Marko Deša – jedan od najuspješnijih kickboksača u semi contactu

17. rujna 2009. 00:00

Jedan je od najuspješnijih hrvatskih kickboksača u disciplini semi contact, s cijelim nizom zapaženih uspjeha. Među brojnim rezultatima svakako valja izdvojiti da je bio svjetski juniorski prvak i tada proglašen najboljim borcem svjetskog prvenstva, nositelj brončanog odličja sa svjetskog seniorskog prvenstva, pa dva puta bronce s europskog prvenstva, nositelj svjetske juniorske bronce, pet puta pobjednik svjetskog kupa, 15 puta državni prvak i još mnogo odličja s domaćih i međunarodnih natjecanja. Inače, Marko Deša je po mnogima najpopularniji finalist prošlogodišnjeg Big Brothera, ali nije mu pravo kada se to ističe pored svih sportskih rezultata.

Popularnost iz Big Brothera rezultirala je i tvojim sudjelovanjem na najvećem ovogodišnjem kickboxing spektaklu u splitskoj Spaladium areni?

To je točno. Marko Žaja - glavni organizator priredbe i ja smo već dugo godina prijatelji. On zna tko sam i što sam u semi contactu, pa mi je ponudio borbu u ringu. Moj trener Znaor, Žaja i ja složili smo se da vrijedi pokušati. Svakako da je tu ona moja popularnost, ali i tada trenutna politička situacija između Hrvatske i Slovenije bila dodatni motiv Žaji da me pozove da odradim jednu borbu po K1 pravilima. A da Marko zna pogoditi razmišljanje splitske publike vidjelo se već pri najavi. Stvarno je lijepi osjećaj kada te bodri toliko ljudi.

Pobijedio si tada Slovenca Dejana Tavčara?

Ha, ha, lako je moglo biti i drugačije. Pripremao sam se više od mjesec dana intenzivno s Igorom Divjanovićem i Tomislavom Novoselom i njima se ovim putem zahvaljujem, a svakako se želim zahvaliti i dr. Čerini i njegovom boksačkom klubu "Vila Velebita" u Zagrebu koji su mi omogućili odlične uvjete za pripremu. Ali, ne može se tek tako olako iz discipline u disciplinu. Moji su mi zamjerili da sam prenisko držao ruke. U one dvije minute, gledatelji su najprije vidjeli mene na podu, i da ti budem iskren, stvarno ne znam kako sam primio taj udarac.

Ali, podrška publike, ej to je bilo nešto veličanstveno, kao da mi je dala dodatnu snagu i Tavčar je naletio. Knock out! Ne znam kako ti to opisati, 9000 gledatelja u Spaladiumu na nogama, viču, plješću, navijaju, sudac odbrojao Tavčaru, ma vjeruj mi, mislio sam da ću poletiti. Vjeruj mi, ta splitska publika zna potaknuti domaćeg borca. Stvarno ti je od velike pomoći. Osim ako ne naletiš na nešto jako tvrdo svojom glupošću. E, tu te nitko ne spasi.

Dobro, što je s tvojom sportskom karijerom, je li gotova?

Ne, nije. Prošle godine sam se posvetio poslu, pa je kasnije došao Big Brother, ali ove godine je drugačije. Najprije onaj nastup u Splitu, što me je vratilo u aktivno treniranje, a sada planiram na Hrvatski kup u semi contactu, pa se nadam da ću izboriti mjesto u reprezentaciji, jer je s ovogodišnjeg državnog prvenstva ostala upražnjena kategorija -89 kg.

Ti si i kickboxing sudac?

Da, i tu svakako vidim nastavak svoje sportske karijere. Imam međunarodnu licencu, nadam se da ću je obnoviti, pa ću kombinirati sva tri vida bavljenja kickboxingom - natjecanje, suđenje, ali i vođenje treninga. Ne znam još, vidjeti ću na jesen kada se vratim u Zagreb. Možda otvaranje kluba ili nešto kao i do sada.

M. Deša (desni)

Što je to bilo do sada?

Vodio sam rekreativne treninge za žene. Kombinacija aerobika s kickboxingom plus razvijanje kondicije. Bilo je jako dobro i čini mi se da su djevojke i žene bile zadovoljne. No, teško je naći kakav prostor. Vidjeti ću.

Tvoj je otac glavni tajnik Hrvatskog kickboxing saveza. Koliko ti je on pomogao u ostvarenju svih onih sjajnih sportskih uspjeha?

Je, točno je, svakako da je pomogao i na tome sam mu zahvalan. Znam da će ovo pročitati pa mu poručujem: hvala stari. Ali, ne na onaj način kako bi to neki zlobnici željeli prikazati - da mi je stari to sređivao i namještao. To ne. Bio sam na nekoliko seminara za kickboxing suce i ovdje, i vani u inozemstvu koje je upravo moj stari držao. Uvijek je sucima govorio i učio ih - nemojte navijati u svom suđenju. Sudite pošteno jer borcu ta jedna pobjeda ništa ne znači. Borac je dobar bez obzira je li neku borbu pobijedio ili naletio na još boljega pa izgubio. On je dobar. A sudac svoju karijeru gradi iz borbe u borbu, i neka samo jednu zezne, neka se samo u jednoj prepozna krađa, sruši se ta karijera kao kula od karata.

Ne bi moj stari postigao sve ono u kickboxing svijetu da je muljao s mojim borbama. U krajnjem slučaju, on je uletio u kickboxing kad sam ja već imao nekoliko titula državnog prvaka. A meni je najveća pomoć bila što su moj stari i moja obitelj bili stalno uz mene. Osim toga, starci su sve to financirali, a vjerujte mi, nije to bio mali novac sve te godine - ej, ja sam u kickboxingu od 93. i obišao sam pola svijeta s kickboxingom. Kada je bilo kriznih trenutaka stari je bio tu, katkada i oštro, i nije dozvolio da odustanem. A svakako moram spomenuti i trenera Predraga Znaora kojemu sam također zahvalan za sve svoje sportske rezultate. I on je bio uvijek tu kada je trebalo.

Ž. Kapelari