Blic intervju: Leonard Pjetraj
Odnedavno izbornik hrvatske boksačke reprezentacije i to one seniorske je Leonardo Pjetraj, trener Boksačkog kluba Leonardo. Izvjesno vrijeme prošlo je od te njegove inauguracije na tu dužnost, te smo ga odlučili kontaktirati kako bi saznali imali kakvih novina.
Dosta se prašine diglo oko samog izbora?
Prašinu su digli samo protukandidati. To je kod nas normalno. Smatram da su novinari dali previše prostora neosnovanim optužbama protukandidata. Međutim, „tko gubi taj se i ljuti“, a u toj ljutnji iznosili su podatke koji nemaju veze sa kandidaturom izbornika. Izjavama su pokazali da ne poznaju „Zakon o športu“, a i uvjeti oko kandidaturu ima baš nisu puno značili.
Ne znam u svezi čega bi se žalili. Jedan kandidat nije dobio niti jedan glas, a drugi je dobio glas svog čovjeka iz Rijeke. Ja sam dobio podršku najmanje 95% klubova u Hrvatskoj. Gotovo svih sudaca i boksačkih djelatnika. Ne sjećam se da je bilo boksača koji je zadnjih godina prošao kroz reprezentaciju, a da me nije pitao zašto se ne prijavim za izbornika.
To su ujedno i bili najveći i najbitniji razlozi zbog kojih sam se prijavio, uz naravno onaj da imam najbolji klub u Hrvatskoj i to u kadetima, juniorima i seniorima, ekipni smo prvaci Hrvatske, uz to ove godine dvije europske bronce, jedno europsko zlato i mediteransko srebro. To su rezultati od pre velikog respekta da bi se itko na što žalio.
Pogotovo ako moji protukandidati nisu imali niti jednog prvaka Hrvatske u bilo kojoj od uzrasnih kategorija, od toga jedan nije nikada bio trener. Ako smatraju da ima nešto protuzakonito, neka se žale.
Dino Mansour i L. Pjetraj
Osjećam olakšanje, jer sam siguran da neće biti nedoumica ili privilegija oko izbora boksača u nacionalnoj ekipi, a to je cilj izborničkog posla.
Prvi koraci koje će te poduzeti?
Prije svega kontaktirati sve klubove i njihove trenere, da vidim sa kojim boksačima raspolažu, u kojoj su formi i da li su spremni za sljedeću akciju. Natjecanje u Mađarskom Debrecenu od 09.02. do 14.02.2010. naravno prije toga imati će izborni sparing.
Trenutačno stanje i budućnost hrvatskog boksa?
Ukoliko će klubovi surađivati, s 50 klubova morali bi stvoriti kadetsku, juniorsku i seniorsku ekipu, ako će se u njima kvalitetno raditi. Za sada je to vrlo optimistična izjava, jer su državna prvenstva vrlo loše kvalitete i po postojećem stanju trebat će barem 5 godina vrhunskog rada da bi se stvorili boksači koji se mogu nositi sa međunarodnom konkurencijom.
Statistike pokazuju da je potrebno 5 godina rada da od vrhunskog talenta stvorite boksača koji se može nositi sa međunarodnom konkurencijom, a zatim još 5 godina da bi u toj konkurenciji postigao rezultate. To je realnost, koja je u ovih 20 godina bila svedena na nekoliko pojedinačnih slučajeva, a nikako kontinuiranog i stručnog rada.
Osvrnuo bih se na sadašnjost hrvatskog boksa. Počinjemo stvarati hrvatsku reprezentaciju gotovo od nule. Izuzev mog kluba, u Hrvatskoj momentalno postoje najviše dva boksača koja se donekle mogu nositi sa svjetskom konkurencijom. I od mojih boksača ne očekujem previše, jer su pre mladi i tek ulaze u seniorsku konkurenciju. Od 20 godina boksa u Hrvatskoj, nemamo boksača ili pod mladak koji bi pratio smjenu generacije.
Ako uzmemo u obzir da u Hrvatskoj trenutno djeluje 50 klubova, a da od njih ne bi skupili niti 5 boksača u bilo kojoj od uzrasnih kategorija za nacionalni tim koji bi se borio sa međunarodnom konkurencijom, onda je stanje i više nego poražavajuće. Spreman sam pomoći klubovima. Velika je vjerojatnost, da mnogi treneri ,zbog taštine, neće prihvatiti ničije sugestije. To je njihovo pravo i ja ću ga poštivati, ali će im rezultati vjerojatno biti nepromijenjeni.
Obilazit ću klubove i surađivati sa svima koji to žele. U reprezentaciju će se „lako ulaziti“, ali „još lakše“ iz nje izlaziti. Treneri, koji imaju svoje boksače u nacionalnoj ekipi, bit će dobro došli. Boksač i trener su „institucija“ u koju se nitko ne smije miješati.
Ž. Kapelari
