Mike Tyson – uspon i pad

15. listopada 2009. 00:00

Ovo je priča o jednom o najboljih boksača ikada, najboljem u svoje vrijeme, kojeg je uništio nezdrav način života, žene, kokain, loš brak i još gori menađer. Ovu smo priču čuli više puta a danas ćemo se zaustaviti tamo gdje je trebalo stati i razmisliti, na prvom porazu nekad najboljeg i najrazornijeg boksača ikada, Iron Mike Tysona.

Sredina 1980-ih. Svijet je još od povlačenja slavnog Muhammad Alija tražio novog boksača koji će ujediniti titule, koji će biti opasan, karizmatičan a ne samo blijeda kopija nekad slavnih prvaka. Što je svijet tražio – svijet je i dobio u liku i djelu Iron Mikea.

Serija eliminacijskih turnira je odavno počela da se napokon nađe netko dostojan undisputed titule. Jedan od izbora je bio Michael Spinks, nepobjeđeni IBF šampion kojem je bila oduzeta titula zbog toga što se odbio boriti sa Tony Tuckerom, odabrao je Gerrya Cooneya. Drugi je bio Mike Tyson.

Mike Tyson je bio zločesti dečko koji je postao dobar – umalo. Cus D Amato, čovjek koji je vodio Floyd Pattersona do prvaka svijeta 30 godina ranije, uzeo je mladog Tysona pod svoje okrilje i čini se, spasio ga od samog sebe. Tyson je već bio zagrizao u okorjeli kriminal na Brooklynskim ulicama kad ga je uzeo Cus. Ne samo da je spasio mladog Tysona od sudbine koja ga je neizbježno čekala nego je postao i njegov mentor, otac i što je najvažnije - prijatelj. Dao mu je obitelj i ljubav koju mladi Mike nikad prije nije osjetio. Vodio ga je kroz amaterski i profesionalni ring. Nakon što je postao profesionalac sa 18 godina,1 985.-te godine, napravio je senzacionalan score. U godinu i par mjeseci je natukao 27 borbi, pobijedivši sve, skoro sve nokautom. Ono što je još više senzacionalno je da su svih 27 borbi trajale samo 74 runde a 15 protivnika od njih 27 je bilo nokautirano u prve 3 minute!

Tysonov pristup boksu je bio jednostavan i brutalan. Tko leži ne bježi. Napadao je kao stršljen svoje protivnike od prvog udarca u gong, koristivši svoju vrhunsku eksplozivnost, nizak rast i podjednako snažne obje ruke. Možda je i bio nizak sa svojih 181 centimetrom visine u modernom boksu ali je imao ravno 100 kilograma snažno i ravnomjerno raspoređenih po cijelom tijelu sa naglaskom na gornji dio. Njegov napad je bio čisto divljaštvo u pozitivnom smislu. Ako je čovjek pokušao braniti lice Tyson je napadao tijelo. Nisu mogli bježati, nisu se mogli sakriti, svi su padali, prije ili poslije, prije uobičajeno nego poslije.

Njegova prva titula je bila WBC, osvojena 1986. godine protiv Trevora Berbicka koji je požalio što nije dao respekt mladom Tysonu koji ga je brutalno nokautirao u 4.rundi. S 20 godina postao je najmlađi šampion svijeta u boksu, to se do tad nikad nije ponovilo a vrlo vjerojatno neće više nikad. Za njegova mentora se veže činjenica da je imao dvojicu najmlađih svjetskih prvaka u boksu, Floyd Pattersona i Mike Tysona. Nažalost, Cus D Amato nije poživio da doživi ovu drugu titulu, titulu Iron Mikea.

Njegov slijedeći protivnik je bio James Bonecrusher Smith, koji je svojevremeno bio zatvorski čuvar, za WBA titulu koju je ovaj osvojio od Tim Witherspoona 3 mjeseca ranije. Borba nije bila nešto posebno, Tyson je napadao a Smith je gledao kako da se izvuče do kraja što mu je na kraju i uspjelo ali s istim završetkom - Tysonovom pobjedom. Mike brani titule protiv Pinklon Thomasa kojeg je završio u 6. rundi s 18 udaraca na koje njegov protivnik nije imao odgovora. Nakon toga napada i IBF titulu te njegova nositelja Tony Tuckera. Sreli su se 1.kolovoza 1987. u Las Vegasu. Publika je očekivala da će ga Tyson isprebijati ali se Tucker pokazao kao čvrst orah ali ipak nedovoljno čvrst da zaprijeti Tysonu.

Mike Tson je postao undisputed prvak sa sve tri titule. Svijet je napokon imao zvijezdu. Gotovo svi su se ipak slagali da još jedino nije dobio Michael Spinksa da bi mu svi priznali kvalitete. Iron Mike je bio strašno ljut na to, tko su oni da mu sude i tko je taj Spinks da ga se ne boji!

Tyson je branio titulu protiv Tyrell Biggsa kojeg je nokautirao u 7. rundi i starog prvaka Larry Holmesa kojeg je rušio u 4.rundi. Larry se čak podignuo želeći se nastaviti boriti ali ga je sudac zaustavio sa riječima: - Gotovo je, Larry, ne želimo tragediju, jel tako? –

Michael Spinks je bio slijedeći,na njega je Tyson bio užasno ljut zbog medija koji su govorili da nije pravi prvak dok ga ne dobije a Spinks je naposlijetku to i platio. Brutalno. Borba je održana 27.06.1988. godine u Atlantic Cityu. Tyson se zagrijavao za borbu pobijedivši ranije Tony Tubbsa, nekad prvaka WBA, nokautom. U samo 91. sekudu Tyson je riješio Spinksa. Strašnim nokautom koji je Spinksa lansirao iz ringa.

Tyson se nakon toga malo odmarao da bi za slijedećeg protivnika odabrao Frank Bruna s kojim je dogovorio da će onaj tko prije postane prvak dati ovom drugom šansu za napad na istu. Bruno je završio kao i drugi. Brutalno nokautiran. Činilo se da nitko na svijetu ne može ništa Iron Mike Tysonu koji je lakoćom riješio i slijedeću borbu protiv Carla Williamsa kojeg je završio u 1. rundi.

No, Mikeov privatni život je sve više patio. Nije više bilo Cus D Amata da bude njegov mentor, da mu pomogne, imao je problematični brak s lijepom glumicom Robin Givens koja ga je optuživala za psihičko i fizičko nasilje, a on nju da je s njim samo zbog novca. Upao je u probleme s alkoholom, drogom, pokušao suicid autom.... Mnogo turbulencija u kratko vrijeme za mladog prvaka za kojeg se smatralo da mu nitko ne može ništa u ringu a kamoli da mu oduzme titule...No, desio se James Buster Douglas koji nije htio biti Tysonova 38. žrtva,i tu je početak kraja za Iron Mikea.

No, kao što svi znamo, Buster ga je nokautirao u 10. rundi. U Tokyu se desio preokret u svjetskom boksu. Nakon duge vladavine, mladi Tyson je izgubio titulu. Slijedeće borbe su bile vraćanje na pravi put. Henry Tilmana je brutalno nokautirao u 1. rundi napokon mu se osvetivši za 2 poraza dok su još bili amateri. Prije odlaska u zatvor zbog svima znane optužbe i osude zbog silovanja, Tyson odrađuje još tri borbe; protiv Alexa Stewarta i Donovana Ruddocka 2 puta. Sve tri pobjeđuje.

Nakon što je odležao svoje (pušten je ranije..) kreće opet u pohod na boksački ring. McNeeley i Mathis Jr. su samo bile generalna proba prije borbe sa Frank Brunom za WBC titulu koju je naravno, osvojio. Slijedi Bruce Seldon od kojeg preuzima WBA titulu a nakon toga slijedi svima poznata borba protiv Evandera Holyfielda kodnog naziva “uho“. Tyson gubi osvojene naslove. Sve nakon toga su bile borbe koje nisu bile vrijedne pažnje i činilo se da je to bilo to što smo vidjeli od Tysona, kad je njegov menađment uspio dogovoriti borbu sa prvakom Lennox Lewisom. Bilo je jako puno kontrovezni koje su se vezale za samu borbu i prije borbe. Po izjavama se činilo da je Tyson spreman kao nikad i da će pojesti Lewisa. Naravno, to je pobudilo zanimanje javnosti tako da je to ispao jedan od najgledanijih mečeva ikad. No, sve je palo u vodu kad je Mike pao u 8.rundi pod ljevicom Lennoxa Lewisa. Sve poslije je bilo samo blijeda preslika nekadašnjeg prvaka svijeta i najrazornijeg udarača kojeg je svijet ikad vidio. Mike Tyson se povukao u zasluženu mirovinu nakon McBridea.