22-godišnja Imoćanka Anamarija Maršić zablistala je na upravo završenom Europskom prvenstvu u boksu za seniorke u Rumunjskoj, Anamarija je osvojila brončano odličje u kategoriji do 81 kilograma.

U četvrtfinalu je bila uvjerljiva protiv Engleskinje Ogogo, da bi u polufinalu unatoč boljem boksanju izgubila podijeljenom sudačkom odlukom od domaće boksačice Radu.

Možda bi bilo i bolje da Maršić nisu uhvatili problemi s leđima s kojima se muči zadnjih mjesec dana.
- Dala sam sve što sam mogla u tom trenutku, ali zbog ozlijede leđa nisam mogla dati 100% od sebe. I s ozljedom sam vjerovala da mogu do medalje, jer stvarno smo se naporno spremali. Izdvojila bih to da samo bili na pripremama u Italiji koje su nam puno značile, zahvalila bih HBS-u što nam je to omogućio. Ali toga treba biti još više i priprema i sparinga.

Jer ključni je problem ženskog boksa?
- Nama curama najviše fali sparinga, svaka od naših reprezentativki se može nositi sa svojim protivnicima, ali jednostavno nismo uboksane kao one, fali nam mečeva i sparinga, to je jedini problem.

Boksom se Maršić bavi tek dvije godine u novozagrebačkom klubu BK Coloseum pod vodstvom Marija Žigera. Maršić je u boks stigla iz kickboxinga, počela je trenirati u Imotskom.
- Trenirala sam kickboxing četiri godine u Imotskom, biIa sam europska i svjetska juniorska prvakinja u kickboxingu, ipak pronašla sam se u boksu, bolje mi leži, ali i zato što je boks olimpijski sport, pruža veće mogućnosti i šanse.

Najbolji boksački rezultat dosad?
- U boksu mi je najbolji rezultat prije Europskog prvenstva bio osvajanje međunarodnog turnira Kup nacija u Vrbasu početkom ove godine, na kojem sam imala tri borbe, i sve tri pobijedila.

Uz uspješnu boksačku karijeru Anamarija paralelno gradi i onu vojnu - zaposlenica je djelatnog sastava Oružanih snaga sa službom u Bjelovaru, tako da svakog dana putuje s posla na treninge i obrnuto.

Još jedna važna stvar koju Anamarija paralelno gura je i studij, naša ponajbolja boksačica izvanredna je studentica treće godine Kineziološkog fakulteta. Kako to sve uspijeva?
- Teško, uvijek nešto pati, zadnjih mjesec dana sam se više posvetila boksu, sad moram prvo zbog leđa na magnetnu rezonancu, tako da ću uz oporavak imati više vremena za fakultet, a onda opet boks.

Iako van ringa Anamarija djeluje opušteno i mirno, kad navuče rukavice...
- Volim borbe, tako da sam u ringu čak i malo arogantna. Boksački uzor mi je Mike Tyson i to je to.

Slijedeće veliko natjecanje je Svjetsko prvenstvo koje će se u studenom ove godine održati u Južnoj Koreji:
- Nadam se da ću i na Svjetskom prvenstvu osvojiti medalju, europsku konkurenciju sam dobro upoznala, u mojoj kategoriji dolaze još dobre boksačice iz Kine i SAD-a.

Trener Mario Žiger već je četvrtu godinu uz žensku boksačku reprezentaciju, kakvi su dojmovi?
- Veliko natjecanje, sjajna organizacija,  jaka konkurencija, 172 natjecateljice iz 20 zemalja, za postići rezultat traži se izuzetna spremnost.

Hrvatska ženska reprezentacija?
- Što se naših cura tiče, to je svake godine sve bolje i bolje, imamo više cura koje se bave boksom. Nakon tri-četiri godine počeli su dolaziti rezultati, jer bilo je potrebno vrijeme da se reprezentacija uigra i mi iz stručnog stožera zajedno s njima. Ova će Anamarijina medalja još više otvoriti vrata za ženski boks i nadamo se još većem napretku.

Pušu neki novi vjetrovi, u hrvatskom boksu stvaraju jake snage, treneri i klubovi - svi oni koji žele raditi i napredovati - počeli su surađivati, kako u muškom, tako i u ženskom boksu, jer samo zajedno uz logističku potporu Saveza može se doći do vrhunskih rezultata.

T.K.