Hrvatski borac Anto Radman na nedavnom je eventu M-1 Challenge 51 došao na "neprijateljski teren", no ono što je u početku bilo navijanje za njegovog protivnika Aleksandera Butenka pretvorilo se u tišinu i šok.

Na kraju su brojni fanovi upravo njega tražili za fotografiranje, i to zbog toga što je ovaj mladi član kluba UFK Novi Zagreb svladao iskusnijeg suparnika za 43 sekunde.

Popričali smo s Radmanom nakon 11. karijernog trijumfa.

"Dojmovi su ti da još nisam svjestan koliku sam zvijezdu pobijedio. Osjećaj je bio sjajan, bio sam pun emocija, kao nakon svakog bitnog meča. Jednostavno ne mogu zadržati emocije u takvim situacijama i ne kajem se jer pokazujem ono što jesam."

Opisao nam je u detalje cijelo iskustvo, krenuo je od zagrijavanja za sami susret.

"Dok sam se nalazio na atletskoj stazi ispod tribine malo sam bio zabrinut, jer nisam mogao pretpostaviti u kojem bi se smjeru mogla odvijati borba. Ali držalo me je smirenim to što sam stalno mogao vidjeti svog protivnika prije meča, jer se i on zagrijavao na toj istoj stazi. Pozdravili smo se i svatko se zagrijavao na svoj način. Valjda sam se navikao na njegovu prisutnost i nije me poslije bilo strah ni trema uopće."

Napetost je bila prisutna, no u skromnoj mjeri.

"Pitao sam se koliko će trajati sve, a nedugo nakon toga sam ugledao pobjednika kako dolazi, što znači da sam ja uskoro na redu. Tad sam malo osjetio napetost jer imao sam dosta pitanja u sebi... Kako da krenem? Što ako ne uspije to što sam naumio? Što ako me jako ozlijedi hoću li moći nastaviti? Na sreću odvilo se drukčije."

Prozvali su njegovo ime, pustili su njegovu pjesmu i krenulo je koračanje za prema ringu.

"Bio sam začuđujuće opušten, kao da ulazim u jacuzzi a ne u borbu. Pozdravio sam se s trenerom i otišao u svoj kut. Kad je ušao protivnik pozvao nas je sudac, rekao nam je pravila, pozdravio sam protivnika i meč je krenuo."

Fight!

"Protivnik je zauzeo niski gard što je logično, ako želi biti spreman da me sruši. Ali sam mislio da će možda imati gard dosta visoko zbog njegovih jakih  nožnih udaraca koje želi plasirati. Nisam htio odugovlačiti s borbom nego sam odmah krenuo u ispitivanje protivnika da vidim što je naumio. Iako sam mislio da će on biti taj koji će prvi krenuti, zaletjeti se na mene jer je na domaćem terenu i zbog više iskustva.

Stišćući ga prema kutu bacio sam dva-tri udarca od kojih ga ni jedan nije pogodio. Kad je vidio da nema više izbora i da je u kutu odlučuje se na rušenje (double-leg). Pred rušenje  sam zamahnuo rukom i bacio lijevi aperkat na koji sam bio spreman i koji sam uvježbavao gdje sam ga pogodio u nos. Pogodio sam ga, ako se ne varam zglobom ruke, jer sam  bio preblizu."

Vjerojatno su mnogi pomislili da je ono što je uslijedilo loše za hrvatskog borca.

"Nakon što me srušio protivnik, što sam mu i dopustio, jer znam da ću tad doći u svoju poziciju, završio mi je u gardu. Odmah sam mu uhvatio desnu ruku i nisam ju puštao. Zatim sam pokušao napraviti trokut ali je dobro pazio pa sam vidio da zna što želim. Onda sam čuo trenera kako mi čita misli i govori da se pomognem o uže i da se okrenem.Stavio sam nogu na uže i prebacio mu moju lijevu nogu na njegovo desno rame i prekrižio s desnom nogom. Zatim sam mu zategnuo ruku izbacivši kukove gdje jednostavno nije imao vremena tapkati nego je viknuo da ga boli gdje sudac prekida borbu."

Zavladala je tišina.

"Zatim je nastao muk nitko nije imao riječi, jer su mi davali male šanse za pobjedu čak 7%. Čuo se samo poneki pljesak. Jednostavno ljudi nisu vjerovali svojim očima, a poslije su se dolazili slikati sa mnom."

Možemo biti sigurni da to neće biti njegov posljednji nastup na priredbi organizacije M-1.

"Organizatori su bili oduševljeni izvedbom i ponudili mi odmah daljnju suradnju prije nego što sam ušao u svlačionicu. Rekli su da su odmah zaboravili da sam imao  problema s kilama i da je to nebitno sad i da sam sve opravdao s tim što nam je jako bitno. Rekli smo da smo zainteresirani za suradnju i odmah smo ih uputili na moje menadžere."

Nedostajala mu je potpora publike koju je često imao  u nastupima za ligu.

"Samo bih htio reći da mi je bilo teško bez moje omiljene i glasne publike nastupati, jer ovo je bio prvi put da nastupam bez nje i jako mi je falila, jer nije jednostavno biti toliko kilometara od kuće i boriti se pred nepoznatim ljudima. Aleksander nije znao što bi sa sobom jer nije vjerovao što mu se dogodilo," završio je.

Ina Ferenčić