- Ja nemam nikakvog managera, niti ikoga tko se brine za mene, ni da me gura naprijed, bez da sam zaslužio, nemam nikakvih sponzora, treninge plaćam sam i trudim se. Nikada nisam birao protiv koga ću se boriti, a protiv koga neću, nikad nisam odbio meč, čak i kada sam bio ozlijeđen. Sam sebi sve sređujem i plaćam, možda zato i dobivam mečeve jer sam sve pošteno zaslužio, bilo K-1 ili MMA. Nikad me nitko nije posebno promovirao u novinama, niti sam bilo kakva zvijezda... -
 

J. Artuković

Ovo su riječi Josipa Artukovića, borca koji je nedavno otvorio i svoj MMA klub.

Teme o promociji boraca smo se dotakli u jednoj izmjeni privatnih poruka na PFS forumu.
Htjedoh mu odgovoriti neku zafrkanciju da budući da forum i HR MMA scena vrve PR- managerima, treba samo odabrati jedoga.
 
Postati ćeš internetska zvijezda, svi tvoji talenti će se uspoređivati sa UFC vrhom. Biti ćeš opisivan u superlativima i lijepim riječima, a sve to u službu promocije tvoje sigurne karijere. Drugi će živjeti svoje živote kroz tvoje borbe, pripisivati tvojim pobjedama svoje promocijske zasluge, graditi sebi image nad tvojim rezultatima treninga, i naravno braniti te od internetskih sveznadara i huškača i naravno player hatersa. A sve to za džaba, za malo pažnje i riječ - dvije hvale, čisto da se mogu pohvaliti da su sa Artukovicem na “jebi si mater”. Neki će čak tvoju popularnost pripisivati svojim riječima hvale, predstavljati se kao ljudi iz sjene, i slati spam mailove Dani White-u da te odmah ubaci u TUF 19. Budućnost ti je zagarantirana. Tri – četiri zdrava Čeha na premlaćivanje preko ljeta, i onda neki malo jači borac da ne budeš lokalni mlatitelj turista. Za kraj, kao vrh karijere, meč vs Lazsla Czenea kao krajnji test spremnosti na UFC!

Šalu na stranu. Kako se zaista gradi dobar image borca?

Ima jedan jako dobar primjer u Gordanu Vatavuku i Mari Peraku.

Gordan, dok je surađivao s Marom, je od njega po tiho napravio zvijezdu preko večeri. Do te točke je Perak postao popularan, da se njegovo ime raširilo kao kuga i kolera među ne samo Dalmacijom, već i po cijeloj Hrvatskoj.
Ljudi koji letimično prate MMA, su za HR scenu samo mogli reći MARO!, jer su negdje čuli za njega i vidjeli ga. Maro je svemu tome doprinjeo čestim borbama, i naravno lijepim pobjedama.
Mnogo borbi, pred puno publike je naravno super stvar. Kako je Metallica svojevremeno postala toliko popularna? Nije bilo mjesta gdje nisu svirali.

Sa druge strane, lijepo plasirani intervjui, članci u pokojim novinama, te naravno highlightovi samo su pomogli. U jednom trenutku sam čuo nekoliko naših boraca koji su realno i bolji od Mare kako su se čudili kako Maro dobiva svu tu medijsku pozornosti i pokrivenost a oni NE?

Eto, to je primjer fine promocije i sposobnog managera i trenera koji zna svoj posao i ima dovoljno sposobnosti da plasira svog borca i njegovu "priču" vani.

Internet je čudo! Tu se rađaju i razvijaju iluzije i snovi, grade se imidži boraca, bili oni realni ili ne. Hype živi i caruje na internetu jer naš sport i onako ne opstaje bez njega jer ga drugi mediji ne zastupaju dovoljno ili ne trpe, barem ne u Europi..

No glavnina posla se obavlja u ringu. Pobjede i porazi su slojevi žbuke i kamen temeljac nečije slike u našoj MMA javnosti. Svaki naš borac ima priču, ali ne izmišljenu, svoje početke, prve protivnike, prve borbe. Prvim ulaskom u ring stvara prve čvorove MMA zavrzlame: Tko sa kime, sa kojim ishodom, sa kime nakon toga, i zašto, te kako protiv slijedećeg, i tko je slijedeći???

Sve su to pitanja koja se rutinski postavljaju u intervjuima prije i nakon mečeva. Realna vrijednost borca je izražena u nekoliko faktora:

Rezultati - svijet voli pobjednike;
Kvaliteta borbi - bez obzira na ishod;
Image - ta neopipljiva slika borca koja ga usko vezuje uz slijedeću stavku;
Cijena - bori li se za premiju ili kikiriki + benzin?
 

M. Perak

U svome putu "odrastanja" borac mora proći pored svih MMA treninga i borbi svojevrsnu kalvariju nalaženja i dogovaranja borbi. Tu dolaze izazovi odabira protivnika. Mnogi treneri i manageri žele "ojačati" svog pulena dovodeći mu lakše protivnike, a katkada i malaksale trutine, istetovirane turiste i Mađarske epileptičare koji u kutu imaju spreman bijeli ručnik. Cipelarenje i mrcvarenje takvih jaganjaca za klanje je super za publiku koja tek treba upoznati mladu zvijezdu.

“Mali je zvijer, gazi sve pred sobom”, biti će samo neki od brojnih komentara. Prezime će se pamtiti među starijim mudracima koji ultimejt fajting prate od kada Parlov ne boksa, pa nadalje. No pretjera li se sa tamburanjem turista, publika se vrlo brzo zasiti. Gledati sada već poznatog domaćina kako već treće ili četvrto ljeto za redom rješava borbe u 50 sekundi soccer kickovima u praznu glavu nekog levata kojemu ionako nije mjesto u ringu, postaje naporno. Respekt prema borcu se polako gubi, a i onima u publici koji mrze valjanje po podu je već jasno da vani ima kompetentnijih protivnika. Naša mlada nada postaje lokalni štemer. Ostane li se na tome, pitanje je vremena kada će lokalni dripci policiji plakati da ih je naš ultimejt fajt borac prebio na ulici, nanijevši teške tjelesne ozlijede ničim izazvan. Novine jednostavno svršavaju na takve naslovnice.

Jedini lijek za takve situacije jest pravi test sposobnosti. Gadan i težak protivnik sa puno pobjeda i malo poraza protiv solidnih imena. Tu više ne pomažu ni marketing niti PR niti novine.
Reputacija se spašava u ringu krvlju, sa podljevima na očima i natučenim rebrima, po mogućnosti tuđim.

Promocija od borca može napraviti pravo malo čudo. Dignuti raju na noge, zakuhati priču pred fajt, ali u konačnici realni pobjednik je borac koji je bolji, a ne koji ima boljeg managera. Priča i image se grade uporedo sa treningom i pripremama za borbu. Dobar image je dodana vrijednost na već dobar proizvod, dok je dobar image na lošem borcu tek skupi parfem na kanti za napucavanje, a borbe su realni indikator da li je image stvaran, ili se samo radi o napuhanoj priči i jako dobrom marketingu.

Sto se tiče našega Artukovića, njegove borbe do sada govore same za sebe! To mu je možda i najbolja promocija i najbolji PR. Možda njemu zaista i nije potreban nikakav PR manager.

G.B.