Iako je Roberto Cammarelle nagrađen za najboljeg boksača na SP u Milanu, najveća priča među ljubiteljima boksa opet je bio ukrajinski čarobnjak ringa Vasilj Lomačenko, boksač kojeg je zbog njegovog znanja, raznolikosti, svestranosti i moći - uvijek poseban gušt gledati.

Za svoje nastupe u Milanu Lomačenko je uz osvojeno zlato u perolakoj kategoriji (do 57 kilograma) nagrađen i Trofejom Vala Bakera kao MVP ili najvrijedniji boksač na prvenstvu.

Natjecanje u Milanu bilo je četvrto veliko seniorsko natjecanje za Vasilja i četvrta medalja, i treće zlato. Dok kao junior Lomačenko ima naslov europskog prvaka U-17 iz 2004. godine i naslov svjetskog juniorskog prvaka iz 2006. godine.

Već je 2007. godine na svom prvom velikom seniorskon natjecanju - SP u Chicagu - Lomačenko, tada 19-godišnjak najavio svoj veliki talent, no u finalu je poražen od Rusa Alberta Selimova (rez: 11-16), i osvojio je srebrnu medalju.

Priliku za revanš donio mu je ždrijeb Olimpijskih igara u Pekingu, za protivnika u prvom kolu dobio je upravo Selimova, Vasilj je pobijedio 14:7 i tako osvetio se za poraz u finalu SP, te je nakon te pobjede odboksao do svog prvog velikog zlata i to odmah - Olimpijskog.

U 2008. godini uz Olimpijske igre, Vasilj je osvojio i naslov europskog prvaka u Liverpoolu, u četiri lake pobjede došao je do trona, najveći problem zadao mu je Francuz Hicham Ziuti u polufinalu, da bi u finalu pobijedio "novog" Rusa Araika Ambartsumova.

Za Milano su mu Rusi doveli bivšeg bantamaša i svjetskog prvaka iz Chicaga Sergeja Vodopjanova (starog poznanika iz juniorskog SP), no Lomačenko je nadmašio i ovog Rusa, uvjerljivim nastupom i pobjedom u finalu s rezultatom 12:1.

Lomačenko je u pet mečeva na SP u Milanu ostvario bodovnu razliku od 63:7 (ili 12,6:1,4 bodova po meču), što je zbilja fascinantno i u potpunosti održava njegovu nadmoć nad konkurencijom.

A najbolje je tek ispred njega jer Lomačenko ima tek 21 godinu; rođen je 17.2.1988. u Bilhorod-Dnistrovskyiu, gradu 86 kilometara udaljenom od Odesse. Na svoj rodni grad Vasilj je posebno ponosan, jer riječ je o gradu pod UNESCO-vom zaštitom i jednom od deset najstarijih "živih" gradova na svijetu.

Trener ovog 169 centimetara visokog boksača je njegov otac Anatolij Lomačenko, koji je najzaslužniji za njegov boksački put. Anatolij je radio kao profesor tjelesnog odgoja u školi i uz to je držao boksačke tečajeve, na koje je kao petogodišnjak počeo dolaziti i njegov sin Vasilj. Da bi nakon prvih osvojenih turnira u desetoj godini mali Vasilj shvatio da je boks njegov životni poziv. A da nije boksač - Vasilj bi od sportova izabrao ili hokej na ledu ili auto-trke.

Mnogi boksački fanovi već maštaju o tome kako bi ovaj super-talent koji oduševljava svojim izvedbama u "amaterskim" ringovima izgledao u dvobojima protiv najboljih profesionalaca kao što su Chris John, Juan Manuel Lopez, ili nešto teži Manny Pacquiao, Floyd Mayweather Junior, Roberto Guerrero, Juan Manuel Marquez... no Vasilj još nije donio odluku za prelazak u profesionalce, već prije svega želi u domovini od nadležnih institucija priznanje i respekt kakav imaju vrhunski amaterski/olimpijski boksači u drugim zemaljama, da bude adekvatno nagrađen za svoje rezultate.

Uz traganje za respektom, novi izazov postavila mu je i AIBA najavom da će za godinu dana ukinuti perolaku kategoriju, ali gledajući ga u ringu kako boksa, ništa se čini nemogućim za Vasilja: prelazak u drugu kategoriju? odlazak u profesionalce? - to su samo mali koraci na stazi velikih uspjeha Vasilja Lomačenka.

Tomislav Kasun