Premala je doista bila velikogorička sportska dvorana da primi sve prijatelje hrvanja protekle subote. Po prvi puta je održan „Turnir prijateljstva“ za mlade hrvačice i hrvače, te je okupio senzacionalnih 530 natjecatelja iz čak 29 klubova, osam zemalja.

Dodate li na tu impozantnu brojku i prisutne trenere, članove klubova, roditelje, te prijatelje sporta i hrvanja i ostale namjernike, postaje jasnije zašto je dvorana podsjećala na košnicu. Punu smijeha, veselja djece, s puno znoja i natjecateljskog zanosa, pa i pokojom sportskom suzom.

Zaista, organizaciji veličanstvenog turnira za koji je zaslužan Hrvački klub Metalac (uz ostale prijatelje hrvanja), nije bilo zamjerke... A što oni kažu?

"Uh, jedno je sigurno, a to je da svi mi iz kluba, kao i ostali sudionici „Turnira prijateljstva“ padamo s nogu od umora," započeo je Petar Gluhak, jedan od trenera novih hrvačkih nada iz Metalca, i nastavio :

"No, ono što želim naglasiti je da se svaka minuta truda isplatila. Pripremali smo ovaj turnir mjesecima te posljednjih 48 sati mi iz najužeg organizacijskog kruga gotovo i nismo spavali. Radili smo na sto detalja, organizirali hranu, smještaj, raspored natjecanja, mame su pekle kolače i pripremale sendviče za klince. Ali isplatilo se... Sve se isplatilo.

Želja je bila organizirati turnir kada su završena domaća prvenstva za ove klince, kako ne bi bilo stresa, nervoze, nego samo uživancija. Hrvanje u svom najčišćem obliku. I drago mi je da smo u tome uspjeli. Bitno je još reći da je ukupno, kod cura i dečkiju, bilo 68 kategorija, te isto toliko pobjednika. No, nećemo ovom prigodom nikoga posebno isticati jer u duhu imena turnira za nas su zaista svi pobjednici," zaključio je Gluhak.

Ekipno su najbolja bila dva zagrebačka kluba  - Metalac i Sesvetski Kraljevec. Metalac je i došao na turnir kao najbrojniji kolektiv, s čak 120 natjecatelja. Znamo li da u tom klubu sjajno rade s klincima i ne čudi prvo mjesto u ukupnom plasmanu. Stabilni Sesvetski Kraljevec također je na glasu kao vrhunski klub za rad s mlađim uzrastima, pa je i njihovo drugo mjesto još jedna potvrda sjajnog rada i truda na istoku metropole.

Treće je mjesto pripalo mađarskoj momčadi Szigetvar, koja je osvojila i 500 eura nagrade za najbolji strani kolektiv na turniru.

Posebno treba naglasiti i izuzetno velik broj hrvačica, podatak koji itekako veseli.

Kristine Vinceković, jedna od brojnih hrvačica koje smo imali prilike gledati na strunjačama, rekla je, "Bilo je super, jako sam zadovoljna. Osvojila sam prvo mjesto u svojoj kategoriji. Cura je bilo stvarno puno, više natjecateljica možda sam vidjela samo na koprivničkom „Zlatnom pijetlu“. Pogotovo je pohvalan izuzetno velik broj mlađih djevojaka, što znači da se za budućnost ženskog hrvanja ne treba brinuti. Organizaciji sve pohvale, bilo je bez greške i svi smo uživali."

Mnoštvo uglednika, od predsjednika Hrvatskog hrvačkog saveza Vladimira Bregovića do predsjednika Saveza hrvačkih sportova grada Zagreba Milana Pavelića prisustvovalo je ovom spektaklu, a evo riječi velikogoričkog gradonačelnika Dražena Barišića:

"Presretan sam što je ovaj turnir bio prava promocija, kako hrvanja i sporta općenito, tako i grada Velike Gorice i Hrvatske. Naša zajednica podržava sve sportske manifestacije, pa tako s velikim zadovoljstvom i ovu. Jako mi je drago da je baš naša nova dvorana ugostila hrvače koji su kod nas uvijek dobrodošli, kao i svi ostali sportaši. Zahvaljujem se i organizatorima koji su odradili sjajan posao, a mi smo ispred grada Velike Gorice i Zagrebačke županije pomogli koliko smo mogli. Siguran sam da će ovaj turnir postati jedna lijepa tradicija te se veselim novom okupljanju mladih hrvača i dogodine," zaključio je gradonačelnik Barišić.

Najljepši trenutak turnira bila je to borba Bože Starčevića i mladog Filipa Cvitanušića. S jedne strane Božo, brončani s Europskog prvenstva 2013. u Gruziji - s druge strane sjajni Filip, mladić koji se kroz hrvačke treninge bori s cerebralnom paralizom. Božo se junački borio, ali protiv  Filipa šansi nije imao.

Filip je rekao, "Jako mi je drago da su me svi vidjeli, stvarno sam uživao u nastupu. Ne pruža se svaki dan prilika boriti se s jednim od najboljih u Europi. Treniram hrvanje već dvije godine, a u početku nisam mogao puno toga napraviti, recimo elementarne stvari kao kolut naprijed. No, s vremenom sam jako napredovao, pa sada mogu raditi gotovo sve kao i drugi, zahvate, bacanja...

Organizacija turnira je bila super, nikad nisam vidio toliko mladih hrvača na jednom mjestu, još k tome iz raznih zemalja. Pohvalio bih i svoje trenere koji su sjajni te  pozivam sve koje se žele baviti hrvanjem, posebice i osobe s invaliditetom, da dođu na treninge i probaju. Usput pozdravljam svog klupskog kolegu Kristijana Sklepića koji također boluje od cerebralne paralize. Kristijan, žao nam je što nisi mogao biti s nama, ali sigurno se vidimo drugi put!"

Marko Šorli