Croatian Combat Academy predstavlja redovitu destinaciju mnogim profesionalnim borcima, kao i rekreativcima koji žele odraditi kvalitetan trening radi vlastite satisfakcije i zdravlja. Uspjeh je već evidentan, iako je cijeli projekt još uvijek vrlo mlad.

Uvjeti su sjajni, ekipa je odlična i znanja ima na pretek, a ništa ne bi bilo isto bez Krešimira Merčepa, trenera zasluženog za stand-up igru koji se brine za tehniku brojnih mladih i uspješnih boraca.

Krešimir nam je u ekskluzivnom intervjuu otkrio kada je sve krenulo.

"U udaračkom borilačkom sportu sam od svoje 13. godine, znači već 26 godina. Posljednjih 10 godina sam se posvetio trenerskom poslu. Prije nekih šest ili sedam godina sam na poziv Bernarda Bana počeo voditi treninge stand-upa u njegovom timu u Dubravi. Tada se pojavila velika ljubav prema ovom sportu i od tada velika većina mog mozga ne može razmišljati o ničem drugom."

Njegov CCA angažman ne bio tako ugodan, a i moguć bez pojedinaca s kojima gotovo na dnevnoj bazi dijeli te prostorije.

"Borci s kojima trenutno radim (Reljić, Jelčić, Truhan, Trušček, Leljak, Drobac, Biškić) su mi svojim zalaganjem vratili emocije u posao. Zahvalan sam im što su u meni prepoznali kvalitetu i veselim se svakom treningu s njima. Zahvalan sam naravno i vodstvu kluba (Forgač, Mujkić, Reljić) jer su nam osigurali idealne uvjete za trening."

Krešimir se pobrinuo da svima prizna zasluge za ovakav rasplet događaja.

"Naravno, zahvalan sam i svom artritisu, jer bez njega ne bi sada bio trener hahaha."

On je i dalje vrlo skroman.

"Ne bi se baš nazvao stručnjakom, ali težim tome da jednoga dana to zaista i postanem."

Svi članovi, bilo da se radi o početnicima ili profićima, treniraju pod okom sjajnih sportaša i stručnjaka.

"Goran Reljić i Branimir Levak vode grupu za početnike i rekreativce. Goran uz to vodi treninge partera i za grupu boraca. Levak i Jurac također Pomažu u radu s borcima na stand-up tehnikama. Svi smo jedna velika poremećena obitelj hahahaha. Šalim se naravno.

Početnici i rekreativci imaju najbolju moguću trenersku ekipu."

Kada je Croatian Combat Academy bio samo ideja, Krešimir je imao svoje planove i želje. Njegovo zadovoljstvo upućuje na to da sve više-manje teče prema planu.

"Moja želja je bila da radim s borcima. Ovo mi je do sada najbolja ekipa. Dečki su zaista vrhunski. Neki dan sam baš razmišljao o Truhanu. Ima inteligenciju, psihu, fizikaliju, volju i talent. Ako u roku dvije godine ne postigne veći uspjeh, znači da mi kao treneri nismo dovoljno dobri. Tada je bolje da prestanem to raditi, jer ako nakon 26 godina nisam naučio, onda vjerojatno nikada ni neću, a biti u prosjeku me ne zadovoljava. Želim biti među najboljima na svijetu. Uopće me nije to sram reći."

On svojim borcima stoji na raspolaganju u dvorani, no i u kutu ringa.

"Do sada sam radio s dvadeset i dva profesionalna borca, kojima sam bio oko 70 puta u kutu kao dio trenerskog tima. Još sam sigurno toliko priprema odradio s borcima, ali iz nekih razloga nisam im mogao biti u kutu. Najčešće je to zbog toga što su se datumi natjecanja poklopili. Kako se stvari razvijaju, mečeva po svuda i boraca u našem klubu će biti sve više, tako da pretpostavljam da još dugo neću ploviti na svom novom brodiću."

Trener je prokomentirao pobjedu Truhana na eventu FFC08.

"Njegova me pobjeda jako veseli. Radio je drugačije nego do sada. Njegov najveći problem je bio raspodjela energije. Mislim da više s time neće imati problema. Imali smo taktiku koja se i nije baš pokazala skroz točnom. Protivnik je radio malo drugačije nego što sam predvidio pa smo morali već na početku mijenjati stvari. Puno smo na treninzima radili na principima borbe i mogućnostima pa nije bilo problema s prilagodbom u meču. Čeka nas još puno, puno posla."

Osvrnuo se i na poraz Luke Jelčića.

"Luka Jelčić i naš cijeli tim je jako puno naučio iz ovog poraza. Luka je dokazao i sebi i drugima da je borac i da je dostojanstven u pobjedi, ali i u porazu.

I inače mislim da se najveća kvaliteta borca vidi dok gubi, ali ne odustaje i pokušava meč okrenuti u svoju korist. Na žalost, ne uspije se uvijek, zato su porazi sastavni dio svakog sporta. Luka mi je nakon ovog poraza u očima još veći i biti ću uz njega dokle god me bude mogao trpjeti.

Nakon druge runde sam Luki rekao da mislim da je dovoljno kvalitetan da još uvijek može iznenaditi protivnika. Luka je zaista takav, iskoristit će svaku grešku protivnika.

Da sam na svoju inicijativu prekinuo meč, mislim da mi Luka nikada to ne bi oprostio. To su bili trenuci kada sam se lomio, ali i u suca Klarića imam neizmjerno povjerenje i mislim da je u pravom trenutku prekinuo meč."

To nas je potaknulo da pitamo bi li on prekinuo meč Juniora dos Santosa i Caina Velasqueza da se nalazio u kutu Brazilca u teškoj trećoj rundi meča, kada je JDS bio na rubu nokauta. Mnogi kritiziraju osobe iz tog tima zbog činjenice da nisu reagirali kada im se borac našao u velikim problemima.

Merčep ne bi reagirao drugačije.

"Nikada ne bi imao hrabrosti svjetskom prvaku baciti ručnik u kavez."

Krešimir je tada naglasio koliko je važna prilagodba svakom individualcu, i time nas je podsjetio koliko je kompleksan posao koji obavlja.

"Različito je trenirati početnike i borce. Početnici trebaju proći školu i tada bi svi trebali izvoditi iste školske tehnike. Kasnije si svi nekako prilagode tehniku sebi. Sve tehnike su dobre, samo je pitanje da li nekome pašu ili ne. Jedini pravi napredak kod boraca se postiže usvajanjem novih tehnika.

Svaki borac je priča za sebe, od svojeg karaktera pa do fizikalije. Nastojim se što više prilagoditi svakom borcu i iz njihovih stilova izvući najbolje. Do sada nisam imao dva ista borca i da forsiram svoj stil, sad bi radio možda samo s jednim. Poštujem stilove koji donose rezultate. Ako se pokaže drugačije, onda u dogovoru s borcem pokušam raditi na promjenama u stilu."

Odgovor na to pitanje zaključio je važnom napomenom :

"Trener bi trebao stvarati i usavršavati borce, a ne proizvoditi svoje loše klonove."

Borci često idoloziraju druge borce, a što je s trenerima?

"Nemam baš nekog idola među trenerima. Postoji sigurno jako puno trenera koji savršeno rade svoj posao, a ja za njih nikada nisam ni čuo.

Samo u našoj dvorani postoje treneri ( Bašić, Grošić, Levak, Reljić, Forgač, Jurac) kojima se divim zbog njihovog znanja i koje volim gledati kako vode treninge i koliku silnu energiju unose u svoj posao. To su ljudi koji žive u našoj dvorani."

Možda nikada ne biste pogodili, no njegov hobi je izrada čamaca iz kućne radinosti

"Da, istina. Onaj preostali manji dio mozga stalno misli na brodove. Još kao mali sam stalno radio nekakve makete brodova. To je malo po malo preraslo iz mjerila 1:25 u 1:1. Napravio sam nekoliko vrsta brodica od 5 metara i jedan malo veći. Neki od njih se još uvijek i proizvode.

Nedugo sam počeo raditi novi brodić od 5,5 metara. Radim ga doma u garaži pa kad uhvatim slobodnog vremena, odem se malo igrati. Bio bi on i duži, ali mi je mala garaža hahaha.

Kroz neko vrijeme planiram i živjeti na brodu. To će biti kada više ne budem mogao voditi treninge. Dalje o planovima ne smijem pričati, jer me strah da ne pomislite da sam lud. Uglavnom, imam taktiku za do kraja hahaha.

Svi smo tu sa nekim razlogom. Ja sam da stvaram borce i gradim brodove," zaključio je Merčep, kojemu želimo puno uspjeha i sreće u daljnjem radu.

Ina Ferenčić