1972. godine u Amsterdamu
Thom Harinck - vlasnik (6. dan) crnoga pojasa u kyokushin karateu, osnovao je klub
Chakuriki. Nakon boksačkih, hrvačkih i karate početaka klub se okrenuo kickboxingu, a 40 + godina kasnije na Thoma mnogi gledaju kao na najboljeg kickboxing trenera ikada.
72-godišnji Harinck, koji je trenirao i
Branka Cikatića, otišao je u mirovinu 2013. godine. Ipak, on nije u potpunosti napustio sport kojem je posvetio veliki dio svog života.
Tako se Thom sada nalazi u Novom Vinodolskom, gdje se održavaju pripreme i selekcija 23 članova hrvatske muay thai reprezentacije za
Svjetski kraljevski kup. To se natjecanje, podsjećamo,
održava od 13. do 22. kolovoza.
Emil Zoraj i
Igor Jordanić organiziraju pripreme, a za selekciju boraca koji idu u Bangkok su zaduženi trener Zoraj i izbornik reprezentacije
Branko Cikatić.
Haricks se nakon dolaska prisjetio kraće suradnje s
Cro Copom.
"Da, bio je kod mene kada mu je trener bio Branko Cikatić. Koliko se sjećam, imao je 19 godina i radili smo nekoliko tjedana. Vidjelo se već tada da u njemu leži veliki potencijal, a kojeg je kasnije, uz Brankovu pomoć," prezentirao po Japanu," rekao je Harincks za
tportal.hr, otkrivši da je gledao Filipovićev revanš s
Gabrielom Gonzagom, u kojem je Mirko slavio nakon dvije izgubljene runde.
"Bila je to teška borba u kojoj se Mirko u jednom trenutku našao u nezgodnoj situaciji. Bio je blizu poraza u drugoj rundi, ali uspio se othrvati svim problemima. No, po mom mišljenju, borba je bila taktički dobro pripremljena i zato je do izražaja došla njegova snaga u završnici meča.
U borilačkom sportu ne postoji sreća. Jer za svaki precizan udarac, za svaku situaciju - morate se vrhunski pripremiti. Ponavljam, Mirko je u tu borbu ušao odlično pripremljen i iz gotovo izgubljene situacije došao do pobjede."
Na kraju se osvrnuo i na ostale hrvatske borce s kojima je radio.
"Puno je hrvatskih boraca dolazilo u moj Chakuriki Gym i ponosan sam što sam utjecao na njihove karijere. Mislim da je Cikatić jedan od najvećih svjetskih boraca ikada! Ono što krasi vaše borce je nevjerojatna volja, želja za pobjedom i taj jedan duh po kojem su očito hrvatski sportaši drugačiji i posebniji od drugih. Što se boraca tiče, onih koji su dolazili kod mene, imao sam dojam da uživaju u tome što rade. Dolazili su na treninge prije drugih, odlazili nakon ostalih, pomagali mi u dvorani. Vidjela se ta strast."
Ina Ferenčić