Jedan od perjanica splitskog Pit Bulla svakako je i Frane Radnić, momak iza kojeg je toliko dobrih i vrijednih ostvarenja ali vjeruje Frane da ga oni najbolji rezultati tek očekuju. „Tako je, marljivo treniram svaki dan i to mora doći na naplatu. Zadovoljan sam i ovako svojom karijerom ali treba uvijek težiti nečemu višem i ja tako i razmišljam“. 

Prisjetio se Radnić malo i samih svojih početaka. „Sve je počelo prije 11 godina, kao dječak bio sam dosta živ i tukao sam se s vršnjacima što rade i sva djeca u toj dobi. Međutim, kad sam došao u dvoranu i odradio prvi trening, počeo sam se samo tuči u ringu, to je jedino mjesto gdje to radim“.

 Do sada je Frane odradio više od 120 mečeva i iz njih 90-tak je izašao kao pobjednik. Svojim najtežim mečom ocijenio je onaj nedavni. „Najteža borba bila je ona u finalu sa Barradasom, a najdraža pobjeda u finalu SP u Maroku nad favoriziranim Faldirom Chahbarijem pred 10 000 Marokanaca“. Nikada do sada u karijeri nije bio nokautiran a ne rado se prisjetio svog najtežeg poraza.  „Psihički mi je najteže pao poraz protiv Glogowskog u finalu EP 2008. te sva tri poraza za svjetsku titulu, El Amrani, Sanchez, Bergamini“.

Neostvarena želja. „Najveća želja Japan i finalni K1 MAX turnir, sad punim psihu za Sadeghija, svog sljedećeg protivnika kojeg respektiram kao i sve dosadašnje ali uvjeren sam u svoju uvjerljivu pobjedu“.