Jedan od onih mladih boksača koji polako dolazi na scenu svakako je i boksač iz BK Leonardo, Filip Hrgović. Dečko je to kojemu mnogi stručnjaci predviđaju blistavu karijeru. On i njegov klupski kolega Dino Mansour, dvojac koji puno obećava, i svi su uvjereni da su oni spremni i za najveće domete.
O svojim počecima i kako je uopće došao u boks Filip Hrgović kaže. „Boks treniram dvije i pol godine a u njega sam došao iz košarke. Zato što sam tada prestao trenirat košarku, imao sam viška energije i htio sam trenirat neki borilački sport. Pronašao sam najbliži klub gdje stanujem, upisao se i tako je sve počelo“.

Iako je još dosta mlad i puno onog pravog drila tek je pred njim Hrgović je već dosada postigao nekoliko lijepih zapaženih rezultata. Kao one sebi najdraže ističe: „Mlađe kadetski i kadetski prvak Hrvatske sam, bio sam drugi na juniorskom prvenstvu Hrvatske i drugi na juniorskom međunarodnom turniru Franko Blagonić u Rijeci.
Po meni moja najbolja borba bila je u polufinalu turnira Franko Blagonić, protiv njemačkog predstavnika koja je završila prekidom u četvrtoj rundi, u moju korist naravno, i uz nju borba u finalu juniorskog prvenstva Hrvatske u Kutini, protiv mog klupskog prijatelja Dine Mansoura koji je najbolji junior na svijetu. Ta borba je završila 3:3 i suci su na preglasavanje dali pobjedu Dini“.
Ponosan je Filip na svoj klub i trenere s kojima radi. Atmosfera je uvijek odlična i svakom treningu posebno se veseli. „Treneri Leonardo i Dalibor su vrhunski treneri, sretan sam što mi oni vode karijeru, puno su bolji i stručniji od ostalih trenera, zato sam i ja puno bolji od konkurencije, uz njihovo znanje i moju volju ja mislim da možemo puno postići.
Volim trenirati, sada preko ljetnih praznika treniram dvaput dnevno, a kad je škola kako kad, nekad jednom, nekad dvaput, ovisi o školskim obvezama. Na jutarnjim treninzima se radi snaga i kondicija, a na drugom treningu navečer radimo boksački trening, sparing, na vreći ili na fokusere“.

Filip je sebi postavio i jedan cilj koji želi ostvariti. On je velik ali uvjeren je da je ostvariv. „Najveća želja mi je osvojiti Olimpijske igre 2012 g. u Londonu. Neće biti lako, ali sve sam podredio tome, vjerujem u sebe i mislim da to mogu i realizirati“.
Ž. Kapelari