BOKSOFIST tjedna kolumna druga, na Profightstore donosi: Zašto je samo jedan Vasilj Lomačenko & Crtica iz jedne male zemlje za visoke kriterije i besplatne ulaznice u kojoj ima velikih boksača

Iz male zemlje za visoke kriterije

Profesionalni borilački sport riskantan je posao, uvijek ima kalkulacija, otkaza i promjena u zadnji tren. Istovremeno to je i showbusiness, kao takav apsolutno je podložan kritikama javnosti.

U tri mjeseca bila su dva velika eventa u Zagrebu, uz prijenose na nacionalnoj televiziji, stoga su ljudi koji inače ne prate ali imaju visoke kriterije, odlučili popratiti i imati mišljenje o tome. I na to imaju pravo. Kritizira se što je umjesto Ytala Peree, koji je neozbiljno otpao u zadnji tren, "direktno s obilne večere iz staračkog doma" doveden Kevin Johnson.

Brzinska usporedba: Ytalo je 15-ak godina mlađi, anonimniji i neiskusniji. Dijeli istu boksačku građu kao Johnson, a još je desetak centimetara niži. I najvažnije - nije bolji boksač. Johnson u ringu nije aktivan ili agresivan, naravno, to je Kingpin i on tako boksa.  Perea bi sigurno bio otvoreniji, time i atraktivniji.

Johnsona su usprkos godinama i proporcijama prekidom dobili samo Anthony Joshua i Petar Milas. U meču s AJ-jem sudac je rano uletio i prekinuo usred jedne serije, ni prvi ni zadnji koji bio na nogama i svjestan svega, dok AJ već slavi pobjedu. Protiv Milasa je meč prekinuo liječnik zbog posjekotine, Johnson je bio skroz u meču i htio je dalje boksati.

Filip Hrgović je meč odradio goropadno i dominantno, ali je bio previše krut i predvidljiv. Za nokautirati Johnsona falilo je raznovrsnosti i mašte. U odnosu na Amira Mansoura ovo boksački nije bio korak naprijed, iako za službeno sedmi profesionalni meč - dovoljno dobro. Pitam se, je li dovoljno dobro i onima koji mu daju tempo i postavljaju ciljeve.

Uspon koji vodi prema vrhu je dug, a ishod uvijek neizvjestan. Činjenica da ovo što se sada ima Hrgović uz sebe: Sauerland Promotion - jednu od najjačih promotorskih kuća u svijetu, Karima Bouzidija u menadžmentu - bivšeg izvršnog direktora AIBA-e i glavnog operativca WSB-lige, te Pedra Diaza za trenera, daleko premašuje surovu realnost profesionalnog boksača iz jedne male i gospodarski nerazvijene zemlje kao što je Hrvatska.

U razvijenim sportskim kulturama ljudi jednostavno dolaze podržati svoga favorita, žele biti dio njegove/njezine borbe ili drame, žele doživjeti i suosjećati.

Vezano uz tu podršku, kad god je neka "malo jača" borilačka priredba kod nas, odmah kreće žicarenje za besplatnim ulaznicama. Mete su najčešće organizatori i borci koji sudjeluju na priredbi. Kad ideš po meso u mesnicu, ili po novi televizor u trgovinu, ne očekuješ da to bude besplatno? Jednako respektiraj borce koji od toga žive i - kupi.

150 kuna nije malo, pogotovo jer je meč na televiziji pa će se pogledati doma. Ima ljudi kojima je to velik novac. Ali iskustvo govori da oni koji nemaju novaca imaju dovoljno ponosa da ne traže besplatno. Češće bi džabe oni koji novca imaju, neki ga zato i imaju.

Zašto je samo jedan Vasilj Lomačenko?

Danas svi gledaju njegove mečeve, highlightse, treninge, sparinge... Razumljivo, svi bi  boksali kao Vasilj Lomačenko.

Onima koji danas počinju želja bi mogla biti ostvariva za dvadesetak godina nakon desetak tisuća odrađenih treninga. I to samo ako nađu pravi put i pravog trenera.

Kad se pogleda njegova karijera, kao temelj njegova uspjeha, uz one nužne - sreća i zdravlje, izdvojio bih tri ključna elementa.

Prvi ključni čimbenik je, da je počeo vrlo rano, a njegov prvi učitelj boksa, otac Anatolij i danas je uz njega. S njim, danas 30-godišnji boksač, trenira više do dvadeset godina. Od Vasiljeva djetinjstva su maksimalno posvećeni treningu i napredovanju.

Druga ključna stvar je sistematičnost. Nema lutanja i gubljenja vremena, planski i programski se gradi od početka njegovog boksačkog puta.

Razina automatizma koju je on pokazivao kao dvadesetogodišnjak na olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine krajnje je nedostižna za 90% aktivnih boksača.

U međuvremenu je prošlo deset godina, Vasilj dalje napreduje i raste kao boksač. Granice su da se ruše.
To je treći ključni element, nema samozadovoljstva. Nikad nije kraj. Uvijek se može naučiti nešto novo, ili poboljšati nešto staro. Nakon svake pobjede put vodi samo u jednom smjeru - nazad u boksačku dvoranu.

Zato je samo jedan Vasilj Lomačenko.


Autor: T.Iss. - BOKSOFIST =  praktično filozofiranje o boksu direktno sa sofe, a može i s fotelje, eng. Boxing Couch = boksački kauč-analitičar. #boxing #boxingcoach #boxingcouch #couch #boxoffice #office #boksofis #boksofist #boks #bok #sofa #sofizam #sofist #fist