EP u Zagrebu - novi standard
44. seniorsko EP u karateu koje je u nedjelju završeno Zagrebu bilo je za hrvatski karate rezultatski najuspješnije u povijesti. Osvojeno je šest medalja: tri zlata i tri bronce.

Karatistice u borbama su nastupile u četiri (od pet) pojedinačnih kategorija i osvojile dvije zlatne medalje Petre Volf i Jelene Kovačević, uz jednu brončanu medalju Ane-Marije Čelan.
Šteta što se nije pružila prilika da imamo predstavnicu i u kategoriji do 50 kilograma, u kakvoj su formi cure pod vodstvom izbornika Drage Galine, možda bi i tu kapnula medalja.
U ekipnom nastupu cure: Azra Saleš, Ema Aničić, Ana-Marija Čelan i Ivana Goricaj, su se dobro borile. Stigle su do polufinala, no tamo su ih zaustavile Španjolke, u meču koji s nekoliko drugačijih sudačkih procjena morao ili mogao otići na hrvatsku stranu. U repasažu za broncu Mađarice su u nedjeljno popodne bile taman toliko bolje koliko je trebalo za broncu.

Domdjoni je primjer vrhunskog sportaša i osobe koji uvijek daje svoj maksimum, i koji je do ovih uspjeha došao kroz teška vremena kada u rodnom Biogradu nije imao niti prostora niti uvjeta za kvalitetan trening.
Najbliže medalji (u pojedinačnim borbama) od ostalih bio je Miroslav Maričević. Izgubio je od europskog prvaka Petersena, te u borbi za broncu od Lorie Uz dva poraza zabilježio je i četiri pobjede, tako da i njegov nastup možemo ocijeniti uspješnim.

Muški tim u borbama nije mogao preko Turaka, i kasnije Španjolaca, suđenje našim momcima, prema više izvora, nije bilo korektno. Ovaj put nisu došli daleko, ali poput cura hrvatski muški karate ima kvalitenu dobru konkurenciju iz koje će se u budućnosti moći stvoriti tim dovoljno dobar da se bori za medalje.
Priča o uspjesima kataša na EP počinje i završava s Mirnom Šenjug koja je osvojila dvije brončane medalje: u pojedinačnoj konkurenciji i u ekipnoj s Valerijom Vujčić i Džulijanom Popović.

Organizacijski ovo je EP bilo izuzetno uspješno. Za komentar smo upitali Stjepana Čelana, predsjednika HKS-a, novog dopredsjednika EKF-a i oca naše brončane Ane-Marije:
- To što smo mi doživljavali ova tri dana od naših gostiju bile su sve samo hvalospjevi i pohvale, svi kažu najbolje organizirano natjecanje dosad. Nijemci i Austrijanci su nam rekli, da će ovo što smo mi napravili u Zagrebu biti standard za sva buduća natecanja. U pripremi i organizaciji ovog velikog natjecanja sudjelovao je velik broj ljudi i svi su vrhunski odradili svoj posao, bez tih ljudi ovo EP ne bi bilo tako uspješno.
Izvan službenih stvari kao što su natjecanja, sustav organizacije, kongresi, ovo je bila velika fešta sporta, ljepote i mladosti, uz dašak "senzacije i Hollywooda" - jer jedna situacija u ekipnim borbama djevojaka nam je na nekoliko minuta nudila senzaciju: Udara li Ana Čelan jače od Mikea Tysona ili Mirka Filipovića?

Ana-Marija Čelan čeka kraj predstave
Naime, reprezentativka BIH nakon jednog "udarca" Čelanove pala je u težak nokaut iz kojeg se nije ustajala minutama, čak je odnešena na nosilima s borilišta. Dežurni je liječnik nakon nekoliko minuta potvrdio da to nije bio nokaut, nego gluma, i to ne hollywoodska, već više ona na nivou loših sapunica.
Velika je šteta što dvorana nije bila puna u sva tri natjecateljska dana. Navodno su sve ulaznice bile podijeljene, neke očito i u krive ruke, ili u lijene noge.
Možda bi bilo bolje u budućnosti više karata plasirati prema karataškim ili sportskim klubovima ili školama jer djeca i mladi su i ovaj puta bili najbrojnija publika i najvjerniji navijači.

Jer samo u zemlji zaostalih mediokriteta zvijezdama se mogu nazivati nekakvi falš-pjevači, tv-farmeri ili neke kvazi manekenke-sleš-voditeljice-sleš-glumice, a ne kontinentalno uspješni mladi sportaši kao što su primjerice Danil Domdjoni, Petra Volf, Mirna Šenjug ili Jelena Kovačević.
Iza čega se skriva još jedna velika vrijednost vrhunskih sportskih natjecanja: Pružiti mladima priliku da u ovoj poplavi medijskog trovanja pronađu prave vrijednosti koje nudi sport i prave uzore kao što su vrhunski sportaši.
Tomislav Kasun




