Nakon skoro dvije godine pauziranja, zagrepčanin Mladen Brestovac (24 g.107 kg), pobjedom nad Mađarom Brunnerom , vratio se na domaću K-1 scenu. Jedan od najperspektivnijih domaćih K-1 boraca, prošlog vikenda na samoborskom „Ultimate fight challengeu 2“ bodovno je nadjačao respektabilnog Brunnera koji je u defanzivnoj borbi, povlačeći se od agresivnijeg Mladena, samouvjereno sakupljao bodove. Po nekim sudovima, Mađar je bio vidno bolji.

Mađar je bio dobar— otvorio je Brestovac intervju. Većim dijelom meča bili smo „li-la“. Istina je da je dosta mojih direkata završilo pored njegove glave ali moj nastup je bio agresivniji i dominirao sam ringom.

Kako ti je bilo u Samoboru? Jel ti zaigralo srce kada si stupio u ring?

Moram priznati da sam bio vrlo uzbuđen. Ovo je moja prva borba pred domaćom publikom. Došli su me podržati prijatelji, bivši treneri i u glavi mi se samo vrtio scenarij nokauta. Zato sam forsirao high kickove koji nažalost nisu rezultirali kako sam htio.

Ozlijedio si nogu odmah na početku borbe, što ti je dodatno opterećivalo nastup.

Ma da, ušao sam low kickom i krivo udario vrhom stopala po njegovoj potkoljenici. Bol mi se vukla kroz cijeli meč. Ali nije samo to, nedostaje mi borbi, nedostaje mi mečeva. Dogovorili smo uzvratni meč, na godinu isto u Samoboru. Vjerujem da ću do tada imati borbi, povratiti osjećaj za ring i pružiti još bolji nastup

Svojevremeno, kao jedna od najvećih nada hrvatskog kickboxinga, Mladen je visoko kotirao među poznavateljima K-1 scene. Veći dio sportskog života proveo je pod paskom legendarnog Marijana Žižanovića, kod kojeg je došao sa 15 godina i kod njega proveo ostalih 6.

Kod Žižanovića sam došao nakon godine dana lutanja po boksačkim dvoranama. Moja mama radi u istoj firmi sa Žižom, pa mu je spomenula da sam zainteresiran za tajlandski boks. Čim je čuo da sam visok, došao je kod mene doma i pozvao me se k sebi u dvoranu gdje je sve počelo.

Mladen - Cheick Kongo

Imaš 17 pobjeda i 5 poraza. Gubio si od najjačih. Orlov, Ustinov, Bregy, Akhrmaneko. Protiv Konga si u Mostaru 2005 izgubio na bodove. Slabo je poznata informacija da nemaš niti jednu amatersku borbu, a prvu i to profi borbu odradio si kao 19-godišnjak na poznatom „Heaven or Hell“ turniru u Pragu.

To mi je bio prvi meč — šok i nevjerica. Izlazim u ring protiv nekog Slovaka, milion ljudi oko mene, dvorana tutnji, ali dobro je završilo, pobijedio sam nokautom u 2 rundi.

Treća borba ti je bila na K-1 u Italiji.

Da tukao sam se s Evgeny Orlovom. Trebao je ići Varnica, ali nije mogao zbog ozljede koju je vukao iz sparinga s Mirkom. Tako da sam ja upao. Nitko mi nije htio reći tko mi je protivnik niti koliki je. Tek kad sam došao tamo, uhvatio sam se za glavu. To je bio jedini meč na kojem sam, prilikom izlaska na ring, razmišljao: Pa dobro kaj to meni treba. Zašto sam ja tu? Zašto nisam doma pred televizorom? (smijeh…). Čovjek ima 145 kg, 202 cm i fizionomiju prikladnu toj masi.

Ali dobro si se držao u borbi.

Prve tri runde su bile neriješene i u dodatnoj, četvrtoj rundi me dobio — TKO.

Svojevremeno si imao i bliski susret s Filipovićem?

Da, ali to je bio više lagani sparing nego ozbiljniji trening. Imao sam tada 15 godina i znao sam da ja tamo nemam što tražiti.

Na laganom sparingu si ostao bez zuba.

Mojom krivicom, jer nisam nosio gumu, nisam ruke držao u gardu, pa mi je high kick prošao preko rukavica.

Na sparing s Mirkom ideš bez gume i osobnog naoružanja?

Ma da, kažem, bio sam klinac i stvari sam shvaćao neozbiljno. Gore od zuba bilo je doć doma, takav ranjen.

Protiv Vitaly Akhramenka

Jel ti danas žao što si tako mlad i neiskusan ulazio u ring s tada najjačim borcima Europe?

Ne bih mogao reći da mi je žao. Svakako je bilo prerano. Tada, kao 19-godišnjak bez imalo iskustva na jačim priredbama, nisam bio psihički spreman za takve izazove. Ali danas zbog toga nemam nikakvu psihičku blokadu ukrstiti rukavice s bilo kime.

Zašto si tako dugo pauzirao? Nema te skoro dvije godine?

Bio sam zasićen sa svime. Bilo mi je dosta treninga i natjecanja. Žiža ima specifičan način održavanja treninga, pod velikim presingom, a to mi nije odgovaralo i pukao sam. Trebalo mi je vremena da stanem na loptu, i razmislim što želim.

Tvoja slijedeća stepenica je Vlado Božić, Vilim Karlović i njihov Božić Cro Team.

Prije četiri mjeseca upoznao sam Vilima koji mi je danas menadžer a Vlado glavni trener. Imam trenera za snagu Dražena Prskala, 2x tjedno masira me Ivan Ture, trener za fokusere je Ivan iz Tigra.

Dobivam plaću, ide mi staž, plaćeni su mi dodaci prehrani… Mnogo tu još ima stvari i pogodnosti koje mi pružaju da se maximalno i profesionalno bavim svojim sportom. Ekipa s kojom radim je fenomenalna. Sve vrhunski profesionalci, znaju svoj posao i uz njih vidim svoju budućnost. Moje je da treniram a oni zadovoljavaju moje potrebe i rješavaju sve eventualne probleme.

Vlado Božić je uz Mirka učio zanat u Japanu. Vjerujem da zna svoj posao.

S ovakvim timom, svaki borac bio bi prezadovoljan. Profesionalni pristup, psihološka podrška, uvijek su tu ako ih zatrebam. Treninzi se održavaju 9-10 puta tjedno i sa smiješkom odlazim na svaki.

I Goran Reljić, otkada je kod njih, strašno je napredovao i postao vrhunski borac. Nedavno je potpisao ugovor s Amerikancima i siguran sam da ga čeka svjetska karijera.

Znači ponovo si u akciji. Kakve su ti ambicije gdje se vidiš na međunarodnoj K-1 sceni i u kojim rokovima.

To sve ovisi o mom menedžmentu. Vlado je rekao da će mi trebati jedno godinu do godinu i pol da se prilagodim novoj situaciji, novom pristupu treningu i sportskom životu uopće. Znači borbe s nešto lakšim protivnicima, tu i tamo pokoji teži, ali kad oni odluče da sam „sazrio“, da je taj ciklus završio, bacit će me u „vatru“.

Protiv Alexandra Ustinova

Nedavano si bio u Austriji na pregovorima s vodstvom Superlige?

To je bio vrlo uspješan sastanak gdje smo dogovorili borbe za kraj siječnja u Austriji, u travnju poznati Slamm turnir u Nizozemskoj, pa srpanj i tako tim tempom do kraja godine. Htjeli su vidjeti kako radim pa su dovukli Thomasa Hrona, koji je za taj sparing doletio iz Slovačke. Radili smo u City Thong dvorani gdje i Zoraj trenira a austrijanci su bili zadovoljni mojim nastupom.

Znači biti ćeš pod ugovorom Superlige.

Da ali neću se boriti samo na njihovim turnirima. Gurat će me na sve jače evente.

Buco Ostojić. Tko je jači, ti ili on?

Ne znam, s njime jedino nisam nikada radio.

Hvala Mladene i želimo te uskoro gledati na nekom od Pay per View kanala.

Hvala i tebi.