BOKSOFIST - kolumna sedma, na Profightstoreu o boksu na Olimpijskim igrama - Tokio 2020. godine. 

Olimpijske igre - san su svakoga sportaša, tako i boksača. Olimpijski pobjednici pisali su naljepše stranice boksačke povijesti od Laszla Pappa preko Muhammada Alija i Teofila Stevensona do Vasilja Lomačenka ili našeg Mate Parlova. Od prošlih olimpijskih igara, AIBA (krovna međunarodna boksačka organizacija) dopustila je nastupe i profesionalnim boksačima.

Zadnjih mjeseci među ostalima, dvojica hrvatskih profesionalaca Filip Hrgović i Josip Bepo Filipi izrazili su želju za nastupom na OI u Tokiju 2020. godine. Za nastup na OI nije dovoljna želja boksača, već se na iste treba kvalificirati. A tu sad, samo 18 mjeseci prije Tokija, dolazimo do gomile problema.

Rat IOC - AIBA

AIBA je prije dva mjeseca dobila novoga predsjednika Gafura Rahimova poslovnog čovjeka koji je dotad obavljao funkciju "privremenoga predsjednika" nakon odlaska Kineza Wua. Za vrijeme vladavine Wua organizacija se zbog financijskih malverzacija i korupcije našla na rubu bankrota, iako je Kinez bilo na izvoru legla problema, on je samo išetao van, bez daljnjih sankcija ili kaznenoga progona.

Novi predsjednik Rahimov je Uzbekistanac s ruskim državljanstvom za kojeg postoje indicije da je povezan s trgovinom heroinom, te zbog toga američke tvrtke i građani imaju zabranu poslovanja s njime. Ako zanemarimo taj "osobni problem" jer Rahimov tvrdi da je to posljedica prijave nezadovoljnih poslovnih i političkih protivnika, AIBA ima i dovoljno drugih problema glede boksa na sljedećim olimpijskim igrama.

IOC-u (Međunarodni olimpijski odbor) traži od AIBA-e istrage i izvješća, iako priznaju AIBA-i određene napretke u regulaciji suđenja u boksu. U svom su priopćenju od 30.11.2018. u IOC-u naglasili zabrinutost zbog financija, upravljanja i etičnosti. Na čelo IOC-ova povjerenstva postavljen je Srbin Nenad Lalović (čelnik Svjetske hrvačke organizacije i član IO IOC-a).

Zbog svega su do daljnjega (ili do okončanja istraga) suspendirali sve djelatnosti, uključujući i financiranje, vezane za održavanje boksačkog turnira na OI u Tokiju. Isto su dužni provoditi nacionalni olimpijski odbori, tj. zamrznuti sredstva namijenjena olimpijskim boksačkim programima u svojim zemljama.

AIBA je na to reagirala te je izradila izvješće i pozvala IOC na dijalog.

Ali mira nema, u IOC-u su i dalje nezadovoljni, a predsjednik engleskoga boksačkoga saveza otvoreno je pozvao Rahimova da odstupi. Očito je da ako ne padne Rahimov boksa u Tokiju neće biti, ili će biti izvan AIBA-e, što je u kratkom vremenu ispred nas neizvedivo, dakle - neće ga biti. Vratit ću se sada na početak teksta i zamisliti da je sve u redu...

Kako boksač/ica može doći na olimpijske igre?

Za OI u Riju 2016. godine nastup su boksači mogli izboriti preko rezultata ostvarenih na sljedećim natjecanjima: Svjetskom seniorskom prvenstvu u boksu (to znamo, sada će se oba održati krajem godine u Rusiji), zatim putem WSB lige (ne zna se kad će sezona, niti tko će sudjelovati i hoće li imati rangiranje boksača kao za OI 2016), putem APB-a - AIBA-ina pokušaja u profesionalnom boksu (danas ne postoji), te preko organiziranih regionalnih/kontinentalnih i svjetskih kvalifikacija (nema datuma zasad zbog nastaloga kaosa i blokade IOC-a).

Svaki nacionalni savez ima pravo na samo jedno mjesto u svakoj kategoriji. Što ne znači da u različitim etapa kvalifikacijskoga procesa ne može sudjelovati više boksača po kategoriji. Kvalifikacije za RIo u teškoj boksali su i Marko Čalić i Josip Bepo Filipi i Alen Babić. Teoretski su sva trojica kroz različite sustave mogli izboriti pravo, ali na OI bi mogao ići samo jedan.

Nacionalni savez, kod nas HBS, postavlja prvu prepreku ili otvara prva vrata, kako kome, jer od njih idu prijave na međunarodna natjecanja u okviru AIBA-e.

Inače, "kvalificirati se za OI" nije samo nešto što se samo dođe i odradi, velika je to borba. Od osamostaljenja to je uspjelo malom broju hrvatskih boksača. U Barceloni 1992. bio je samo Željko Mavrović, u Atlanti 1996. samo Stipe Drviš, a za Sydney 2000 nije se kvalificirao nitko. U Ateni 2004. bili su Vedran Đipalo i Marijo Šivolija, koji je bio i u Pekingu 2008. zajedno s Markom Tomasovićem. U Londonu 2012. opet nije bilo hrvatskih boksača, dok su u Riju 2016. nastupili brončani Filip Hrgović i Hrvoje Sep. Hrgović je jedini osvajač medalje u boksu za Hrvatsku, zadnja prije njega je bronca Damira Škare iz Seula 1988. godine.

Već sada 18 mjeseci ranije trebat će izraditi strategiju kao da će boksa sigurno biti, jer u nekim kategorijama javljaju se neki stari i otvaraju neki novi rivaliteti. Na pamet mi padaju teška i super-teška kategorija.

U teškoj kategoriji su tu Alen Babić i Toni Filipi, svatko sa svojim argumentima, a najavio se i Tonijev brat Bepo. Moglo bi biti vatreno.

A tek super-teška, u kojoj sada uz vrlo solidne međunarodne rezultate vlada "Leonardovac" Marko Milun, a svoj olimpijski san opet sanja i bivši član kluba Filip Hrgović, danas profesionalni boksač. Dolazi im još mladi Josip Biletić. A tko zna što o tome misli još jedan profesionalac Petar Milas?

Kod boksačica nemamo problema konkurencije, premalo ih ima, pogotovo kvalitetnih. Sad je za žene na OI otvoreno 5 kategorija (bilo ih je 3) i da se samo jedna naša boksačica plasira u Tokio, to bi vrijedilo kao medalja.

Puno je tu potencijalnih noćnih mora, a olimpijski san je samo jedan.

Autor: T.Iss. - BOKSOFIST =  praktično filozofiranje o boksu direktno sa sofe, a može i s fotelje, eng. Boxing Couch = boksački kauč-analitičar. #boxing #boxingcoach #boxingcouch #couch #boxoffice #office #boksofis #boksofist #boks #bok #sofa #sofizam #sofist #fist