Profightstore Logo
 
Info i kontakt
Informacije
Tel: 0800 333 553
Vaš E-mail:
Trebam brzu info:
3 + 8 =
Moj profil
Košarica

Dodali ste u košaricu:

Košarica ukupno:
Shop: prolaz Cibona, Savska 28, Zgb  Info: 0800 333 553

Intervju! Trener Stipe Pavičić komentira uspjeh hrvača na Pankration submission EP-u

16. srpnja 2014. 00:00
Intervju! Trener Stipe Pavičić komentira uspjeh hrvača na Pankration submission EP-u
Krajem lipnja, pod okriljem krovne međunarodne hrvačke organizacije FILA, održano je Europsko prvenstvo u hrvačkoj disciplini Pankration submission, znanoj i pod ranijim nazivom grappling.

U Rumunjskoj, točnije Bukureštu, trojica hrvatskih predstavnika odradili su sjajan posao - Zvonimir Radić je postao europski prvak u kategoriji do 92 kg, Tin Stojanac je osvojio srebrnu medalju do 71 kg, a Zvonimir Buhin do 77 kg.

To nas je potaknulo da obavimo poduži razgovor s trenerom Stipom Pavičićem, i tema nije nedostajalo.

Za početak se osvrnuo na rezultat.

"Rezultatski je prošlo odlično. S time da je razinom ovo prvenstvo bilo ispod dosadašnjih. Prvenstvo je trebalo biti u Ukrajini, iz očitih razloga je premještano, a potom donekle na brzinu organizirano u Bukureštu i to se osjetilo u posjećenosti. No mislim da je osvajanje ovog EP-a veliki uspjeh."

Otkrio je također je li hrvačka trojka nadvisila njegova očekivanja.

"Ne. Ispunili jesu, rezultat je izvrstan. Ali ne bih rekao da su i nadvisili.

Za svoje momke uvijek znam - a i oni onda znaju - otprilike gdje su, i za što su spremni. Na grappling natjecanja ih uopće ne šaljem dok nisu na ti s glavnih 80 tehnika koje sam im propisao. Tada znam da su spremni na sve situacije koje se u grappling mečevima dešavaju. I zato se može desiti (kao što se ove godine desilo) da mi borac u debiju, na HR ADCC-u kao svom prvom turniru, prođe tri kola, pobijedi i BJJ smeđeg pojasa, i s klupskim kolegom zatvori kategoriju u finalu. Tako za ove koje sad vodim na veće turnire znam da su spremni ondje biti na postolju, gdje god se pojavili.


Tada nam je Stipe rekao više o Pankration submission prvenstvu - objasnio je na koji su način borbe bile drugačije od onih s dosadašnjih prvenstava, i koje probleme sa sobom nose određena pravila.

"Zamislite moje iznenađenje kad u grappling meču moj borac uzme protivniku leđa, nakon desetak sekundi ubaci i drugu kuku, a nakon još petnaestak borbe za gušenje ih sudac diže na noge i restarta (jedina restart pozicija sad je početni stojeći stav). Ali najveći problem je restarti generalno. Ne samo onaj spomenuti iz back controla, nego svi restarti. Jer ih se radi stalno nakon 20-30 sekundi borbe u parteru. 20-30 sekundi borbe za prolaz polugarda, i restart. 20-30 sekundi borbe za kimuru, restart. Sve se restarta. Iz ideje da se sport "približi publici". Takvim eliminiranjem i nerespektiranjem borbe u parteru u potpunosti je uništena ideja grapplinga.

A zašto je to problem?

"Iz dva razloga. Prvi je taj što približavanje publici ili rad na atraktivnosti ima svoj maksimum. I gdje je taj maksimum pokazao je judo, koji već godinama uzalud pokušava isto; a vizualno je prosječnom gledatelju daleko atraktivniji sport od BJJ-a ili grapplinga. Nema načina da BJJ ili grappling bilo kakvim pokušajima prilagodbi pravila nadmaši judo, i da odjednom ekipa u kafiću koja prati sportove onako generalno (a ne trenira BJJ) počne komentirati različite prolaske garda. To je uzaludno nastojanje

Drugi je razlog taj što će upravo to otuđiti tu masu novih grapplera, natjecatelja koji svoja znanja i vještine borbe u parteru žele negdje i pokazati ili oprobati. Jer ovdje pod takvim pravilima jednostavno to više ne mogu. A upravo su oni glavna snaga na koju se bilo koja organizacija koja grappling želi imati na svom repertoaru natjecanja treba osloniti! Njih privući i zadržati. I oni su veliki potencijal. Naime, što će se desiti? Jednostavno. Bilo koji borac odjednom je pravilima i suđenjem potencijalno jako motiviran da borbu u parteru - umrtvi. Da baci, umrtvi to 20 sekundi, i sudac ih diže gore. I ide se nanovo ispočetka. Jer to postaje jasan i pravocrtan put do pobjede. U tih pet minuta to može dvaput ili triput uraditi, i to je taman.


Prema Stipi, nije problem što natjecatelj pokušava to umrtvljavanje izvesti -  problem je što ga se ne sankcionira.

"Ne samo to,  jasno ga se nagrađuje prilikom da opet napravi isto i umjetno mu se (sudačkom intervencijom) još ide na ruku u tom planu, još to što se direktno onemogućava borca vičnoga parteru (i grapplingu generalno) da i on radi ono što zna kad su se već u parteru našli!"


Nešto će se, smatra Pavičić, morati promijeniti.


Tu sad postoje i daljnje dubioze, sudačko zvanje akcije pa potom i restarti iz submissiona za koje sudac ocijeni da neće upaliti, puštanje nekih akcija, a restartanje iz nekih drugih, itd., u koje neću ni ulaziti detaljnije jer su donekle presuptilni za objašnjavati tekstom. Dovoljno je da kažem kako ne očekujem ni na koji način dobru situaciju po pitanju sudačkih pokušaja da takve kriterije i pravila provode na strunjačama. A posredno očekujem i time manji interes samih grapplera za takve turnire.

Kad sam im na taj razvoj prevladavajućeg stila odvijanja mečeva skrenuo pažnju, smatrali su zasad da je to "a clever way to play the rules". Ali to nije naročito "clever". To je očito da očitije ne može biti. I svi će FILA pankration-submission turniri u velikoj mjeri tako izgledati u dogledno vrijeme.

Po svim dosadašnjim pravilima, borac nije ni smio ustajati iz partera i npr. zvati drugoga da također ustane, ili ga previše puštati da ustane povlačenjem unatrag, i slično. To bi bila automatska pasivnost i bježanje od borbe u parteru. Smije ustati i prolaziti gard, ne ustati i sve namjerno pokušavati vratiti u stojku. I ta je ideja dobra i logična. Po aktualnima, to vraćanje ne samo da će se dešavati, nego borac to čak i ne mora raditi - pravila i sudac će to napraviti za njega.


Ali ako ništa drugo, kaže Stipe, promjena pravila je bilo dosta  pa možda i ovo vrate na staro.

Raste li popularnost grapplinga, ili možda pada? Ili stagnira? Kakva je budućnost? Evo što kaže Stipe.

"Popularnost grapplinga definitivno raste. To je sport koji je u svojoj suštini kvalitetno postavljen, ima svoj smisao i svoju jasnu logiku. Radi se o hrvanju koje je još obogaćeno borbom u parteru, borbom do predaje. Gušenje je gušenje, poluga je poluga, nema dileme tko je koga nadjačao i pobijedio niti ima dileme da je to zaista i završetak duela.

I svatko tko se počne njime baviti brzo će tu logiku prepoznati i osjetiti. Svatko tko pogleda neki turnir slobodne borbe, bilo koji UFC, tu logiku će prepoznati. Isto tako, postoji i onaj efekt da bolja tehnika nadvisi snagu. I to konkretno nadvisi, u kontaktnom borilačkom sportu, na sparinzima i u mečevima.

Cijela priča razvija se i doživljava globalnu ekspanziju u proteklih par desetljeća. Moje je predviđanje da će to i nastaviti još dugo, da nije ni blizu maksimumu. Broj BJJ akademija i polaznika u SAD-u (kao i cijena koju ondje ti treninzi imaju) na to jasno ukazuju."




Komentirao je i FILA i ADCC - IBJJF.

"Njih vidim kao tri potencijalno najjača nositelja za no-gi grappling. ADCC je broj jedan i tu će i ostati. Okupljaju bez sumnje najbolje borce i ADCC naslov je najprestižniji, po meni, u dugoj budućnosti. Potencijalni minus im je što ADCC ovisi o dobroj volji šeika koji kompletnu priču financiraju. Ali kao turnir su najveći. Dovesti i platiti šesnaestoricu najboljih boraca, za svaku kategoriju, organizirati superfightove, to sve košta i oni to trenutno jedini rade i mogu.

IBJJF je, suprotno svojem nazivu, privatna organizacija, ne neki otvoreni svjetski savez. I počiva na borbi u kimonima. No, i njihova no-gi prvenstva vrlo su cijenjena, odmah iza ADCC-a. Ono što FILA tu može, i što je počela, je pojaviti se kao treći igrač na sceni. Imaju infrastrukturu, u svim državama gdje hrvanje postoji; jaču, nego IBJJF ili ADCC. I time se relativno lako bilo gdje mogu pojaviti (dobro organizirana, jer hrvački savezi su uhodani po tom pitanju) grappling natjecanja. Oni imaju mogućnost da to naprave globalnim. A grapplera ima danas već bilo gdje.

I oni nisu limitirani time da netko mora biti BJJ pojas i plaćati IBJJF-u da bi se natjecao, čitavim tim strukturalnim faktorima, trenutno moji natjecatelji npr. ne mogu na IBJJF Rome Open iznad grupe bijelih pojaseva, pa onda ne idu uopće.


To bi za No Gi, smatra, brzo nadmašilo i IBJJF u smislu interesa novijih generacija.

"Starije bi ostale ondje gdje tradicionalno jesu; no, uzmimo novijeg sportaša, koji trenira u Hrvatskoj i počeo je 2010., i uzmimo hipotetsku situaciju da se dio vezan uz Savez i HOO riješi. To bi značilo da primjerice bilo koji naš natjecatelj koji ostvari rezultat na EP biva kategoriziran. To je u interesu i samom hrvačkom (ili grappling, ili pankration) savezu. A to bi pak značilo njemu npr. 1000 ili 2000 kn mjesečne stipendije, na period od nekoliko godina, i njegovom treneru nešto slično.

Nije teško pretpostaviti koliko bi to začas postalo interesantno svim sportašima koji misle da mogu tako nešto i ostvariti. Svatko bi rekao, čekaj malo, zašto ja nisam ondje? A takvih prilika nema van FILA-e, niti će ih tako skoro i biti. Konkurencija bi nesumnjivo rasla. Lako je za pretpostaviti gdje bi to za možda desetljeće bilo. Otvorila bi se prirodnim razvojem događaja mogućnost da i FILA ima šesnaestoricu boraca po kategoriji iz svjetskog vrha na svojim SP. Dovoljno je pogledati imena koja su se ondje već znala pojavljivati."

FILA turnir u Brazilu - Rodolfo Vieira. FILA SP - Askren, Medeiros, Monson. Čak su se i Olejnik (onaj Mirkov Olejnik; ispao je u prvom kolu) ili Nick Ring oprobali.

No, FILA je dobila jedan iznimno neugodan udarac s cijelom onom (po meni, bizarnom) pričom o micanju hrvanja iz OI. U pokušaju da se spasi što se može, stari grappling prekršten je u pankration-submission i usput su stigle i ove promjene. A one su velike. Tako da, što će biti dalje, ostaje za vidjeti."


Rekao nam je više o atmosferi u klubu i potencijalima koji treniraju ondje.

"Pa, u Kustošiji držim treninge kroz posljednje 4 i pol godine i sad su već rezultati počeli hvatati velik zamah. Popis rezultata i osvojenih turnira je na našem webu. Samo trebamo stranicu dopuniti, sad već tih turnira ima dvostruko više. Kad se to pogleda, nije teško pretpostaviti kakva atmosfera vlada."

Što se potencijala i treninga tiče, otkrio nam je, radi se i grappling i MMA, i odradi se 8 sati treninga tjedno.

"Momci po želji još dopunjavaju extra treninzima u BK Gladijator, koji su dali nekoliko državnih boksačkih prvaka.
Sve im je složeno, od cjelovitog sticanja osnovnih vještina (ja sam veliki proponent detaljnog rada na onome što se naziva fundamentals), preko periodizacije pred turnire, do razvoja na dulji rok, individualnog razvoja u područja koje požele specijalizirati, i sticanja naprednijih znanja. A nastupaju kad su spremni. Ne šaljem ih petnaestoricu pa tko prođe, prođe, nego imam striktniji pristup; vodim ih onako provjereno i odmjereno.
"

Moja je želja da svatko tko trenira kod mene, tko se angažira, i kome se dopadne sport, bude doveden do razine najboljih u Hrvatskoj i konkurentnih na međunarodnim natjecanjima. Trenutno su tu Radić, Buhin, Stojanac, Jelavić, među juniorima Kontak. Među mlađima sazrijeva još momaka koje nitko neće željeti vidjeti u svojem dijelu ždrijeba, no, oni se još nisu natjecali i pustit ću za njih da vrijeme pokaže svoje."
profightstore koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice profightstore slažete se sa korištenjem kolačića.