola godine hodanja samo na štakama.
 

Sve te operacije i neaktivnost su ostavile posljedice na Ivanu:
 

- Prvi put sam nakon toga počeo hodati tek kada sam krenuo u školu, noga mi je bila dosta tanja, a mišići su atrofirali tako da sam jako šepao. Nakon toga je uslijedilo tri godine vježbanja noge kod privatnih fizioterapeuta. U mjestu gdje sam živio doktori mi nisu dali da idem na fizikalnu terapiju jer su bili uvjereni da ću svejedno ostati invalid na tu nogu.
 

Prognoza doktora Hašpila je bila da će mi noga ostati kraća od 2 do 3 cm i da će je biti potrebno produžiti dok prestanem rasti. Hvala Bogu noga mi nije kraća, normalno hodam, treniram i borim se.
 

Nakon te priče, pitali smo Ivana kako to da je opće krenuo u borilačke sportove ili općenito u sportski život:
 

- Kao klinac sam nešto malo igrao nogomet, ali me ozljeda kuka u tome nekad sprječavala, pa sam nakon toga kao petnaest godišnjak trenirao boks i isto tako nešto kratko sam trenirao karate pa sam do 19-te godine, ajmo reći, bio prepušten ulici te se nisam ozbiljno bavio sportom. MMA je postao popularan, pogotovo u Hrvatskoj zahvaljujući našem najboljem borcu Mirku Filipoviću. U jednom trenutku sam prelomio neke stvari u sebi i maknuo se sa ulice i po prvi puta otišao u MMA dvoranu (sa 19 godina) i od tada sam konstantno aktivan u ovome sportu. Našao sam se u tome jer mi je bavljenje sportom dosta pomoglo u životu i čini me boljom osobom.
 

Naravno, najviše nakon toga nas je zanimalo kakve je posljedice ta bolest ostavila na Ivanu:
 

- Ajmo reći da nemam nikakve posljedice i mislim da mi je upravo bavljenje sportom pomoglo u tome. Jedino sam ograničen u kondicijskom treningu jer ne mogu puno trčati pošto na duži period dolazi do jače boli u kuku pa tu vježbu zamjenjujem vijačom i sa puno hrvanja. Također ne mogu za tu nogu raditi neke vježbe istezanja jer mi je smanjena rotacija u tom kuku tako da ne mogu baciti desni high kick, općenito skoro nikada ni ne bacam desni kick jer je ta noga slabija od lijeve pa bi na nečiji blok lakše moglo doći do pucanja kosti. Pretežno uvijek koristim zdravu lijevu nogu za nožne udarce te smatram da me to puno ne koći u treninzima jer sa svima ravnopravno treniram i spariram bez obzira na ozljedu.
 

Ivan za uspomenu čuva štake, protezu i operacijski rez od 30 cm
 

Ovo će već Ivanu biti 16-ta profesionalna borba, pa smo ga pitali koja mu je pobjeda najdraža, a koji mu je poraz najteže pao...
 

- Ovo će mi biti  16-ta profesionalna borba, a prvu sam imao 2006. godine. Najdraža pobjeda mi je protiv Dejana Miloševića jer se radilo o neporaženom borcu sa dobrim scoreom i dobrim teamom iza sebe, a na tu borbu sam pristao 15 dana prije održavanja na prvom FFC-u tako da mi je to posebno drago. Najteži poraz mi je protiv Laszla Senyeia jer sam radi trenutka nepažnje izgubio borbu u kojoj sam uvjerljivo vodio.
 

Sljedeći protivnik mu dolazi iz Italije, a on je...
 

- Moj protivnik dolazi iz Italije i zove se Luca Vitali. Na Sherdogu ima score 4-3, ali njegov pravi score je 9-3 jer mu sve borbe nisu upisane. Dolazi iz dobrog teama, sa dosta Brazilaca sa kojima trenira te je ljubičasti pojas u BJJ-u i mogu reći da je iskusni i kompletni borac.
 

Ovo će Ivanu biti druga borba pred praktički domaćom publikom, a zašto je to tako pročitajte u nastavku:
 

- Ja se smatram dio Slavoncem jer je moja majka rođena Osječanka i tamo imam dosta obitelji. Također, Osječani me pamte po nastupu na prošlom FFC-u tako da će mi biti uzbudljivo i velika čast ponovno se vratiti u Osijek jer je tamo publika najbolja.
 

I za kraj smo pitali Ivana kako su mu tekle pripreme za ovu borbu:
 

- Pripreme su prošle odlično i najduže vremenski do sada. Još mi ostaje tri dana treninga pa odmor i skidanje kila. Treniram u svom bazičnom klubu Leon Gymu pod vodstvom vrhunskih trenera Leona Benete i Gorana Borovića te Dejana i Franje. Također, u Leon Gymu su mi puno pomagali Matej Batinić, Bruno Škudar, Marko Batinić, Renato Čibarić, Antonio Mijatović, Matej Jurin i ostali odlični borci iz kluba koji se natječu u kick i thai boksu. Također bi se htio zahvaliti i ostalim Hrvatskim borcima koji su dolazili na sparinge u Leon Gym da si međusobno pomažemo kao što su Saša Milinković, Ivica Tadijanov, Marin Radovan i ostali.
 

FFC 11 će se održati 4. travnja u Osijeku, a Ivan će biti dio uvodnog dijela koji se sastoji od MMA borbi.

M.R.