Sredina je 2019. godine, 29-godišnji amater došao je sparirati s tridesetak kilograma težim Dillianom Whyteom. Barem pet kampova s profesionalnim boksačima prošao je prije ovoga. Nije zadovoljio, nitko mu nije dao veću šansu niti se nekome naročito dopao. Radi li prejako, je li tehnički loš ili jednostavno ne zadovoljava tražene kriterije, samo neki su od mogućih razloga. Ipak, Dillian Whyte nešto je vidio u beskompromisnom ćelavcu iz Rovinja. Dvije runde sparinga bile su dovoljne da mu dodijeli nadimak ''Savage'', a vrlo brzo ga uzima pod svoje okrilje te gura u vatru profesionalnih boksača. Solidna amaterska karijera preko noći postala je profesionalna.

Alen Babić spomenute 2019. godine poražen je u finalu amaterskog prvenstva Hrvatske. Podijeljenom sudačkom odlukom pobijedio ga je Toni Filipi, a Babić je ozbiljno razmišljao o napuštanju amaterskog boksa nakon tog poraza. Boks na tri runde, puno manja tolerancija na uzdrmanost, lakši okidači na prekidima, sudačke kontroverze, samo su neke od činjenica s kojima se nikako nije mogao pomiriti. Dvostruki prvak Hrvatske i jedna pobjeda daleko od plasmana na Olimpijske igre manje-više sumiraju amatersku karijeru Alena Babića. Što je Dillian Whyte vidio u njemu? Upravo ono za čime žude ''hardcore'' boksački fanovi kojima je puna kapa boksača kalkulanata, a kamoli sve prisutnijih youtubera. Istini za volju, Savage nije netko tko će vas oduševiti prednjim direktom, kontrolom distance ili savršenim eskivažama. No barem jednog takvog boksača možete pronaći u svakoj kategoriji. Ono što sve teže pronalazimo su ''old school'' boksači koji ne biraju mjesto, vrijeme i protivnika, a njihov pristup uvijek je isti, ''ubij ili budi ubijen''.

Momak iz Rovinja veliki je student ovog sporta i često se voli pohvaliti kako je smjene na poslu provodio čitajući o boksu preko malog Nokijinog telefona. Samim time svjestan je kolike promjene su se dogodile u boksu. Današnji boksači bore se jednom do dvaput godišnje, a na meč dvojice najboljih čekamo godinama. Što zbog promotora, što zbog samih boksača koji su u podjednakoj mjeri pregovarači koliko i boksači. Tako imamo primjere gdje se mečevi Joshue i Furyja ili Wildera ne uspijevaju ugovoriti jer Joshuin tim smatra kako on zaslužuje 70 posto ukupnog kolača dok Fury i Wilder žele barem pola. Kao potpunu suprotnost imamo Babića koji Sky Sportsu izjavi kako bi se borio s Hrgovićem i za 50 funti, makar Hrgović dobio 50 tisuća eura. Joe Louis, Rocky Marciano, Joe Frazier, neki su od Babićevih najvećih boksačkih idola, pretežno zbog činjenice kako se radilo o borcima koji su se borili preko deset puta godišnje. Kada u jednadžbu dodamo Babićev stil boksa, konstantno kretanje prema naprijed bez ikakvih kalkulacija, jasno je zašto ''Divljak'' daje dašak te stare boksačke škole koja je zapravo i popularizirala ovaj sport.  

Boksačke kvalitete nisu jedino čime danas pridobivate publiku. U današnjem boksu morate puno pričati kako bi uspjeli i Alen je toga itekako svjestan. Donekle možda i pretjeruje s konstantnim spominjanjem Hrgovića, no treba shvatiti kako se radi o dobrim namjerama. Istina, Alen ne podnosi Hrgovića i želi poravnati račune u ringu. Takva borba nerijetko nailazi na osude publike, pobogu zašto bi se dvojica Hrvata borila? Ovakvi zaključci pojavljuju se jednostavno zbog manjka domaćih boksača na vrhunskoj razini. Uzmemo li u obzir silne Babićeve prozivke, njihovu povijest te činjenicu kako se radi o dva jako dobra boksača, nema sumnje kako bi meč Hrgovića i Babića stavio Hrvatsku na svjetsku boksačku mapu. Na kraju krajeva, dobili bi i odgovore na brojna pitanja koja se nameću. Je li Hrgović stvarno toliko bolji koliko većina misli te može li Babić boksati svojim stilom protiv boksača iz vrha kategorije?

''People's Champ'', prvak iz naroda, sportaš je s kojim se širi puk može poistovjetiti na više načina. Alen Babić već neko vrijeme okuplja svoju takozvanu ''Savage vojsku''. Doslovno bilo tko može se pridružiti, odraditi trening te podružiti se s Babićem i ostalim članovima. Sama ideja ''Savage vojske'' i organiziranih treninga došla je preko Babićeve konekcije s ''Reptilima'', fanovima Podcast Inkubatora. Rijetki su primjeri gdje su profesionalni sportaši na visokoj razini toliko otvoreni i pristupačni ''običnim smrtnicima''. Babić tim putem ne stvara samo lojalne fanove. On stvara prijateljstva, a prijatelji vas neće napustiti i prestati gledati nakon prvog ili drugog poraza. Pratit će vas do kraja karijere.

Boks i oni najzagriženiji fanovi zazivaju ovakve boksače. Skromni divljak iz Rovinja u svojoj 14 godina staroj Seat Ibizi uvijek će ići samo prema naprijed. Možda se ne odveze do vrha svijeta i statusa svjetskog prvaka, no odavno se dovezao do pojasa ''People's Champa''. Nerijetko naglašava kako je upravo to ono zbog čega se i bori. Ako je uistinu tako, Savage je većinu svojih ciljeva ispunio već sada, a sve ostalo dolazi kao bonus. U tom bonusu uživat će boksački fanovi jednako koliko i on sam.

I.F

FOTO: Facebook