Godinu 2010. u amaterskom boksu obilježilo je pokretanje World Series of Boxing, te Europsko seniorsko prvenstvo u Moskvi, koje je proteklo u dominaciji domaćih - ruskih boksača.

Za hrvatski boks 2010. godina nije započela najsretnije; rasplamsale su se strasti između HBS-a i splitskog Pit-Bulla, odnosno njihovog boksača Marka Tomasovića. Rezultat je bila suspenzija i kluba i Tomasa.

Izbornik Leonard Pijetraj uveo je novi način rada u reprezentaciji koji od boksača zahtijeva spremnost i visoku razinu kroz cijelu godinu, tome se kad rezimiramo godinu najbolje prilagodio Stjepan Vugdelija.

Sinjski je teškaš u 2010-oj ostvario plasman u četvrtfinale EP-a, te je na nekoliko međunarodnih turnira proglašen najboljim boksačem.

Uz Vugdeliju, najviše je pokazao Hrvoje Sep, koji na EP nije imao sreće za ždrijebom, ali je kroz cijelu godinu pokazivao dobru formu, što je kulminiralo uspješnim debijem za Paris United u WSB-u.

Najuspješniji hrvatski boksač u prošloj godini ipak je Filip Hrgović - 18-o godišnji svjetski juniorski prvak u super-teškoj kategoriji. Nakon što je Hrgovićev klupski kolega Dino Mansour godinu dana ranije osvojio isti naslov u europskoj konkurenciji, Filip je to ponovio i na svjetskoj razini, te s pravom možemo govoriti o boksačkoj senzaciji iz Dubrave.

Kao kruna sezone došla je Filipova debitanska pobjeda prekidom u prvom nastupu za Paris u WSB-u, što je još jedna potvrda o iznimnom talentu ovog boksača kojeg očekuje još puno rada da bi dosegao svjetski seniorski boksački vrh, ali očito je pravom putu.


Na pravom putu bismo željeli vidjeti i velikog fajtera Bornu Katalinića - kojem želimo da riješi probleme s bolnim ramenom, te da se u 2011. vrati u ring jači i bolji nego ikad.

Najtužnija boksača vijest što se hrvatskog boksa tiče bila je odluka Dine Mansoura da u 19-oj godini prekine boksačku karijeru.

U 2011. od velikih natjecanja naše seniorske boksače očekuje SP u Azerbajdžanu u rujnu, te EP - za koje se još ne zna kada će točno biti i gdje, vjerojatno negdje u svibnju.

Što se hrvatskog profesionalnog boksa tiče 2010. je bila godina bez velikih uzleta;
Marino Goleš i Ivica Bačurin napreduju polako, Vedran Akrap se još ne da i bori, konačni korak naprijed očekujemo i od Ante Bilića.

U Stjepanu Božiću vjerujemo ima još vatre za napad na neki međunarodni pojas, a kod Marija Preskara zbog zdravstvenih tegoba stoji veliki upitnik u svezi mogućeg nastavka karijere.

Slovenci uživaju u danima ponosa i slave IBF-ovog velteraškog svjetskog prvaka Dejana Zaveca, koji je prošlu godinu obilježio dvjema uspješnim obranama pojasa.

Istovremeno poluteškaš Denis Simčić uspješno gura prema europskom vrhu.

Susjedi iz Srbije nade polažu u mladu braću Nikolu i Stefana Stevanovića. Dok iskusni Nenad Borovčanin konačno treba potvrditi spada li u elitnu skupinu europskih lakoteškaša.

Enad Ličina je najrespektabilnije ime što se srpskog profi boksa tiče, ali Enad je Srbin samo po putovnici, jer njegova je karijera u Berlinu. Ličinu za 20-ak dana očekuje meč karijere protiv Stevea Cunnighama za IBF-ov naslov svjetskog prvaka u lakoteškoj.

Sa crnogorskom putovnicom uspješno boksaju dvojica kvalitetnih profesionalaca; super-srednjaš Nikola Sjekloća i lakaš Dejan Zlatičanin. Obojica su zasad neporaženi u profi boksu, ali obojicu tek očekuju pravi testovi vrijednosti i mogućnosti.

Velika međunarodna scena profesionalnog boksa u 2010. najviše je bila okupirana najavama dva meča koja se nisu dogodila; Mayweather Jr vs Pacquaio, i Haye vs Vladimir/Vitalij Kličko. Najave, glasine i pregovori vodit će se i u 2011. godini, a nada umire posljednja, zar ne?

Za boksača godine gura se Mannyja Pacquaioa - ponajviše zbog impresivnog osvajanja naslova prvaka u sedmoj i osmoj različitoj težinskoj kategoriji. Manny je superstar i boksački gigant, ali 2010. nije impresionirao -  pobjede protiv Joshue Clotteya i Antonija Margarita ne vrijede dovoljno za prvo mjesto u rankingu.

Teškaš Vladimir Kličko je u prošloj godini "arhivirao" Samuela Petera i Eddieja Chambersa, što je također lijep doseg, ali nije i najbolji.

Perolakaš Juanma Lopez je sredio čak trojicu; Rafaela Marqueza, Bernabe Concepciona i Stevena Luevana, vrlo impresivan učinak također. Dok Mayweatherova pobjeda protiv Shanea Mosleya u meču bez velikog pojasa ipak nije toliko vrijedna da bi Floyd mogao kandidirati za boksača godine.

Juan Manuel Marquez također pripada samom vrhu (pobjede nad Juanom Diazom i Michaelom Katsidisom), ali nema mjesta i na samom vrhu.


Po objektivnom (a i subjektivnom) učinku naslov boksača godine i  vrh boksačkih lista zaslužuje Argentinac Sergio Gabriel Martinez. "El Maravila" (aka Čudo) Martinez zaslužio je i nagrade i počast za nokaut godine u revanšu protiv Paula Williamsa (meč za WBC-ov pojas). Uz Willamsa je Martinez prošle godine pobijedio i Kelyja Pavlika (meč za WBC-ov i WBO-ov pojas), te se nametnuo kao istinski vladar srednje kategorije.

Za meč godine uglavnom se vodi bitka između mečeva Giovanni Segura vs Ivan Calderon, i Juan Manuel Marquez vs Michael Katsidis. Dok meni osobno najfriškije u sjećanju odjekuje meč između Amira Khana i Marcosa Maidane.

A meč koji prije početka kandidira za meč 2011. - održat će se već krajem siječnja kada će se za dva svjetska naslova u poluvelteru sučeliti neporaženi američki boksači Devon Alexander i Timothy Bradley, prava poslatica za početak godine

U 2011. godini želim hrvatskom boksu najmanje jedno odličje sa velikih međunarodnih smotri, a kod profesionalaca bar jedan meč za neki značajni međunarodni pojas. Preambiciozno? Možda ;)

Tomislav Kasun