Supetar fight night 3 je opravdao očekivanja, ljubitelji borilačkih sportova su mogli uživati u dobrim predstavama natjecatelja iz 6 zemalja.

Organizacija priredbe je bila  dobra,  i svakako treba pohvaliti organizatora za pristupačnu cijenu ulaznica od 50 kuna.  Za humanitarni štih priredbe pobrinuo se KBK Ameno koji je patronažnoj službi Doma zravlja Supetar donirao klima uređaj. Jedini problem na ovoj priredbi je bila visoka i temperatura i vlažnost zraka, što se odrazilo pogotovo na borce koji su trebali odraditi dvije borbe na K-1 MAX turniru. Na igralištu Mali Plac je bilo oko 1000 gledatelja.

U uvodnoj borbi u amaterskom boksu između Ivana Kusanovića (Supetar) i Maria Vukše (Car Dioklecijan) smo vidjeli solidnu predstavu, u kojoj je Vukša dosta pokušavao sa krošeima u tjelo, a domaći je dobro kontrirao desnom, nekoliko njegovih udaraca je dobro sjelo, i u ujednačenoj borbi domaći Ivan Kusanović je bio precizniji i točniji, te je zasluženo slavio sudačkom odlukom.

Sljedeća uvodna borba je bila pravo iznenađenje. Po amaterskim K-1 pravilima sve tri runde su odradili juniori Bruno Nazlić (Ameno Split) i Miljan Vidović (Vojvodina Novi Sad). Nazlić je pokazao pravu snagu i čvrstinu, a Vidović sjajnu tehniku, brzinu i kretanje. U početku je borba bila dosta ravnopravna, ali, kako se meč bližio kraju, Nazlić je sve teže pratio Vidovićev ritam, tako da smo vidjeli vrlo efektne tehnike borca iz Novog Sada, i na kraju je Vidović zasluženo slavio sudačkom odlukom. Vrlo dobra borba.


Prva borba na K-1 MAX turniru do 70 kg supetarskoj publici je predstavila Zlatka Bajića iz Šibenika i Boštjana Ferleža iz Celja. Bajić je silovito krenuo, ponesen svojim brojnim navijačima, i potpuno je izdominirao protivnika iz Slovenije u prve dvije runde. U nekoliko navrata je Ferlež bio na konopima, i tu je pretrpio dosta jakih Bajićevih serija. U trećoj rundi se vidjelo da je Bajić izgubio dosta snage, tako da je borba bila nešto ujednačenija, ali, na kraju je bilo potpuno jasno da je hrvatski borac stvorio ogromnu bodovnu prednost za pobjedu. Međutim, mladi Šibenčanin je nakon borbe zbog iscrpljenosti zatražio liječničku pomoć, i postalo je jasno da neće moći nastaviti sa nastupom na turniru.

Druga borba na turniru između iskusnog Marka Kutleše iz Spartan gyma te Krizstiana Jaszke iz Mađarske je imala neočekivan rasplet. Premda je Kutleša bio nešto bolji tokom meča, u drugoj rundi se požalio na jak udarac u oko, te je sudac prekinuo borbu, pa je Jaszka ušao u finale.

U rezervnoj borbi između Maria Katića iz Kaštela i Same Petjea iz Slovenije smo vidjeli potpuno dominaciju hrvatskog predstavnika. Najprije je srušio protivnika jednim jakim desnim middle kickom, a u 2 rundi i krošeom, te je zasluženo slavio. Sjajno izdanje Katića, koji je po viđenom komotno mogao biti i na glavnoj karti. Međutim, nevolje na turniru za hrvatske borce su se nastavljale- i Katić je završio u bolnici na šivanju, tako da je postalo upitno da li će i on moći nastupiti u finalu.

Od prestige borbi po Muay Thai pravilima između Gorana Mimice iz Pit Bula i Martina Forštnarića iz Ptuja se možda i više očekivalo. U prve dvije runde smo vidjeli dosta Thai klinčeva, u kojima je Mimica bio konkretniji, u trećoj su borci krenuli malo otvorenije, malo prekasno, i na kraju zasluženo slavlje Gorana Mimice odlukom sudaca.

Usljedila je sjajna borba između Tonija Milanovića (Ameno Split) i Imre Toroka iz Mađarske. Toni je protiv čvrstog Toroka pokazao da je definitivno jedna od najvećih nada hrvatskog kickboxinga. Milanović se kretao bolje i bio je  brži od protivnika, koji je pokušavao pogoditi širokim krošeima. Vrhunac borbe se desio u 2 rundi, kad je Milanović sjajnim backfistom uspio srušiti Toroka. Nakon tog  knockdowna Mađar je uspio izdržati dosta jakih udaraca do kraja borbe, i na kraju nije postojala ni najmanja dilema ko je pobjednik.        


 Borba po Muay Thai pravilima između Viktora Zamana iz Spartan Gyma te Marija Markovića iz Čapljine je protekla u znaku dominacije Zamana, koji je slavio prekidom u 2. rundi.

Superfight borba između dva teškaša, Domagoja Buce Ostojića (Ameno Split), te Tihamera Brunnera borca iz Mađarske, nije zadovoljila publiku. Brunner je u ring ušao vrlo nonšalantno, i tako se ponašao u toku cijelog meča. Povlačio se, odgurivao, hvatao je klinč u svakoj mogućoj prilici, te je od 9 minuta borbe, proveo nekih 8 minuta i 50 sekundi izbjegavajući istu.  Doduše, treba reći da je to radio uspješno, jer mu je u par navrata kraj brade prošao Ostojićev snažan desni aperkat. Tek je u par navrata Brunner pokušao pogoditi protivnika pojedinačnim udarcima. Sudac je ovdje mirne duše mogao dati upozorenje Brunneru za pasivnu borbu, nije, pa smo morali gledati sve tri runde. Buco pobjeđuje odlukom sudaca.

Nakon toga je usljedila borba za naslov prvaka Evrope u tajlandskom boksu do 75 kg između prvaka Harisa Ćutuka iz BiH i Adila Osmanija iz Austrije. Oba borca su djelovali dosta dobro pripremljeni,  i ritam nije bitno padao od početka do kraja. Ćutuk je u prve 4 runde uspio stvoriti bodovnu prednost, ali, izazivač je u zadnjoj krenuo snažno naprijed, što je trebao učiniti i ranije. Dva suca su borbu proglasili neriješenom, jedan je dao prednost prvaku, tako da je pojas ostao u rukama Harisa Ćutuka.


Zbog odustajanja Bajića ostala je nedoumica da li će rezerva Katić moći nastupiti u finalu K-1 MAX turnira. Organizator je odlučio sačekati odluku liječnika, tu se priredba malo odužila, na kraju je po propozicijama, kao rezerva, protiv Mađara Jaszke uskočio slovenski borac Boštjan Ferlež. Nakon što je izdržao sve tri runde protiv Bajića, Ferlež je isto napravio i protiv vrlo čvrstog Jaszke, i treba pohvaliti hrabrost i borbenost mladog slovenskog borca, jer je u obe borbe bilo vidljivo da je u pogledu snage dosta inferiorniji svojim protivnicima, ali, nije odustajao.


I tako je, nakon rijetko viđene serije pehova hrvatskih boraca, Krizstian Jazska postao putnikom za K-1 MAX turnir do 70 kg u Amsterdamu za iduću godinu.

Sve u svemu, bila je ovo uspjela priredba, i  da nije bilo strašne sparine i bezvjetrice, vjerovatno bi bila još bolja.

B. Šućur