Hrvatski je boks danas na rubu i medija i interesa, bez pravog sustava, rada i organizacije, daleko od sponzora i pokrovitelja, a ono malo publiciteta što se skupi najčešče je vezano uz zadnje afere i prepucavanja oko prevlasti i premoći unutar HBS-a. Rezultat svega je broj boksača koje ćemo imati na Olimpijskim igrama u Londonu ove godine - a to je - nula.

Krilatica novog vodstva "boks - boksačima" - nije zaživjela, mada je pokrenut zasad jedan dobar projekt: Ekipno prvenstvo Hrvatske.

U međuvremenu iz tajništva HBS-a otišao je mladi vrijedni Boris Bibi Katalinić, bivši boksač, koji je u početne dane svoga službovanja unio mnogo želje i entuzijazma. "Hrbić" je najprije reduciran, a zatim i potpuno otkazan, "Franko Blagonić" je reduciran na jednodnevni reprezentativni meč protiv Mađarske, seniorsko PH održano je s minimalnim brojem sudionika. 

A izbornik Marijo Šivolija-Jelica kao usamljeni kapetan putuje Europom s našim mladim boksačima po turnirima i natjecanjima, bez pravog sustava, strukture i logistike kao nužnog preduvjeta uspjeha.

Slikovitije rečeno dok drugi na olimpijske kvalifikacije stižu opremljeni i pripremljeni poput Mercedesa ili nabrijani i brzi poput Ferrarija, naši stižu s margina na margine poput Trabanata u Trabzonu.

Vrijedi učiti od boljih i snalažljivijih, npr. od Turaka, koji su se vješto javili za domaćine kvalifikacija, pa su preko turnira u Trabzonu čak šestoricu svojih boksača "pogurali" u London.

Filip Hrgović - temelj hrvatske boksačke budućnosti

Vrijedi učiti i od preostala tri borilačka olimpijska sporta koji su svoje blizanke i blizance uspjeli plasirati na OI, pa tako će put Londona; hrvači Neven i Nenad Žugaj, taekwondoistice Ana i Lucija Zaninović, te judoke Tomislav Marijanović i Marijana Mišković - koji istina nisu blizanci, nisu ni brat i sestra - ali su na neki način članovi iste obitelji, treniraju zajedno, iz istog su kluba JK Studenta, iz istoga grada Splita.

I HJS, i HTS, i HHS imaju sustav rada, natjecatelji se prate od najmlađih dana, rade se selekcije, organiziraju se kampovi, putuje se na međunarodne turnire, postoje jake strukove stručne komisije, uči se od jačih, većih i uspješnijih, i rezultati su počeli stizati, a natjecanja su sve masovnija i kvalitetnija.

A hrvatski je boks kroz povijest od sva ta četiri sporta - najtrofejniji. Urušavanje ugleda uvijek ide puno brže i lakše, nego povratak na staze uspjeha, vrijeme prolazi, a uspjeh nikoga ne čeka, niti dolazi sam od sebe.

A nije da nemamo boksačkih talenata i trenerskih znalaca, dobro se zna koji klubovi postoje na papiru, a koji klubovi proizvode boksače, ali tko njih pita. Baza se konzultira samo kad "onima gore" treba skupštinski glas, a i od tih "izbora" proteklo je već šest mjeseci, dakle "period prilagodbe" novog vodstva neumitno prolazi, vrijeme i događaji ne čekaju nikoga, a novim idejama, projektima, sponzorima i akcijama - nema ni traga ni glasa.

Nužno je uspostaviti jake temelje unutar saveza: znanje i stručnost moraju biti kriterij pri izboru strateških stručno-boksačkih funkcija u savezu, sposobnost i učinkovitost moraju biti kriterij za logističko-operativne funkcije unutar saveza.Za upravljanje savezom temelj mora biti: Ideja, znanje i vizija koji će stvoriti preduvjete za sustavan i organizirani rad na svim razinama.

Boksački Svijet i Europa su postavili jasne kriterije, na najvišoj razini mogu preživjeti samo oni koji su maksimalno spremni i posvećeni tom cilju, tko to nije spreman - za dobrobit hrvatskog boksa - bolje da prepusti svoje mjesto onima koji žele, znaju i mogu (naravno ukoliko takvih uopće ima).

Tomislav Kasun