Tko bi rekao da su ovo riječi cure koja se proslavila titulom europske prvakinje u full contactu i cure koja u svojoj vitrini čuva 2 europska pojasa, u WPKC muay thaiu i pojas k1 KLeaugue te svjetske pojaseve u k1 superkombatu i k1 Fiba?

Marija Malenica je 30-godišnja Splićanka koja odnedavno profesionalno trenira boks u Londonu ali bori se i u svim drugim ring disciplinama.

"Prošlih godina u potrazi za borbama i treninzima selila sam se u Pariz, Amsterdam, Thailand i na kraju, moje mjesto stanovanja je London - Split. Planiram se vratiti u rodni grad onda kada bude vrijeme za to i kada moja karijera završi. Sada sam još uvijek daleko, sve dok me služi vrijeme i zdravlje."

Marija je u borilački svijet ušla sa svojih 17 godina, kaže, relativno kasno. Na pitanje kako i zašto ni sama ne zna odgovor. Veliki utjecaj imao je stariji brat koji je bio boksač i MMA borac.

"Moj put startao je u Pit Bullu.Tamo sam se prvi put susrela i sa znojem i sa krvi. U prvim mečevima okretala sam glavu, zaklopila bih oči i udarala sa obje ruke u isto vrijeme. U pauzama  između rundi molila sam trenera Marka Žaju da prekine meč i uvjeravala ga da ne mogu više. Malo po malo, stasala sam."

U Parizu, Marija se borila u muay thaiu i profesionalnim borbama u kickboxu. Poslije toga odlučila se za Amsterdam i k1 disciplinu. Nezamjenjivo iskustvo imala je i na Thailandu i kako kaže, tu je shvatila da je boks ono što želi raditi. Nedavno se proslavila i u Somboru osvojivši ženski boks kup. U 4 borbe svladala je predstavnice Grčke, Češke, Kazakhstana i Mađarske.

"Za Kup nacija doznala sam slučajno preko jedne poznanice. Čula sam se s trenerom Antom Matasom i odlučili smo ići. Treniram svaki dan po 3 ili 4 sata i spremna sam kao zvijer i želja mi je bila to pokazati. Išla sam i zbog iskustva i na kraju je ispalo odlično. Ovim putem želim od srca zahvaliti Hrvatskom boksačkom savezu i predsjedniku Boni Bošnjaku koji su mi pružili šansu da se pokažem i dokažem. Opravdala  sam  njihovo povjerenje koje sam zaslužila svojim radom i trudom. Jedno veliko hvala i Anti Matasu bez kojeg ovo sve ne bi bilo moguće.''

Osim što trenira, Marija ima i 2 posla. Jedan je i posao trenerice.

"Nekada mi bude svega preko glave i poželim odustati od svega. Ipak ne mogu jer je posao ono što mi treba da bi preživjela, a trening isto tako. Ovaj sport je izabrao mene i svakako znam da sada nije vrijeme za odustajanje. Idućih par godina su vjerojatno moje posljednje u borbama i zato ih želim odraditi punom parom. Kada mi je najteže sjetim se riječi trenera Matasa: "Bog sve vidi i nagrađuje." Time se vodim kroz život i smatram da se i ovaj i svaki trud općenito u životu na kraju isplati."

N.V.