Profightstore Logo
 
Info i kontakt
Informacije
Tel: 0800 333 553
Vaš E-mail:
Trebam brzu info:
7 + 4 =
Moj profil
Košarica

Dodali ste u košaricu:

Košarica ukupno:
Shop: prolaz Cibona, Savska 28, Zgb  Info: 0800 333 553

Vlado Božić - trener Stjepana Božića i Mirka Filipovića

12. studenog 2005. 00:00
Vlado Božić - trener Stjepana Božića i Mirka Filipovića

Sjećam se da si prije 15-tak g. dolazio si kod Žiže trenirati tajlandski boks na Svetom Duhu. Jesu to tvoji počeci u borilačkim sportovima?

Moj prvi klub je BK Metalac kod g. Milana Richtera koji je imao termin prije Žiže. Moj prvi interes za sport vezan je uz nogomet. U klubu gdje sam trenirao manjkalo je adekvatnih treninga, kao klinac nisam mogao doći do izražaja, nije me imao tko usmjeriti i odustao sam od toga. Danas mi je žao što ga nisam nastavio trenirati. Nakon toga, četiri godine sam trenirao košarku. Bio sam marljiv, redovit na treninzima. I onda treniraš, treniraš a nema utakmica. Kroz cijelu tu «karijeru» nedostajalo mi je bliskog kontakta pa sam završio na karateu. Kroz karate sam upoznao boks.

Početkom 90-tih paralelno si trenirao karate i boks a kasnije boks i tajlandski boks. Jesi već tada razmišljao o profi vodama?

Tada sam imao viziju i veliku volju. Planirao sam zarađivati kruh boreći se. U Metalcu sam znao trenirati po 3-4 sata dnevno. Prvo kod Richtera boks a nakon toga od osam navečer kod Žiže tajlandski boks i tako svaki dan.

Operirao si nos. Nije ti to smetalo u boksu?

Kao klinac sam gadno slomio nos pri padu s bicikla. Imao sam par operacija i velikih problema jer me ozljeda pratila kroz čitavu karijeru. Moje prvo i zadnje Prvenstvo Hrvatske u boksu bilo je 1993. i nakon prvog jačeg primljenog udarca, nos je ponovo pukao. Tada sam osobno platio operaciju kod privatnog kirurga kako bih se mogao boriti. Istinski sam želio boksati, bio sam uporan, bio sam potencijal, ali nije išlo.

Tvoj mlađi brat Stjepan u to doba je već bio poznat kao perspektivan boksač?
On je nešto ranije krenuo s boksom. U samim počecima već je ostvario rezultat. Imao je 4-5 mečeva i već je postao juniorski prvak Hrvatske.

S tim rezultatom, kao totalni autsajder otišao je u Montreal 1992. na Svjetsko juniorsko prvenstvo u boksu. U polufinalu ga je zaustavio Rus sa od 100-tinjak borbi iza sebe. U Montrealu je osvojio brončanu medalju.

Nakon godinu dana osvojio je srebro na Europskom juniorskom prvenstvu u Solunu, i tako je počelo.

Tko je osim tebe još u Stjepanovom stožeru?

Tu je Milan Rihter koji je sa Stjepanom od samih njegovih početaka, Dražen Prskalo reprezentativac Hrvatske u bacanju diska a sa Stjepanom radi teretanu.

Kako je došlo do Stjepanove borbe za WBF titulu početkom lipnja?

Bilo je dosta sreće jer je titula bila upražnjena. Bratu je u to vrijeme isticao ugovor sa francuskim promotorom i cilj nam je bila borba od dvanaest rundi. Uspjeli smo borbu za naslov organizirati u Zagrebu s time da smo imali smo velikih problema. Za uspjeh je jednim dijelom zaslužan i Harry Gorian koji je odradio posao maximalno u svojim mogućnostima.

Uz bratovu, u tvojim rukama je i dobar dio Mirkove karijere. Kako je počela suradnja s Mirkom Filipovićem?

Mirka znam već desetak godina, iz vremena kad je trenirao kod Cikatića i boks kod Pjetraja gdje sam ja radio kao pomoćni trener. Prva ozbiljna suradnja je bila na pripremama Mirka protiv Andy Huga u Zurichu. Tada je Mirko u borbi za WKA svjetsku titulu izgubio na bodove a Andyu je to bila posljednja borba. Danas sam osim boksa zadužen i za taktiku koju radim zajedno s Mirkom.

Ima li Mirko trenera kickboxinga?

Nema. Nema potrebe za kickboxing trenerom jer tko može više Mirka naučiti bilo čemu na nogama. On je formiran borac. Treba samo biti spreman i odraditi ono što zna. Njega se ne može ispravljati ili neke nove stvari naučiti.

Uglavnom mu ti držiš fokusere. Pretpostavljam da to nije baš bezopasno?

Da, i to je izuzetno teško. Ljudi nemaju predodžbu koliko su to jaki i razorni udarci. Zadnji put kada sam mu držao fokuser za low-kick, udario je 30 puta. Bez obzira na štitnik i fokuser debljine 10-tak cm imam masnicu veličine šake na nozi.

U čemu je tajna? Po čemu se Mirko razlikuje od ostalih vrhunskih boraca?

Tajna je u izuzetnoj genetici. Naslijedio je super stvari, odlične parametre od predaka. Za čovjeka od 100 kg izuzetno je fleksibilan, agilan i eksplozivan. Natprosječno je jak, inteligentan i izuzetno uporan.

Rekao bih da je teško surađivati s njime? Ipak je Mirko promijenio dosta trenera.

Uskoro navršava tri godine moje suradnje s Mirkom i kao trener sam najduže od svih trenera. Tajna je u tome što se dugo znamo, što se jedan drugome prilagođavamo i međusobno se poštujemo. Znamo jedan drugome gdje su granice i pazimo da ih ne prelazimo.

Govori se da mladi borci nemaju baš neku perspektivu u Cro Cop teamu.

Mirko se već 10-tak godina bori diljem svijeta pred tisućama gledalaca. Ne možemo očekivati da se će se on prilagođavati ljudima koji su tek došli u tim. Ti ljudi koji tako tvrde ne shvaćaju da je šansa biti i trenirati blizu Mirka, doživjeti i osjetiti tu atmosferu. To je jako velika stvar.

Ima talenata koji su prošli kroz Cro Cop team?

Domagoj Ostojić je izuzetan potencijal, ali čini mi se da nije dao sve od sebe. Goran Reljić je također veliki talent. Kad sam ga prvi put vidio na Fakultetu za fizičku kulturu odmah sam znao da ima potencijala za MMA pogotovo za ju-jutsu. Do sada se u svojoj procijeni talenata još nisam prevario.

Neke borbe već su dogovorene. Da li je Mirko započeo s pripremama?

Poslije svakog meča Mirko uzima tjedan dana odmora i odmah nakon toga kreće sa treninzima. Što se tiče priprema on stalno «radi», samo se intenzitet mijenja ovisno o timingu.

Već sada ima ponude za slijedećih 7-8 mjeseci. Prva borba će biti 23. listopada, revanš protiv Barnetta a 31. prosinca najvjerojatnije ide opet na Minotaura. To dovoljno govori koliko ga Japanci cijene i koliko je tražen. Marketinški je također vrlo jak, jer je atraktivan borac.

Vjerujem da je skup. Koliko bi koštalo da npr. Mirko u PFS majci izađe u Prideov ring?

Ne mogu to točno reći, nisam upućen. Više je to do Japanaca nego do nas. Mislim da to nije tako ni skupo koliko ljudi pretpostavljaju.

Svi smo čuli na početku druge runde protiv Fedora «Nemoj da vidi da ne možeš»! Jel ti se Mirko požalio na nešto u trenutku odmora? Da li ga je iznenadio Fedorov otpor?

Moram spomenuti da prva tri dana nakon dolaska u Japan, čovjek može kvalitetno spavati po danu, a po noći je budan. Nakon toga sve ti se izmiješa i ne možeš normalno funkcionirati. A on tih noći uopće nije spavao kako treba i to je najveći problem. Prošlo ljeto smo bili mjesec dana u Japanu jer su bila dogovorena dva meča. Tek petnaest dana nakon prve borbe mi smo došli k sebi.

Greška je bila što smo došli sedam dana prije. Inače smo uvijek doputovali tri dana prije borbe i upozorio sam Mirka na to. Treći dan po dolasku Mirko je bio bomba. Bio je apsolutno spreman što sam ja osjetio po jačini udarca, po eksplozivnosti, po voljnom momentu.

Krivo smo tempirali dolazak i Mirko je izgubio «špricu», ja to tako zovem, onaj naboj prije meča. U ringu je izgorio nakon pet-šest minuta borbe. Poklopilo se da je Mirko radio najlošije, a Fedor najbolje do sada. Kada sam vidio kako je Fedor izblokirao onaj low-kick pao mi je mrak na oči. Nakon 7-8 minuta borbe nisam više sugerirao taktike, jer da je u tom trenutku imao i krila, ne bi imao snage poletjeti. I na kraju, od svih tih silnih taktika i treninga borba se svela na obranu u parteru i na dva-tri ručna udarca.

Mi koji smo bili kod ringa odlično smo vidjeli da je i Fedor «riknuo». Nije ništa mogao na podu, jednim dijelom jer se i on odmarao, ali isto tako i zbog Mirkove izuzetno dobre obrane.

Kako slavite pobjede u Japanu? Da li se počastite nečim egzotičnim?
Ma ne, nema govora, odradimo profesionalno sve do kraja. Eventualno odemo na piće i to je to.